Novosti

Lana Stojićević izlaže u Jelsi

U nedjelju, 26. svibnja u 20 sati, u Muzeju općine Jelsa – galeriji Kravata, otvara se izložba Lane Stojićević pod nazivom Bilo koje mjesto u bilo kojem gradu. Izložba će se moći razgledati do 13. lipnja.

Težnja Muzeja općine Jelsa k poticanju kreativnog promišljanja lokalnih specifičnosti i njihovog oblikovanja u autentičan i prepoznatljiv umjetnički izraz prethodila je umjetničkoj rezidenciji Lane Stojićević u Jelsi. Poziv ovoj umjetnici upućen je na prijedlog Vice Tomasovića, predsjednika splitskog ogranka HULU-a i člana Savjeta Muzeja općine Jelsa. Naime, način na koji je rezidencija u Jelsi zamišljena odgovarao je pristupu i umjetničkom senzibilitetu Lane Stojićević čijim radovima učestalo prethodi intenzivno istraživanje prostora, arhivskih, znanstvenih i medijskih izvora, a tek onda slijedi analiza istraženog i oblikovanje promišljenog u izložbeni projekt. Tri Lanina boravka u sklopu jelšanske rezidencije odvila su se tijekom 2018. i 2019. godine i rezultirala izložbom Bilo koje mjesto u bilo kojem gradu


Tekst Vedrana Perkova, kustosa izložbe:

“Da bismo razumjeli ovu izložbu potrebno je, prije svega, krenuti od njenog naslova. Bilo koje mjesto u bilo kojem gradu naziv je za kazališnu kulisu koja se nalazi u hvarskome kazalištu. Radi se o zidnoj slici koja je služila kao univerzalna scenografija. Prikaz je to nedefinirane vedute primorskoga grada, scene koja se zbog ograničenih tehničkih mogućnosti nije mijenjala iz predstave u predstavu, već je  ostajala nepromjenjiva bez obzira na sadržaj i radnju. Možemo stoga reći da se radi o prikazu idealnog grada.

Ta je zidna slika poslužila kao inspiracija, a potom i kulisa, radovima nastalim za ovu izložbu. No za predstavu, osim scenografije, potrebna je i radnja. Nju Lana pronalazi i veže za otok Hvar. Od Grapčeve špilje – mitskog mjesta borbe između Kiklopa i Odiseja, preko legende o kraljici Teuti i njenom blagu, sve do romantičke tragedije Dimitrija Demetra Teuta u kojoj se Hvar uprizoruje kao mjesto povijesnih bitaka između Ilira i Rimljana. Povijesno daleke i nepovezane priče sjedinjuju se u spektaklu bez početka i kraja. Spektaklu koji je sam sebi svrha, mogli bismo pomisliti. Ali nije tako. 



Život je teatar!, čuli smo nebrojeno puta. Ni slutilo se nije koliko je ta tvrdnja postala istinita. Posebno u mjestima koja uglavnom žive od turizma. Grad postaje kulisa, a stanovnici statisti u predstavi namijenjenoj posjetiteljima. Banalizirani i pojednostavljeni prikazi lokalne povijesti, često iskrivljeni, bez uporišta u stvarnim događajima, imaju za cilj pružiti plitku razonodu i osigurati brzu zaradu. Domaćini se ne trude previše objasniti i vjerno prikazati svoju povijest, običaje, identitet. S druge strane, većinu turista ionako ne zanima povijest mjesta u kojem su se zatekli; zadovoljava ih puka činjenica da nisu u svom uobičajenom, svakodnevnom okruženju. 

Za ilustraciju dovoljno je prisjetiti se uprizorenja ‘povijesne’ Bitke između rimskih legionara i pirata s Kariba na splitskom Peristilu ili potrage za izgubljenim blagom u podrumima Dioklecijanove palače s Larom Croft i Indianom Jonesom. Ne čudi stoga scena u kojoj kraljica Teuta vodi grupu turista u obilazak Grapčeve špilje ili prikaz pomorske bitke s turističkim brodom u drugom planu.


Iako zamišljeni za predstavljanje na likovnoj izložbi, radovi koje nam Lana prezentira prije su kazališnog ili filmskog, a ne likovnog karaktera. Scenografija, kostimi i rekviziti su tu. Radnja, vidjeli smo, nije naročito bitna. Jer sve prolazi. Usprkos kolopletu naizgled bizarnih elemenata od kojih se priča gradi, njen cilj nije nimalo banalan. U potrazi za zlatnom kokom koja nese zlatna jaja sva su sredstva dopuštena. Izvući dobit jedino je bitno. A ponuđena priča samo je dodatak kulisi da upotpuni doživljaj i učini zanimljivijom pozadinu za još jednu fotografiju s putovanja. 

Osmijeh, molim!”