Luka Pešun

"Radite to u svoja četiri zida"

 

Zamišljena kao odgovor na krilaticu "Radite to u svoja četiri zida", ova serija fotografija prikazuje svakodnevicu LGBTIQ+ osoba unutar prostora njihova doma.

 

Rekonstruiram trenutke njihove svakodnevice kako bi inscenacijom stvorio dojam dokumentacije, pokušavajući zadržati objektivan pogled. Procesom stvaranja ove serije fotografija upoznajem našu kolektivnu i pojedinačnu stvarnost te razgrađujem vlastite predrasude.

 

Fotografijama postojećem diskursu rodne, spolne i seksualne raznolikosti pridonosim tamo gdje je manjkav, omogućujući uvid u one razine odnosa i identiteta koje su mi samome izmicale.

Kako misliš niste znali?

 

Kao odrasla osoba iz obiteljskih albuma preuzimam fotografije iz djetinjstva i aproprijacijski ih rekontekstualiziram kako bi stvorio osvrt na svoje odrastanje. Odabir fotografija zamišljen je kao pismo roditeljima i govori o razvoju queer identiteta na humorističan način.

 

Bit rada dijelom je sadržana u dihotomiji slobodnog djeteta koje sam bio i odrasle, sputane osobe koja sam sada; godinama nakon autokorekcije svih pokreta, radnji, govora... Kako bi se uklopio u heteronormativni narativ ideje što muškarca jest.

Domestic

 

Serija fotografija istražuje dom kao prostor obilježen osobnom traumom pokušaja prisilnog outanja u ranoj adolescenciji. Mjesto koje u ideji predstavlja sigurnost postalo je nešto drugo. Formativne godine provedene su u strahu i skrivanju, a dom je bio verzija panoptikona.

 

Istražujući kamerom što meni predstavlja dom i bilježeći ono i one koji mi daju osjećaj doma primoralo me na suočavanje s prešutnim, davno gurnutim pod tepih. Kamera je aktivno, ali nesvjesno, stremila ka tome da bilježi primarno (ponekad i jedino) one koji su oduvijek olakšavali težinu postojanja, baku i djeda. Bili su mi utočište od najranijeg djetinjstva, a kasnije sam preuzeo i dio brige o njima.

 

Fotografiranjem sam rasplitao stare spone između sebe i tog prostora. Dugogodišnji osjećaj nepripadanja zamijenio je novi. Prostor traume postao je prostor zacjeljivanja. Mog osobnog, ali i našeg, obiteljskog.