Goran Trbuljak rođen je 1948. godine u Varaždinu. Maturirao je 1968. godine na fotografskom odjelu Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu.
Godine 1968. upisao je studij slikarstva i grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1982. stekao zvanje diplomiranog slikara-grafičara. Kao stipendist Vlade Republike Francuske studirao je na École Nationale des Beaux-Arts u Parizu. Na Akademiju za kazalište, film i televiziju, Odsjek filmskog i televizijskog snimanja, upisao se 1970. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao 1980. godine s prvim profesionalnim filmom.
IZLOŽBE
2014
- Permanent playfulness, Mendes Wood DM, São Paulo, Brazil
- Artevida: política [politics], kustosi (curated by) Adriano Pedrosa & Rodrigo Moura, Museu de Arte Moderna do Rio de Janeiro, Brazil
- Decades of Revolt, Kulturhuset Stadsteatern, Gallery 5, Stockholm, Sweden
- Monogram, Monograph, Monochrome, Monologue…, P420 Arte Contemporanea, Bologna, Italy (solo)
- Report on the Construction of a Spaceship Module, New Museum of Contemporary Art, New York, US
2013
- Monografije, Radnička galerija, Zagreb, Croatia (solo)
- Das Beste vom Besten. Vom riskanten Geschäft der Kunst, Kunstverein für die Rheinlande und Westfalen, Düsseldorf, Germany
- … Was ist Kunst? …. Resuming a Fragmented History, Künstlerhaus, Halle für Kunst & Medien, Graz, Austria
- The Present and Presence: Repetition 3 – The Street, Moderna Galerija, Ljubljana, Slovenia
- Personal and others obstacles, Galerija Gregor Podnar, Ljubljana (solo)
- Das Blut an meinen Händen, Kunstverein Ludwigsburg, Ludwigsburg, Germany
2012
- You Are Kindly Invited to Attend, Open Systems – Zentrum für Kunstprojekte, Vienna, Austria
- Press Release, Galerija AŽ Atelijeri Žitnjak, Zagreb, Croatia (solo)
2011
- Personal and others obstacles, Galerija Greta, Zagreb (solo)
- About Painting, abc – Art Berlin Contemporary, Berlin, Germany
- A Complicated Relation, Part 1, Kalmar Konstmuseum, Sweden
- Images Projected Until It Vanishes, Museion, Bolzano, Italy
- Curated by_Vienna 2011: East by South West, Galerie Georg Kargl, Vienna, Austria (kustosica/curated by Ana Janevski)
- COCO (Contemporary Concerns) Kunstverein, Vienna, Austria
- Monochrome & Monogram, Galerie Gregor Podnar, Berlin, Germany (solo)
2010
- You are kindly invited to attend, Aanant & Zoo Galerie, Berlin, Germany
- The Promises of the Past. A discontinuous history of art in Eastern Europe, Pompidou Centre, Paris, France (kustosice/curated by Christine Macel & Joanna Mytkowska)
2009
- The Death of the Audience, Secession, Vienna, Austria (kustos/curated by Pierre Bal-Blanc)
- Making of Art, Schirn Kunsthalle, Frankfurt, Germany
2008
- Anonymous Post Post Modern Modern Artist, Galerie Gregor Podnar, Berlin, Germany (solo)
- Bit international. (Nove) Tendencije, ZKM, Karlsruhe, Germany
2007
- On Unknown Works, ŠKUC Gallery, Ljubljana, Slovenia
2006
- The Sun on the Wall, steirischer herbst, Graz, Austria
- …und so hat Konzept noch nie Pferd bedeutet, Generali Foundation, Vienna, Austria
- Living Art on the Edge of Europe, Kröller-Müller Museum, Otterlo, The Netherlands
- Trajectory 1, LCCA, Riga, Latvia
- Venture II, Galerija Gregor Podnar, Ljubljana, Slovenia
2005
- Museo Fortuny, Croatian Pavilion, 51st Venice Biennial, Venice, Italy
- Galerija Rigo, Novigrad, Croatia (solo)
- Insert: Retrospective of Croatian Video Art, Museum of Contemporary Art, Zagreb, Croatia
2004
- Beyond Geometry, Los Angeles County Museum, Los Angeles, USA
