Ivona Vlašić

Ivona Vlašić rođena je u Dubrovniku 1968. godine.
Studirala je slikarstvo u klasi profesora Geerharda Lojena na Višoj tehničkoj školi u Grazu.
Živi i radi u Dubrovniku. Bavi se slikarstvom, videom i fotografijom.
Članica je Art radionice Lazareti, HZSU Zagreb i HDLU Dubrovnik.

Horizonti – Ivona Vlašić

Dubrovačka Art radionica Lazareti krajem 2013. i početkom 2014. godine izdala je tri vrlo lijepe knjige autora/ica Slavena Tolja (Citius. Altius. Fortius), Ivane Dražić Selmani (Na Dančama) i Ivone Vlašić (Horizonti).

Tada sam prvi put imala priliku vidjeti Ivonine foto-kolaže koji su me se kao Dubrovkinju jako dojmili, jer progovaraju o promjenama u našem gradu na suptilan, romantičan ali i duhovit način. Bez pobune i osude, samo s beskrajnom čežnjom za vremenom i značenjima koji su iščezli, a koji su bili stup našeg generacijskog sustava vrijednosti. O svom radu Ivona mi piše u mailu:

- Rad je neka vrsta foto-kolaža. Fotografije ljudi su uvećane, nalijepljene na plexiglas i ponovnim fotografiranjem stavljene u novi kontekst obrnute pozadine, tj. obrnutog horizonta. Ponekad koristim originalna mjesta gdje su fotografije snimljene, a ponekad im nalazim nove pozadine svojstvene baš za ovo vrijeme u kojem živimo. Fotografirajući, ponovno se formira ta jedna slika grada koji nestaje, grada koji grčevito pokušavamo sačuvati ili upamtiti i obrnute pozadine novoga grada, koji nam je nametnut sa svim svojim novim vrijednostima i pravilima, u kojima kao građani plivamo ili se snalazimo ili ih izbjegavamo.

Ovaj rad moj je pokušaj da neke svoje uspomene i neki svoj unutarnji svijet, ili svijet mojih prijatelja koji su mi ustupili svoje fotografije i uspomene, pokušam pomiriti s novonastalom situacijom i velikim promjenama s kojima smo suočeni u gradu kakav je Dubrovnik, gdje se jako brzo, doslovno u par dana, mijenjaju slike grada (vrtovi, ulice, parkovi, poznate vedute na koje smo navikli nestaju prepuštajući mjesto nekim novim ulicama, zgradama, trgovima, trgovinama).

Obrnuti horizont na mojim fotografijama simbolizira taj neki „okret“ gdje sve što je bilo poznato nestaje i ustupa mjesto nečem drugom (taj neki unutarnji osjećaj gubljenja tla pod nogama). Vrijeme koje je prošlo i vrijednosti koje su davno zaboravljene postavljam ispred obrnutog horizonta, ispred današnjeg trenutka u vremenu u kojem vladaju obrnute vrijednosti od onih kojima su nas učili dok smo bili djeca. U odabiru fotografija pokušala sam naći one snimke koje su u sjećanje dozvale osjećaj meni poznatog grada.

Ljudi na mojim fotografijama su nasmijani, naivno poziraju, nesvjesni nove situacije…
U potrazi za mjestom u horizontu…

Priredila: Ana Opalić