Tanja Deman

1. © Tanja Deman - Deserted Utopia

Deserted Utopia

2010. / Deserted Utopia umjetnički je projekt koji promišlja primjere iz arhitekture i urbanističkog planiranja čija genetika leži u emancipaciji modernog socijalističkog društva, no koji danas predstavljaju „neizvjesnu prošlost“ s kojom se postsocijalističko društvo pokušava pomiriti. Pored toga, projekt dokumentira implementaciju ideološkog urbanističkog planiranja i prostornih značajki koje su se pojavile u kolektivnim okruženjima „socijalističkog grada”. Građevine u pitanju su fizički artikulirane strukture, brutalne prema svom kontekstu, koje se na suzdržan način oslanjaju na vlastitu monumentalnost: one su autentični eksperimenti koji odražavaju nešto što je trebalo predstavljati novi poredak društva; to su zgrade koje vrše snažan psihološki utjecaj na sliku vlastitog okruženja, te ih se stoga danas često percipira kao spomenike distopiji. Projekt je smješten unutar diskursa o izgrađenoj ostavštini naslijeđenoj iz socijalističkog razdoblja Istočnog bloka, od 1953., obilježene Staljinovom smrću, do 1989., obilježene padom Berlinskog zida, u različitim političkim uređenjima unutar Istočne Europe. Projekt pokušava interpretirati fizičke ostatke te prošlosti koju, prema mišljenju nekih kritičara, postsocijalističko društvo negira, ili poništava, iz sjećanja (ideja drugog brisanja Borisa Groysa) tražeći „novu” namjenu. To razdoblje obično se smatra zajedničkim tlom skupine zemalja koje nikada nisu funkcionirale kao cjelina; koje su većinu inspiracije i znanja za poticanje vlastitih avangardnih i modernističkih tendencija tražile drugdje, točnije, iza Željezne zavjese. Pod utjecajem ruskih konstruktivista i Bauhausa pojedinačni avangardni pokreti pronašli su niše izražavanja te se međusobno povezali u mrežu linija unutar društva. // Iz knjige Deserted Utopia, tekst Vesna Jovanović
1. © Tanja Deman - Muzejska biblioteka, 2014x

Hramovi kulture

2014. / 'Hramovi kulture' je serija foto kolaža koja promatra javne ustanove koje prikupljaju, čuvaju i prezentiraju znanje, kulturu i umjetnost, kao što su kazališta, muzeji, knjižnice, umjetničke galerije i paviljoni. To su prostori javnog obrazovanja dostupni svim građanima, a funkcioniraju kao kulturni mehanizam za oblikovanje društva. Serija se poigrava sa nacionalnim kolektivnim imaginarium kojem je dat novi smisao i svrha.
1. © Tanja Deman - Theatre, 2013

Kolektivni narativi

2013. / 'Kolektivni narativi' je serija foto kolaža, vizualnim metaforama mjesta i situacija, koje u središtu promatraju čin društvenog rituala u kojem se velika grupa ljudi okuplja i dijeli zajedničko iskustvo. U kolažima su objedinjene prirodne formacije i one nastala ljudskom rukom, tj. arhitektonske forme. Odabirom arhitektonskih prostora kao što su stadioni, arene, kazališta i izložbeni prostori, te suprotstavljajući ih slikama prirode, stvoreni su novi odnosi u urbanom prostoru, odnosi koji proizlaze iz kulture spektakla koju smo sami izgradili. U tim odnosima čovjek se pojavljuje kao promatrač.