- Kurze Karrieren, MUMOK, Vienna, Austria
2003
- By the way, Studio Josip Račić, Moderna galerija, Zagreb, Croatia
2002
- Slavonski Brod, Croatia (solo)
2001
- Work in progress, Gallery O.K., Rijeka, Croatia (solo)
- New Delhi Triennial, India
1999
- Global Conceptualism – Points of Origin 1950s–1980s, Queens Museum, New York
1996
- Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb (solo)
1995
- Croatian Pavilion, 47th Venice Biennial, Venice, Italy
- Galerija Dante, Umag, Croatia (solo)
- Galerija Rigo, Novigrad, Croatia (solo)
- XXV Porečki annale: Prema minimalnom, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Zagreb
1993
- Kulturno-informativni centar, Zagreb (solo)
1994
- Staklena paleta, Galerija Dante, Umag, Croatia (solo)
- Art radionica Lazareti, Dubrovnik, Croatia (solo)
- Ograničeni radovi, Galerija Hajdarović, Slavonska Požega, Croatia (solo)
- Exhibition of food and drinks, Galerija proširenih medija, Zagreb, Croatia
- Riječi i slike (Words and Paintings), SCCA, Zagreb
1993
- The Horse Who Sings, Museum of Contemporary Art, Sydney, Australia
- Mjesto i sudbina, Art radionica Lazareti, Galerija Sesame, Dubrovnik, Croatia
- Šest hrvatskih umjetnika – Umjetnost defanzive, neoegzistencijalizam, Galerija Zvonimir, Zagreb, Croatia
- Nova hrvatska umjetnost, Moderna galerija, Zagreb, Croatia
- A Casa / At Home, Campo S. Polo 1658, Calle dei Botteri, Venice, Italy
1989
- Galerija Sesame, Dubrovnik, Croatia (solo)
- Avant–Gardes Yugoslaves, Musée des Beaux-Arts, Carassonne; Musée de l’Abbaye Sainte Croix, Les Sables d’Olonne; Musée des Beaux-Arts, Toulon, France
- Jugoslavenska documenta 89, Olimpijski centar Skenderija, Galerija grada Sarajeva, Sarajevo
- Simplon–Express, Central train station, Paris, Gare de Lyon, Paris, Dijon, Lausanne, Milan, Venice, Zagreb
1986
- Retrospectiva, odabrani radovi, Galerija proširenih medija, Zagreb, Croatia (solo)
- Izložba ready madea, Knjižnica August Šenoa, Zagreb, Croatia (solo)
- Art–Critique in the middle eighties, Collegium Artisticum, Sarajevo, BiH
- U susret, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Croatia
1979
- Ovom izložbom održavam kontinuitet u svom radu, Studio Galerije suvremene umjetnosti, Zagreb, Croatia (solo)
- Hotel Dubrovnik, Living and working space, Hotel Dubrovnik, room 222, Zagreb, Croatia (solo)
- Umjetnik u krizi, Galerija SC (predvorje kina), Galerija proširenih medija, Zagreb, Croatia (solo)
- Retrospective, Salon of Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia (solo)
- Values, Podroom, Zagreb, Croatia
- Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, Gallery of Contemporary Art, Zagreb, Croatia
- Internationale Jugendtriennale Meister der Zeichnung, Kunsthalle Nürnberg, Germany
1978
- Za umjetnost u umu, Podroom, Zagreb, Croatia
- Moderne Kunst in Kroatien, Rathaus, Mainz, Germany
1977
- Gallery of Student Cultural Center, Belgrade, Serbia (solo)
- Galleria del Cavallino, Venice, Italy (solo)
- Galleria Civica, Modena, Italy (solo)
- Il nome ben scritto fa l’artista, Studio 167e, Torino, Italy (solo)
- Galerija Nova, Zagreb, Croatia (solo)
1976
- (Identitet = Identità), 4. susreti u Motovunu, Motovun, Croatia
- Video International, Kunstmuseum, Aarhus, Denmark
- Works on paper, Galerija Doma omladine, Belgrade, Croatia
- Video susreti jugoslavenskih i talijanskih umjetnika, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, Croatia
1975
- Galerija Remont, Warsaw, Poland (solo)
- Galerie 28, Paris, France (solo)
