Marina Paulenka
Svjedoci
Dokumentarni projekt 'Svjedoci' prikazuje život vjerske zajednice Jehovinih svjedoka koji u Hrvatskoj broje preko 5600 članova. Kroz vjerske sastanke, kongrese, život u volonterskoj službi u glavnom sjedištu Betelute svakodnevicu pojedinaca...
Dokumentarni projekt 'Svjedoci' prikazuje život vjerske zajednice Jehovinih svjedoka koji u Hrvatskoj broje preko 5600 članova. Kroz vjerske sastanke, kongrese, život u volonterskoj službi u glavnom sjedištu Betelute svakodnevicu pojedinaca prikazujem, većini nepoznatu, organizaciju ove zajednice koja je ujedinjena u veliko međunarodno bratstvo.
Učenja im se temelje na Bibliji, a za zajednicu su značajna individualna propovjedanja i podučavanja drugih pomoću svojih brojinih tiskovina.
Učenja im se temelje na Bibliji, a za zajednicu su značajna individualna propovjedanja i podučavanja drugih pomoću svojih brojinih tiskovina.
Drugi dom
Kaznionica u Požegi jedina je ženska kaznionica u Hrvatskoj u kojoj više od 130 zatvorenica izvršava kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže. Hrvatskim “Zakonom o izvršavanju kazne...
Kaznionica u Požegi jedina je ženska kaznionica u Hrvatskoj u kojoj više od 130 zatvorenica izvršava kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i duže. Hrvatskim “Zakonom o izvršavanju kazne zatvora” određeno je da je fotografiranje ili snimanje zatvorenika dozvoljeno samo na način u kojem im se ne otkriva identitet.
S obzirom da povijesni reduktivni forenzički portreti svojim prikazom brišu sve osim kriminalnog identiteta, fotografijama zatečenih prizora spavaonica, ćelija, kupaonica, ‘osobnih’ stvari i njihovih nevidljivih tragova, pokušavam prikazati slojevit način života žena lišenih slobode, koje su u društvu često predstavljene i doživljene kao one "Druge".
Unutar iste priče, prikazujem više pojedinačnih kroz svojevrsne klastere fotografija u kojima vizualiziram teme poput ženskosti, intimnosti, majčinstva, doma, te nadzora i arhitekture, kako bih naglasila tragove ženske prisutnosti unutar kaznionice. Preispitujem pojam slobode unutar i van arhitekture nadzorne institucije, uspoređujući ju pritom s obiteljskim domom, koji je često model prema kojem zatvorski sustavi funcioniraju u svrhu "preodgoja žena". Prema mnogim feminističkim teorijama, obiteljski dom je središnje društveno poprište u kojem je žena istovremeno subjekt i objekt nadzora, no ako dom liči na zatvor kako onda promišljati javnu instituciju u kojoj zatvorenice izvršavaju kaznu zatvora?
S obzirom da povijesni reduktivni forenzički portreti svojim prikazom brišu sve osim kriminalnog identiteta, fotografijama zatečenih prizora spavaonica, ćelija, kupaonica, ‘osobnih’ stvari i njihovih nevidljivih tragova, pokušavam prikazati slojevit način života žena lišenih slobode, koje su u društvu često predstavljene i doživljene kao one "Druge".
Unutar iste priče, prikazujem više pojedinačnih kroz svojevrsne klastere fotografija u kojima vizualiziram teme poput ženskosti, intimnosti, majčinstva, doma, te nadzora i arhitekture, kako bih naglasila tragove ženske prisutnosti unutar kaznionice. Preispitujem pojam slobode unutar i van arhitekture nadzorne institucije, uspoređujući ju pritom s obiteljskim domom, koji je često model prema kojem zatvorski sustavi funcioniraju u svrhu "preodgoja žena". Prema mnogim feminističkim teorijama, obiteljski dom je središnje društveno poprište u kojem je žena istovremeno subjekt i objekt nadzora, no ako dom liči na zatvor kako onda promišljati javnu instituciju u kojoj zatvorenice izvršavaju kaznu zatvora?
Prazno nebo
Marina Paulenka i Borko Vukosav, 2016. - zajednički rad, fotografska instalacija // Zemljopisna eksponiranost, sudaranje imperijalnih širenja, dvojbene zajednice, nacionalno-romantičarski pokušaji prosvjećivanja.
Na Balkanu rat određuje život.
Granice, premostive jednom,...
Na Balkanu rat određuje život.
Granice, premostive jednom,...
Marina Paulenka i Borko Vukosav, 2016. - zajednički rad, fotografska instalacija // Zemljopisna eksponiranost, sudaranje imperijalnih širenja, dvojbene zajednice, nacionalno-romantičarski pokušaji prosvjećivanja.
Na Balkanu rat određuje život.
Granice, premostive jednom, nepremostive nikad, strukture su koje nas prožimaju od pamtivijeka. Na koji način promatrati zemljopisne granice kao nesavršene i nesvršene strukture prijelaza i odjeljivanja jednakih supstanci, jednakog sastojka zemlje, vode i zraka i na koncu samih zajednica? Tranzitno značenje Balkana preslikava se i na njegove granice, stvarnost se nadopunjuje imaginarnim.
