Ana Opalić
Autoportreti
"Seriju fotografija Ane Opalić naslovljenu Autoportreti odčitala bih kao niz režiranih filmičnih prizora. Ti prizori urušavaju nepomičnost slike imanentne mediju fotografije uvođenjem vremenske dimenzije, koja je implicirana upravo primjenom elemenata...
"Seriju fotografija Ane Opalić naslovljenu Autoportreti odčitala bih kao niz režiranih filmičnih prizora. Ti prizori urušavaju nepomičnost slike imanentne mediju fotografije uvođenjem vremenske dimenzije, koja je implicirana upravo primjenom elemenata filmske sintakse. Značenje autoportreta ne konstituira se u pojedinačnim fotografijama, već u vremenu trajanja recepcije svakog pojedinačnog prizora, te nadalje u procesu recepcije niza fotografija. Naracija se ne iscrpljuje u slici sadržanoj unutar rubova pojedinog kadra, već se neprekidno restrukturira u procesu uprizorenja. Promatrane u nizu, te se fotografije doimaju poput nemontiranih filmskih sekvenci. Tehnologija reprezentacije pojedinog prizora koja se očituje u perfekcionizmu izrade najsitnijih detalja u slici, produžuje vrijeme recepcije i time sugerira trajanje. Istodobno, odvajanje pojedinih prizora – rez, te njihovo grupiranje, manifestira se kao svojevrsni hijatus u montaži filmske priče, koji osporava načela jedinstva mjesta i vremena radnje. Serija Autoportreti uspostavlja takvu narativnu strukturu u kojoj ovdje uvijek postoji i kao negdje drugdje, a unutar takve strukture značenje autoreprezentacijskog postupka konstituira se u međuprostoru poze i prolaženja, nepomičnosti i odlaženja."
https://croatian-photography.com/text/negdje/
Leonida Kovač
Mjesta koja čekaju
Fotografski projekt Mjesta koja čekaju istražuje i bilježi socijalni pejsaž otoka Paga.
Od 2014. godine odlazim na otok Pag isključivo u zimskim mjesecima, fotografirajući turističke lokacije u čekanju.
Gol i...
Fotografski projekt Mjesta koja čekaju istražuje i bilježi socijalni pejsaž otoka Paga.
Od 2014. godine odlazim na otok Pag isključivo u zimskim mjesecima, fotografirajući turističke lokacije u čekanju.
Gol i siromašan raslinjem Pag je savršena metafora prostora. Otok je iznimno kompleksan jer balansira na granici svog tradicijskog identiteta, otoka koji njeguje ruralni uzgoj ovaca i proizvodnju vrhunskog sira te onog turističkog koji je sadržajima poput plaže Zrće globalno odredio sudbinu njegovih stanovnika.
Tu je također i povijesni balast logora iz Drugog svjetskog rata u Uvali Slana i mjestu Metajna koji su i danas tabu tema. Upitna je i funkcionalnost infrastrukture, na primjer upravljanje otpadom koji u zimskim mjesecima leti otokom, raznošen vjetrom pa uz ovce na obroncima otoka možemo vidjeti stotine plastičnih vrećica. Tu je i apartmanizacija otoka, izgradnja apartmanskih naselja koja zimi vegetiraju napuštena. Što nam to sve govori?
Poslije
Poslije je serija fotografija snimljenih na brdima iznad Dubrovnika gdje su se za vrijeme Domovinskog rata izravno sukobile hrvatska i jugoslavenska vojska
(na relaciji Srđ-Strinčijera-Bosanka-Žarkovica). Petnaest godina poslije prvih sukoba,...
Jednog dana život će biti lijep
Dječje je siromaštvo indikator društva. Koliko su nam siromašna djeca, mi smo siromašni. U Hrvatskoj su djeca među najsiromašnijima u Europskoj uniji, a romska...
Ana Opalić i Barbara Matejčić
Dječje je siromaštvo indikator društva. Koliko su nam siromašna djeca, mi smo siromašni. U Hrvatskoj su djeca među najsiromašnijima u Europskoj uniji, a romska djeca su najsiromašnija od siromašnih. Žive u izolirani, segregiranim naseljima. Bez tekuće vode i kupaonice. Bez kanalizacije. Neki i bez struje. Većina bez vlastitog kreveta i prostora za učenje. Bez internetskog signala da bi mogli pratiti online nastavu.
Audio-vizualna izložba „Jednog dana život će biti lijep“ nastavak je projekta „Kad odrastem, bit ću bogatašica“ kojim se zaustavljamo u prostorima u kojima djeca žive i u kojima maštaju o budućnosti. Da bi u takvim okolnostima ostvarili svoje želje potrebno je da budu nadprosječno ustrajni, marljivi, nepokolebljivi. Mnogi od njih to neće moći, kao što mnoga druga djeca na njihovom mjestu ne bi mogla. Nejednakost u kojoj odrastaju, nedostatak je stvarne slobode da ostvaruju svoje snove.
(Autorica teksta:Barbara Matejčić)
Dom
2010.-2013. Od početka 2010. do kraja 2013. godine radila sam kao snimateljica na projektu Osobna sjećanja na rat i druge oblike političkog nasilja Udruge Documenta iz Zagreba. Cilj projekta bio je...