- Galerija Znak, Bialystok, Poland (solo)
- Atelier Milch Strasse, Freiburg, Germany (solo)
- 3rd International Open Encounter on Video, Galleria Civica dArte Moderna, Palazzo dei Diamanti, Ferrara, Italy
- Kritičke dijagnoze, Umetnostni paviljon, Slovenj Gradec, Slovenia
- Aspekte Gegenwärtige Kunst aus Jugoslawien, Akademie der Bildenden Künste, Vienna, Austria
- Passeport, Aspects 75 – Contemporary Yugoslav Art, The Richard Demarco Gallery, Edinburgh, UK
1974
- Art Video Confrontation 74, Musée d’Art Moderne de la Ville de Paris, Paris, France
1973
- Tendencije 5 (t-5), Tehnički muzej, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, Croatia
- 8ème Biennale de Paris, Musée dArt Moderne de la Ville de Paris, Paris, France
- Još jedna prilika da budete umjetnik, Galerija Studentskog centra, Zagreb, Croatia
- Poste restante, (u organizaciji Galerie des Locataires), Düsseldorf, Germany
- Trigon 73, Neue Galerie, Graz, Austria
- Dokumenti o postobjektnim pojavama u jugoslavenskoj umetnosti 1968 – 1973, Salon of Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia
1972
- Artiste Anonyme, Galerie des Locataires, Paris, France (solo)
- Gallery of Student Cultural Centre, Zagreb, Croatia (solo)
- 1. aprilski susreti, Galerija studentskog kulturnog centra, Beograd, Srbija
- VII Internationale Malerwochen, Neue Galerie, Graz, Austria
- French Window, Paris, France
1971
- Space, Frankopanska 2a, Zagreb, Croatia (solo)
- Fine art salon tribine mladih, Novi Sad, Vojvodina – Srbija (solo)
- I don’t want to show anything new and original, Galerija Studentskog centra, Zagreb, Croatia (solo)
- At the Moment, Frankopanska 2a, Zagreb
- In Another Moment, Galerija Studentskog kulturnog centra, Beograd, Srbija
- Primeri konceptualne umetnosti u Jugoslaviji, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, Srbija
- Mogućnosti za 1971, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, Croatia
- 7ème Biennial de Paris, Musée d´Art Moderne, Paris, France
This post is also available in: English
Fotografija kao radni prostor umjetnika?
U seriji fotografija objavljenih u časopisu SPOT (11/1978.) prikazan je vaš rad iz 1977. godine, nastao kad ste provalili u prazan stan u kuli Lotrščak koji je trebao postati vaš atelje. Ispričajte nešto o egzistencijalnim uvjetima u kojima je živio mladi umjetnik 70-ih godina u Jugoslaviji?
U tom periodu pokušavao sam dobiti status samostalnog umjetnika. Bilo je dobro da takva mogućnost postoji. Meni moja mama nije vjerovala da će mi kad završim Akademiju i prijavim se na ZUH već od prve samostalne izložbe ići staž i socijalno. Njoj je to bilo neshvatljivo, ona je čitav život radila… To su bile dobre strane statusa slobodnog umjetnika. Isto tako, postojali su ateljei koji su dodjeljivani umjetnicima pa sam 1976.–1977. aplicirao za dodjelu ateljea i naravno da nisam prošao. Ni danas ga nemam. Tako mi je tada ta tema ateljea postala zanimljiva. U stanu u kuli Lotrščak je tada stanovao gospodin Novosel koji je istovremeno bio biljeter u Galeriji suvremene umjetnosti. Od njega sam saznao da svaki dan nešto prije 12 u njegov stan dolazi čovjek koji točno u podne puca iz topa. Meni je to bilo zanimljivo (htio sam napraviti neki film o tome, ali nisam dobio pare). Zatim mi je rekao da se mora iseliti iz Lotrščaka jer će u tome prostoru biti ateljei. Istovremeno je galerija u kojoj sam htio napraviti izložbu, Galerija Nova na Zrinjevcu koja se nalazila iznad apoteke, postala problematičan prostor. Trebao sam imati