Darko Bavoljak

BUDUCNOST_1

Budućnost

Fotografija je medij koji u sebi nosi karakteristiku apsolutne objektivne istine i subjektivnost autora. Put zraka svjetla kroz objektiv kamere i njihovo trajno zadržavanje na emulziji jest čin objektivnog preslikavanja djela stvarnosti i istine o njoj. Vrstama i razmještajem leća u objektivu kamere možemo mijenjati prostorne odnose, ali nikako i ono što fotografiramo. Ta karakteristika je element koji fotografiji daje najvažniju dimenziju i razlikuje ju od drugih umjetnosti. Fotograf ispred sebe ima stvarnost i medij kojim se služi. Na stvarnost, to jest sadašnjost kao i na prošlost ne možemo utjecati. Sadašnjost je toliko kratka, a prošlost je iza nas. Možemo jedino utjecati na budućnost. Budućnost nije i niti može biti simbol ili znak, već je samo nekima nekad bila ono što je nama sada prošlost, kao što će i naša “budućnost” nekada nekima biti prošlost. Apstrahirajući velik dio stvarnosti i ograničavajući se na “budućnost” isključivo kao simbol uspjelog predviđanja ovog vremena u kojem živimo, želim pokazati kako “igra” sa budućnošću može biti opasna za sve one koji nam nude i planiraju našu “BUDUĆNOST”. DARKO BAVOLJAK (Pakrac, Lipik 1992.)
IZLOZI 01

Izlozi

U novoj seriji fotografija naziva Izlozi Darko Bavoljak prikazuje napuštene zagrebačke izloge, prostore propalih dućana i obrta i tako i sam stvara me-morije prošlog, izgubljenog, možebitno i boljeg vremena na domaćem prosto-ru poharanom tranzicijom, lošim gospodarenjem ili pak možda samo već spomenutom neizbježnom mijenom. Time svoj rad svrstava pod novi fotog-rafski žanr, popularan zadnjih godina, te nazvan 'ruins photography' ili 'ruin porn', koji se odnosi na fotografiju koja romantizira srušene, uništene, napuštene prostore, najčešće urbanističke prirode, a naslanja se na već ranije tendencije u starijim granama umjetnosti. Prema riječima samog autora: "Koncepcija izložbe proizlazi iz mojeg fotografskog istraživanja napuštenih poslovnih prostora u Zagrebu, a na neki način se nastavlja na ciklus Budućnost koji je dokumentirao ratom razorenu i napuštenu arhitektonsko/ industrijsku baštinu i Dubrava koji je dokumentirao grafitima devastirana pročelja zgrada i ostalog urbanog mobilijara koji je tek u zajedničkom postavljanju na izložbi iznjedrio novo značenje." Bavoljak prizore propasti estetizira do maksimuma, rezultat su oplošnjeni prikazi, fotografije fine, gotovo akvarelne estetike, prigušenog kolorita, koje graniče s apstrakcijom. Zatečeni prizori pogledom posvećenog, svjesnog i odgovornog promatrača-fotografa postaju ujedno i poligoni za suptilnu igru znakova. Bavoljak naime ne proziva glasno, njegove 'slike' nisu agresivne kao što je to njihov sadržaj. Upravo suprotno: one variraju od naizgled neutralnih apstraktnih monokroma ili geometrijskih apstrakcija do površina na kojima ostatak nekog natpisa, ili primjerice komadić osmrtnice, selotejpa ili plakata upućuje na promjene značenja prostora. Uvedena je kategorija vremena, trajanje koje obuhvaća sve etape postojanja snimljenog prostora: od onih prvotnih, kako sam autor naglašava, „prostora obrtnika, koji su godinama radili i omogućavali egzistenciju sebi i svojim obiteljima“ pa sve do napuštenih, zjapećih rupa, čija se funkcija nestaje, dok (vanjsko) staklo izloga postaje primarnim nositeljem značenja, svojevrsnom gradskom oglasnom pločom, na koju svatko može nalijepiti vlastiti oglas ili već što mu se svidi. Čitav životni ciklus snimljenih prostora zbijen je u jednoj snimci. Tek promatrana kao cjelina izložba promatraču pruža cjelovitu i jasnu priču o propadanju. (Iva Prosoli)
PUTOVANJE 1

Putovanje

Darko Bavoljak promatra cestu koja je pred njim. Vizija je segmentirana. Priča se gradi od nasjeckanih dijelova opažaja. Priča se jedino tako može i ispričati, narezana na šnite. Beskonačni tijek, kakav je naš život još nismo uspjeli zabilježiti, nismo ga uspjeli ispričati, snimiti, razmijeniti. Možda taj kontinuitet ne možemo rekreirati baš zato što vjerujemo da smo samodostatna, u sebi definirana jedinka. Nekom bi se vanjskom promatraču istina ljudskog postojanja učinila sasvim suprotno kao egzistencija potpuno rastopljena u kontekstu. Potpuno ovisna o prostornom opažanju, o objektima na koje je usmjerena. Do nivoa konstantne ugroženosti same biti živoga bića. Ako ne primijetimo ono zaista važno ostat ćemo bez glave. Naša je pažnja biti ili ne biti, ona je osigurač naše egzistencije. Tome učimo djecu, ali kada savladamo tu vještinu prestanemo je poimati kao uvjet preživljavanja. Mi istovremeno vidimo i cestu koja je ispred nas i onu koja nam je ostala iza leđa, jer kako bismo inače upravljali vozilom, vidimo lijevo i desno, vidimo kamione i sunce. Te vizije poskakuju. One mijenjaju stupanj važnosti, i tako kreiraju stepeničasti realitet naše vizije. Darko Bavoljak pruža jedan mogući oblik bilježenja. Fotografski. Fotografija je primarno vrlo kratki odsječak vremena te zato bilježi ono što drugi mediji ne mogu. Ponekad bilježi ono što je teško vidljivo. U svakom slučaju može snimiti ono što je teško pamtljivo. Ono što je u životu bio bljesak, na fotografiji postaje trajna prisutnost. Fotografija produžuje trajanje bljeska na vrijeme gledanja fotografije. Više fotografija gotovo identičnog trenutka bilježi višestrukost percepcije. Naš usmjereni i periferni opažaj. Ova serija Darka Bavoljaka na fotografski način bilježi multidimenzionalni opažaj putovanja. (Marina Viculin)