Marble Hill

Leila Topić

 

Spletom okolnosti, spomenuti je stan izgorio no autorova želja za fotografiranjem upravo tog stana je ostala. Budući da je strast, za u požaru izgubljenim interijerom, i dalje tinjala, Hrvoje se odlučio na pomalo bizaran potez: sagradio je kopiju stana, umanjenu dioramu, oko 75 centimetara visoku, zapalio je i fotografirao. Zrelost i sigurnost Slovenčeve opsesivne ideje očita je upravo iz serije fotografija predstavljenih u Galeriji Marisall. Naime, sve fotografije nastale su, kao što objašnjava autor, iz „vlastitog filma“, iz vizija njegove imaginacije, svojevrsnog nadrealnog putovanja u vlastitu inačicu „Alise u zemlji čudesa“. „Trenuci prikazani na fotografijama mogli su se dogoditi tijekom gorenja stana. Potencijalni stanari mogli su zauzeti poze u trenutcima panike i pozirati pred kamerom, kao u nekom reality showu.“-zapisao je autor.

Dojam teatralnosti prostora i nadrealnosti prizora pojačava i autorova igra veličinama fotografskih uvećanja, odnosima unutar kompozicija te težnja prema monokromiji odnosno diskretnom nijansiranju između crnog i bijelog. Uz to, fotografije su nadahnute i pojedinim radovima iz povijesti fotografije poput studija pokreta Eadwearda Muybridgea ili Mana Raya te kolažiranjem fotografija pronađenih u zgarištu izgorjela stana. Na prvi pogled, u drugom djelu Slovenčeve izložbe što ju predstavlja u Muzeju suvremene umjetnosti, čini se kako je jasnije razdvojio stvarnost i fantaziju- no posrijedi je diskretno no sustavno prožimanje stvarnosti i nestvarnog.
Naime, riječ je o seriji portreta autorovih prijatelja i bliže obitelji iz Zagreba i New Yorka zajednički povezanih ulogama koje preuzimaju ili nastoje odigrati. Naime, kako autor precizira, počeci njegova interesa za fotografiju paralelni su s njegovim preseljenjem u New York. Tamo, ne samo da se susreo s začudnim svijetom određenih uloga i fiksiranih pravila, već je upoznao i fotografsku umjetnost koja ga je, kako sam ističe, naučila gledati i vidjeti. Već u počecima svog fotografskog obrazovanja, prilikom zadatka namijenjenom savladavanju dokumentarne fotografije „uhvatite trenutak“, Slovenc je svjesno režirao fotografiju i predstavio je režirane trenutke kao realne događaje.

Privučen propusnim granicama između stvarnosti i fantazije koje potencira fotografski medij, od početka njegovog fotografskog stvaralaštva on je predstavljao stvarnost koje je nalikovala filmu ili igrokazu s pripadajućim elementima: pozornicom, scenografijom, glumcima i publikom. Središte njegova interesa su uloge koje više ili manje svjesno preuzimamo u svakodnevici te pripadajuće im okružje za koje vjerujemo da je jedinstveno. Vođen znatiželjom, Slovenc pokušava otkriti pukotine u našim identitetskim ulogama, male znakove što ukazuju kako je posrijedi igrokaz. Preciznije, zanimaju ga portreti u kojem portretirani žele biti zavodljivi no ne mogu, nastoje biti opušteni, no prisutna je napetost, žele biti intimni, no ne uspijevaju…

Jednako tako, zanima ga i izvrtanje rodnih uloga; što se događa kada tipično ženske tjelesne poze zauzimaju muškarci i obrnuto. Promatrajući najnovije Slovenčeve fotografije, čini se kako je za njega nemoguće, tijekom realizacija projekta, ne uložiti individualnu gestu i ne postati aktivan promatrač-publika. Tako su izloženi portreti svojevrsni autorov psihogram, te ujedno i simbolička prezentacija Marble Hilla, njujorške četvrti u kojoj autor živi a koja postaje Slovenčev imaginarni svijet u kojemu su identiteti promjenjivi, procesi identifikacije mogući a granice između svjetova propusne.