treću ili četvrtu izložbu u njoj i dok sam je spremao pojavila se glasina da će prostor u kojem je bila galerija biti vraćen vlasnicima ili će u njega doći neki drugi stanari. Nastala je dosta velika panika. Meni je to bila zanimljiva situacija. S jedne strane bila je galerija koja se ponovno pretvara u stan, preimenuje se i gubi lokaciju, a s druge strane privatan prostor, ne baš bogzna kakav stan, koji je postao nečiji elitni atelje. To mi je bio povod da napravim tu izložbu. Ja sam, dakle, provalio u stan, kada je on već bio napušten i koristio ga nekoliko dana kao atelje u kojem su nastali radovi za izložbu. Napravio sam tri stvari za tu izložbu: plakat, pozivnicu i fotke. Na plakatu su ključevi (trebao je biti „šperhakl“ umjesto ključeva) kojima sam provalio; na pozivnici je shema na kojoj se vidjelo pretvaranje galerije u stan i stana u atelje. No ta je shema na toj pozivnici bila cenzurirana. Bio sam cenzuriran od kustosice, ali nisam bio tada jedini. Kako je o mom slučaju, a i o drugima koji su slično prošli, bilo pisano u novinama, kustosica je kompletnu ediciju kataloga te moje izložbe „za kaznu“ bacila u smeće.
Jedan drugi rad sam pokazao na jednom od Salona. Na komadu papira napisao sam „Umjetnik bez ateljea je isto što i radnik bez tvornice“. Istom sam se temom bavio i u seriji fotografija, snimajući kuće u Zagrebu, na Rokovu perivoju, u kojima su umjetnici, „velike face“, imali svoje ateljee ili kuće. Dodavao sam svoje komentare, neke rečenice, uz te fotografije. To su bila moja egzistencijalna razmišljanja. Ili, jednom sam prilikom (1979.) napravio jednodnevnu izložbu u iznajmljenoj sobi u hotelu Dubrovnik koja se zvala „Umjetnikov radni i životni prostor“. Na izložbi je bio samo jedan eksponat, plastična pločica s natpisom izložbe zalijepljena na vratima sobe, a u sobi jedna fotografija s rukom napisanim istim tekstom i datumom preko nje, kao neki plakat izložbe.
Izvor: Institut za povijest umjetnosti, Fototeka, inv. br. IPU-F-22560, snimio Paolo Mofardin, 2011.
Koja je uloga fotografije u Vašem radu? Tretirate li ju isključivo kao “dokaz”, ili vam je baš važan sam medij fotografije? Koliko u kontekstu konceptualne umjetnosti možemo razmišljati o ovom ili onom mediju? Nije li medij sporedan? To nas zanima i s obzirom da se bavite i filmskim snimanjem i pedagoškim radom, budući da predajete na ADU.
Da, to je ključno pitanje. To postoji kod autora koji su poznati. Kossuth je najbolji primjer za to, tj. način na koji je on koristio fotografiju. Postoje dva osnovna pristupa koja sam koristio. Kod rada Ne želim pokazati… fotka nije važna. Ona, istina, ima svoju dramatiku, barem mi se tako čini danas (veliki kontrast, malo gadljiv izraz lica mlade osobe s dosta kose na glavi), no to nije toliko važno, ona je izvučena iz arhive, to je autoportret iz 1969. koji sam 1971. iskoristio u radu Ne želim pokazati ništa novo i originalno.
Imam i fotografskih radova koji su baš fotografski, gdje je tema baš sam medij fotografije. Imamo dakle dvije mogućnosti: fotografija koja se bavi samim medijem i fotografija koja služi kao dokumentacija, no u ovom posljednjem slučaju to ne znači da ta fotografija nije rad (danas, u tržišnom smislu). Ona je zamišljena da dokumentira neku situaciju, no kako je ostala jedini trag nekog rada, s obzirom da drugih materijala nema, ona sama postaje rad.
Isti slučaj je, recimo, primjer Gorgone; meni je super vidjeti gorgonaške fotke, da ih nema mi ne bismo danas imali nikakvih tragova o njihovim akcijama.
