Lana Stojićević

Lana Stojićević rođena je 1989. godine u Šibeniku. Diplomirala je slikarstvo 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu, pri kojoj od 2015. radi kao vanjska suradnica. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika Split. Realizirala je više samostalnih i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je Metro Imaging New East Photo Prize Mentorship Award (Calvert 22 Foundation, London), godišnje nagrade Hrvatskog društva likovnih umjetnika za najboljeg mladog umjetnika/icu 2015. godine, druge nagrade izložbe Young Contemporary Photography: Different Worlds (Galerija Photon, Ljubljana), nagrade Erste Grand Prix, Rektorove i Dekanove nagrade te prve nagrade Zavičajnog muzeja grada Rovinja. Bila je nominirana za New East Photo Prize, HT nagradu i Nagradu Radoslav Putar.

 

Crno brdo – Lana Stojićević

Lokacija serije snimljene u veljači 2015. nalazi se odmah uz autocestu, u ravnokotarskom selu Biljane Donje. Tzv. Crno brdo je krajolik od opasnog industrijskog otpada šibenske tvornice TEF. Posljednja fotografija snimljena je u Šibeniku gdje je isti otpad korišten kao apsurdni ukras javne površine.

***

Usred ravnokotarskog sela Donje Biljane 2010. godine neadekvatno je deponirano gotovo 200 000 tona industrijskog otpada, silikomanganske troske, nusprodukta proizvodnje bivše šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (pored koje sam odrasla). Iako su problematike procesa industrijalizacije i deindustrijalizacije početna točka ovog multimedijalnog projekta, pod utjecajem etnologije, fokus je na suvremenom tretmanu sela, na prividnom suživotu mještana i tzv. Crnog brda koji zagađuje zemlju, vodu i zrak. Nevidljivi utjecaji artificijelnog postindustrijskog krajolika prezentirani su narativom o imaginarnom prilagođavanju napuštene tradicije suvremenim uvjetima života. Kostim korišten u radu je suvremena interpretacija narodne nošnje s maskom kao simboličkom zaštitom u opasnom krajoliku. Prekriven je lokalnim vezom Ravnih kotara, četverokukom, koja simbolizira nadu i zaštitu. Bogata ornamentika i živopisne boje originalnog veza zamijenjeni su crnom i sivom zbog prilagodbe novom krajoliku. Zvučnom komponentom rada „lokalnim jezikom ispričana je priča o Crnome brdu i Ravnim kotarima prije njegova nastanka, priča o nekadašnjoj idili što se ljudskom neodgovornošću pretvorila u mučnu i nadasve opasnu distopiju“ (Bagarić, Iva: „Brdo onkraj stvarnosti“, Vijenac, #548, Zagreb, 2015.).  Unatoč rješenju Ministarstva zaštite okoliša i prirode 2015. godine, Crno brdo još uvijek nije uklonjeno.