Više nego ikad aktualna pitanja granica i određivanja identiteta potiču na reakciju i postavljaju pitanja. Područja onih fizičkih razgraničenja zemalja prikazujemo onakvima kakva ona zapravo i jesu. Beznačajni i nedorečeni prizori, priroda koja se opire okvirima i podjeli, poput vlati trave koje prkose u očima vladajućih svojim priprostim postojanjem. Koliko je banalna njihova uloga u imaginarno konstruiranoj ljudskoj zamisli svjedoči neokrnjen, nepokoren, sasvim običan život daleko od civilizacijskih obilježja. Mi, nesavršena bića različitih nacija koja nose stigmu stvaranja identitetske cjeline i kojima su ranije zadani propisi, ispitujemo i sam naš odnos. Prelazeći granice fizičke, prelazimo i one metaforičke, i psihološke, kao muškarac i žena, dva svijeta u jednome, gdje ne postoje podjele i jedno se ogleda u drugome. Kao i cvijeće koje tamo egzistira. I sama knjiga kao izvor znanja postaje eksperimentom života, a šetnja granicama njegovim izazovom.
„Nebo je prazno, a kontinent je nemoćan pred nerješivim problemima. Europa je svuda i nigdje, istodobno je i nada i mit, odgovorna za sve i uz to još za čežnju. Nebo je prazno, a Europa je njegov nadomjestak.“
—Richard Wagner
Na Balkanu rat određuje život.
Granice, premostive jednom, nepremostive nikad, strukture su koje nas prožimaju od pamtivijeka. Na koji način promatrati zemljopisne granice kao nesavršene i nesvršene strukture prijelaza i odjeljivanja jednakih supstanci, jednakog sastojka zemlje, vode i zraka i na koncu samih zajednica? Tranzitno značenje Balkana preslikava se i na njegove granice, stvarnost se nadopunjuje imaginarnim.
Više nego ikad aktualna pitanja granica i određivanja identiteta potiču na reakciju i postavljaju pitanja. Područja onih fizičkih razgraničenja zemalja prikazujemo onakvima kakva ona zapravo i jesu. Beznačajni i nedorečeni prizori, priroda koja se opire okvirima i podjeli, poput vlati trave koje prkose u očima vladajućih svojim priprostim postojanjem. Koliko je banalna njihova uloga u imaginarno konstruiranoj ljudskoj zamisli svjedoči neokrnjen, nepokoren, sasvim običan život daleko od civilizacijskih obilježja. Mi, nesavršena bića različitih nacija koja nose stigmu stvaranja identitetske cjeline i kojima su ranije zadani propisi, ispitujemo i sam naš odnos. Prelazeći granice fizičke, prelazimo i one metaforičke, i psihološke, kao muškarac i žena, dva svijeta u jednome, gdje ne postoje podjele i jedno se ogleda u drugome. Kao i cvijeće koje tamo egzistira. I sama knjiga kao izvor znanja postaje eksperimentom života, a šetnja granicama njegovim izazovom.
„Nebo je prazno, a kontinent je nemoćan pred nerješivim problemima. Europa je svuda i nigdje, istodobno je i nada i mit, odgovorna za sve i uz to još za čežnju. Nebo je prazno, a Europa je njegov nadomjestak.“
—Richard Wagner
Marina Paulenka rođena je 1985. u Vinkovcima.
2010. završila je diplomski studij grafičkog dizajna pri Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Trenutno je na završnoj godini diplomskog studija fotografije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Od 2008. djeluje u fotografskoj udruzi Organ Vida i vodi istoimeni međunarodni fotografski festival u Zagrebu. 2013. nagrađena je Posebnom rektorovom nagradom, a 2014. Dekanovom nagradom za akademsku izvrsnost.
2014. u sklopu Mjeseca fotografije u Ljubljani na Photonic Moments Portfolio Review-u osvojila je prvo mjesto za najbolji portfolio. 2015. nominirana je za međunarodnu nagradu Essl Art Award CEE i Nagradu za hrvatsku suvremenu umjetnost THT@MSU.
Članica je HDLU-a i HDD-a.
- Glorija Lizde
- Petra Slobodnjak
- Ivana Pegan
- Karlo Čargonja
- Valentino Bilić Prcić
- Darija Jelinčić
- Ivan Gundić
- Nina Đurđević
- Luka Pešun
- Katarina Juričić
- Sanja Bistričić Srića
- Predrag Dubravčić
- Dea Botica
- Lana Stojićević
- Ivan Buvinić
- Ana Vuko
- Denis Butorac
- Ana Bilankov
- Nives Milješić
- Maša Bajc
- Darko Bavoljak
- Mara Bratoš
- Ino Zeljak
- Tanja Deman
- Marina Paulenka
- Neven Petrović
- Davor Konjikušić
- Davor Sanvincenti
- Goran Trbuljak
- Borko Vukosav
- Petra Mrša
- Hana Miletić
- Tjaša Kalkan
- Hrvoje Slovenc
- Bojan Mrđenović
- Jelena Blagović
- Igor Kuduz
- Sandro Đukić
- Mirjana Vodopija
- SofijaSilvia
- Ana Opalić
- Marko Ercegović
- Domagoj Blažević
- Žarko Vijatović
- Ivan Posavec
- Josip Klarica
- Petar Dabac
- Darije Petković
- Boris Cvjetanović
- Sandra Vitaljić
- Jasenko Rasol
- Silvestar Kolbas