Što vam je bilo primarno kada ste radili u mediju fotografije?
S jedne strane mi je fotografija služila kao jedna vrsta dokumentacije. Kada bih radio nešto na ulici, dokumentirao bih tu intervenciju kamerom. S druge strane, radio sam baš fotografske radove kod kojih me zanimao sâm medij fotografije. No postoji i taj međuprostor: kad na fotografiju koja je dokumentacija dodajem neki tekst pisan rukom ili otipkan pisaćim strojem. Primjerice, kad sam šetao Gornjim gradom udario sam u cijev rukohvata na stepenicama i zanimalo me kako ta cijev zvoni. Kako je išao proces nastanka tog rada? Tu sam cijev fotografirao i zalijepio uz nju tekst na kojem je pisalo „Udarac po toj cijevi proizvodi zvuk koji je drugačiji od zvukova okolnih cijevi.“ Fotografija s tekstom koji je, nekako, tautološki. Jednom rečenicom se prepričava i ono što nije vidljivo na fotografiji. Pitanje je da li je ta informacija lažna ili istinita kada danas gledamo fotografiju samu za sebe. Kada je taj tekst bio uz tu cijev to je bilo lako provjeriti. A i onda je to bilo malo besmisleno. Ponekad sam svojim tekstom dovodio u pitanje dokumentarnost fotografije. Njenu istinitost, kako se je onda vjerovalo da je to njeno najveće svojstvo. Na primjer, na fotografiju koja je snimljena u petak napisao bih da je snimljena u ponedjeljak. Znači, imam jedan niz fotografija koje imenujem „ponedjeljak“, „utorak“, „srijeda“ itd., po nekom svom redoslijedu koji je zapravo lažan, a predstavljam ga kao da je autentičan. Pitanje je o čemu zapravo ta fotografija govori, ako mi ništa u vezi s njom ne možemo provjeriti. To je danas smiješno, ali morate znati da se u ono vrijeme fotografija nije pojavljivala u galerijama i izložbama drugačije nego kao „umjetnička fotografija“, što god to značilo. Bilo je fotografskih izložbi s pejzažima, portretima, aktovima itd., ali ne i sa sadržajima i izgledom gdje je estetika, u klasičnom fotografskom smislu, bila jednaka nuli. Namjerno je da su te fotografije izgledale fotografski neinteresantno jer su željele upozoriti na nešto drugo, mimo njene samo fotografske ljepote. I onda je tim fotografijama bio dodan još i tekst, pisan pisaćim strojem.
Znači li to da istinu trebamo prepričati s obzirom da je ne možemo spoznati fotografijom?
Ne, zapravo sâm tekst koji sam pisao trebao je upućivati na istinitost, ali on je bio lažan. Radilo se o manipulaciji tekstom, a manje fotografijom.Fotografija je puka informacija unutar ograničenog kadra. Istina, to je bilo puno prije photoshopa nakon kojega više ničemu, ionako, ne možeš u fotografiji pouzdano vjerovati.
Što vam je bitno kod ranih fotografskih radova?
Zanimala me serijalnost fotografije u njezinoj istinitosti, odnosno lažnom predstavljanju trenutaka kada je ona nastala. Važan mi je bio odnos između fotografije i teksta, informacije.
Zanimala vas je percepcija gledatelja?
Apsolutno. Uvijek me zanimalo i ono što fotografija ne može pokazati. Jednom sam izložio samo seriju filmova koji su ostali u negativu, umjesto fotografija. Na tim filmovima snimljen je vjetar, zrak, itd. Nešto što je fotografski i vizualno neuhvatljivo pa je i ideja bila u tome da se fotografije od tih negativa nikada ni ne naprave.
* Razgovor su vodile Ivana Hanaček i Sandra Križić Roban u veljači 2011., za vrijeme istraživanja i pripreme izložbe Nulta točka značenja. Nefunkcionalna, neprikazivačka, elementarna, eksperimentalna i konceptualna fotografija u Hrvatskoj (Umjetnički paviljon, Zagreb, 2011.; Camera Austria, Graz, 2013.).
This post is also available in: English