2010.-2013. Od početka 2010. do kraja 2013. godine radila sam kao snimateljica na projektu Osobna sjećanja na rat i druge oblike političkog nasilja Udruge Documenta iz Zagreba. Cilj projekta bio je sakupiti pet stotina video svjedočanstava osoba koje imaju neposredno iskustvo rata. Putujući tako po cijeloj Hrvatskoj imala sam privilegiju upoznavati ljude koji su bili voljni s nama podijeliti svoju potresnu priču, ulaziti u njihove domove i zadobiti njihovo povjerenje da mi dopuste da ih fotografiram. Upravo njihovi domovi jako su me ganuli kao scenografija utočišta i pripadnosti, prečesto skromno ili siromašno uređeni govorili su mi o nekom drugom vremenu i nekim teškim okolnostima. Dom kao mjesto sigurnosti i pripadnosti često u ratu postaje i razlog stradanja jer ljudi ne žele otići sa svoje zemlje, ne mogu povjerovati da moraju napustiti svoje ili jednostavno nemaju kamo otići. Tako naizgled nevažni istrošeni predmeti postaju značajni rekviziti nečije sudbine.
Ana Opalić rođena je 1972. godine u Dubrovniku. 1997. godine diplomirala je TV i filmsko snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se fotografijom, videom i dokumentarnim filmom. Samostalno izlaže od 1991. godine.
2003. predstavljala je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu (zajedno sa Borisom Cvjetanovićem).
2009. dobila je 2. nagradu na natječajnoj izložbi T-HTnagrada@msu.hr.
2016. godine u koautorstvu sa umjetnicom Vesnom Mačković dobila je 3.nagradu na izložbi T-HTnagrada@msu.hr
Osnivačica je web portala Suvremena hrvatska fotografija (www.croatian-photography.com) i glavna urednica od 2009. – 2014.
Redateljica je i snimateljica dva dokumentarna filma Još jednom (Ana Opalić i Noah Pintarić, 2014.) i Lijek, 2018. Koji su premijerno prikazani na Zagreb Dox i Dok Leipzig filmskim festivalima.
Redateljica i snimateljica dokumentarnog filma „Ja bi da to imam doma“, 2020.
Snimateljica je kratkog igranog filma „Elektroničke vještice“ umjetnice Maje Čulo, 2022.
Objavila je dvije knjige fotografija: Brsalje, 2017. i Dom, 2018. te u koautorstvu sa arhitektom Davidom Kabalinom knjigu Dubrovački karavanski put, 2019.
Živi i radi u Zagrebu.
Samostalne izložbe:
2022. Martina-dnevnički zapisi 2009. – 2022. Galerija kluba Kocka, DM Split
2021. Mjesta koja čekaju, Off Gallery Graz, Austrija
2021. Jednog dana život će biti lijep, Galerija Kortil, HKD, Rijeka
2021. Jednog dana život će biti lijep, Apoteka, Vodnjan
2021. Jednog dana život će biti lijep, Galerija f.8, ADU, Zagreb
2021. Martina-dnevnički zapisi 2009. – 2021. ARL, Dubrovnik
2020. Portreti 1997-2020, Umjetnička galerija Dubrovnik
2020. Martina-dnevnički zapisi 2009. – 2020. Galerija Spot, Zagreb
2020. Kad odrastem, bit ću bogatašica, Muzej Moslavine, Kutina
2019. Kad odrastem, bit ću bogatašica, Galerija VN, Zagreb
2019. Mjesta koja čekaju, Galerija Zuccato, Pučko otvoreno učilište, Poreč
2019. Hendrix, Atelieri Žitnjak, Zagreb
2019. Dubrovački karavanski put, Lazareti, Grad Dubrovnik
2018. Queer šetnja, galerija Križanićeva 6a, Rijeka (1.broj časopisa GSG)
2018. Vrtni grad, Galerija Flora, HDLU Dubrovnik, Skupne izložbe (izbor)
Skupne izložbe:
2022. Koktel meditacija, Galerija Flora, HDLU, Dubrovnik
2020. LIMEN – una terra chiamata orizzonte, Conventino di Monteciccardo, Italija
2020. Drugi grad, Umjetnička galerija Dubrovnik i Galerija umjetnina Split
2019. Kolekcija za budućnost / Akvizicije 2009. – 2019., MSU, Zagreb
2018. Rubovi grada, rubovi mora, Galerija Kazamat, HDLU, Osijek
2018. Užasi zavičaja, ARL, Palača Sponza, Dubrovnik
2017. INSIGHTS, Wienerberger Contemporary Photography Collection
2017. Praznina, izbor iz hrvatske fotografije 21.st, Umjetnička galerija Dubrovnik
2017. Arte Laguna Prize 16.17, Venezia, Italija
2017. Tvoja zemlja ne postoji, WHW, MMSU Rijeka
- Glorija Lizde
- Petra Slobodnjak
- Ivana Pegan
- Karlo Čargonja
- Valentino Bilić Prcić
- Darija Jelinčić
- Ivan Gundić
- Nina Đurđević
- Luka Pešun
- Katarina Juričić
- Sanja Bistričić Srića
- Predrag Dubravčić
- Dea Botica
- Lana Stojićević
- Ivan Buvinić
- Ana Vuko
- Denis Butorac
- Ana Bilankov
- Nives Milješić
- Maša Bajc
- Darko Bavoljak
- Mara Bratoš
- Ino Zeljak
- Tanja Deman
- Marina Paulenka
- Neven Petrović
- Davor Konjikušić
- Davor Sanvincenti
- Goran Trbuljak
- Borko Vukosav
- Petra Mrša
- Hana Miletić
- Tjaša Kalkan
- Hrvoje Slovenc
- Bojan Mrđenović
- Jelena Blagović
- Igor Kuduz
- Sandro Đukić
- Mirjana Vodopija
- SofijaSilvia
- Ana Opalić
- Marko Ercegović
- Domagoj Blažević
- Žarko Vijatović
- Ivan Posavec
- Josip Klarica
- Petar Dabac
- Darije Petković
- Boris Cvjetanović
- Sandra Vitaljić
- Jasenko Rasol
- Silvestar Kolbas