Mirjana Vodopija

Gradski moćnici

2001.
Fotografije iz ove serije prate svjetlosnu stvarnost grada u njegovim interijerima i eksterijerima

Voajerski snimljene fotografije osvijetljenih interijera dokumentiraju prostorno-svjetlosnu stvarnost grada. Snimljeni interijeri su i personifikacije ljudi koji žive u tim prostorima. Svaki interijer je organizam sa svojim stanjem svijesti, a zajedno tvore unutarnji organizam grada. Svjetla u interijerima su šarolika i nerijetko čudna, ali statična, kao što su i navike ljudi koji u ovim prostorima žive.

S druge strane prozora sve moćniji reflektori osvjetljavaju javne površine grada. Mrak uzmiče pred uličnom rasvjetom, rasvjetom velikih prometnica i raskrižja, pred svjetlećim reklamama, city-light plakatima i reflektorima nad jumbo plakatima, pred hipertrofijom urbane rasvjete. Stanovi čiji prozori gledaju na velika prometna raskršća ili trgove u sumrak ne tonu u mrak, već se u njima dnevno svjetlo tada zamjenjuje snažnom i agresivnom halogenom rasvjetom reflektora s javnih površina.

Posljednja fotografija u ovom nizu je fotografija postava instalacije "Lampa u foto", gdje stolna lampa osvjetljava svoju fotografiju. Ova instalacija je dio triptiha "Lampa u lampu", "Lampa u ogledalo" i "Lampa u foto" koji se bavi nivoima vizualne pojavnosti. Fotografija lampe predstavlja tek vizualni sadržaj zabilježen u jednom trenutku s jedne pozicije. Lik lampe na fotografiji niti emitira, a niti ne odražava dovoljno svjetla za osvjetljavanje okolnog prostora.

Samoniklo/Dah

2006.-2012.
Svjetlo je stvoritelj i uništavač vizualnog: ono omogućuje vidljivost, no pri njegovom prevelikom intenzitetu prizor se gubi u bjelini, a ukoliko ga nedostaje, prizor nestaje u crnini. Oči se prilagođavaju intenzitetu svjetla, a raspon prihvatljivog intenziteta svjetla jednog statičnog stanja otvora ljudske zjenice nije velik. U nekim radovima iz ove serije ispitujem granične svjetlosne situacije i dio sadržaja se gubi izvan granica vidljivog.

Fotografije prikazuju zatečeni prizor životne zajednice samoniklog bilja. Njena samostalnost i mudrost oslobađa me odgovornosti i potrebe za vrednovanjem. Međutim, fotografiranjem i promatranjem ne stječem dovoljno saznanja o prizoru. Tek kroz proces crtanja istražujem i spoznajem o viđenom. Crteži na prozirnim folijama međusobno se preklapajui, ovisno o kutu gledanja, spajaju s fotografijom, izdvajajući biljne likove s fotografije poput razumskog prozora kroz koji je moguće promatrati svijet prirode.

Preko nekih fotografija iz serije postavljene su pomične ploče koje omogućuju promatraču da odabere kadar po svom izboru tako da drugi dio prizora zamuti ili da, koristeći sjajnu transparentnu ploču, u prizor unese i odraz svog lika.

Osim svjetla, koje je osnov medija fotografije, u radovima "Zatišje" i "Dah" bavim se i percepcijom vremena. Kako bih naglasila mijenu u odnosu na nepromijenjeno, u istom prikazu spajam fotografijus videom. Statična slika u jednom dijelu prikaza tako postaje pokretna iukočenost fotografijom zaustavljenog pokreta oslobađa se u seriju susljednih slika uhvaćenih video kamerom koje se u svijesti stapaju i vraćaju nam iluziju pokreta.

Energija koja čini gibanje biljaka je vjetar. Vjetar dovodim u vezu s dahom ljudskog života, prema jednom od tekstova u Upanišadi koji govori da petorim unutrašnjim moćima, nazvanima “dahovi” po jednoj od njih, odgovaraju petora vanjska “božanstva”: vidu Sunce, sluhu Smjerovi prostora, dahu Vjetar, duhu Mjesec, a riječi Oganj. Po smrti oni se združuju s tim božanstvima.

Nepovratno

"Vjetar" je dio rada "Nepovratnost, uzaludnost".

Papiri, nošeni vjetrom, zaustavljeni su u letu i ne znamo odlijeću li ili dolijeću, rasipaju li se ili ponovno skupljaju. Naša nastojanja su...

"Vjetar" je dio rada "Nepovratnost, uzaludnost".

Papiri, nošeni vjetrom, zaustavljeni su u letu i ne znamo odlijeću li ili dolijeću, rasipaju li se ili ponovno skupljaju. Naša nastojanja su ponekad uzaludna: slažemo hrpu, a vjetar je raznosi i kao da se unatoč našoj volji ništa ne uspijeva promijeniti, već je samo prijeđen put. Je li nastojanje uzaludno, a napredak iluzija?

"Rublje", "Papiri", "Perje" i "Lišće" dio su rada "Sloboda u padu".

Kao što marame, lišće, perje i papiri lete zrakom nošeni vjetrom, bez svijesti, volje i moći upravljanja, tako smo mi prepušteni toku vremena bez ikakve mogućnosti upravljanja. Jedino što nam daje iluziju kontrole je volja za izborom između mogućnosti na koje nailazimo.

“Sanjala sam da letim iznad brežuljaka u sumrak. Ispod mene su bili šumarci, polja i seoca sa svjetlima u dolini. Po tlu je trčalo nešto mračno što me želi ščepati i uništiti, neka strašna životinja ili više njih. Nisam se mogla uzdizati, već samo održavati visinu i to samo kada sam mirna i prepuštena. Srećom, kako sam povremeno gubila visinu tako se poda mnom krajolik lagano spuštao prema dolini. Pomirena s tim da dolina ima svoju najnižu točku i da mi je tamo neminovan kraj, uživala sam u ljepoti svjetala, prostoru i vjetru.”

"Led" je dio triptiha "Mogućnost, volja, odluka, djelovanje".

Preko fotografije gdje stope u snijegu završavaju na rubu zaleđenog jezera ukazujući na moju prisutnost i prijeđeni put, projicirana je mogućnost djelovanja, animirani crtež mene kako stojim, pa krećem hodati preko leda.

“Sanjala sam da se penjem noću uz brdo pokraj starih zaraslih hramova i dalje kroz nisko raslinje. Došla sam do vrha iza kojeg je sjala tako jaka svjetlost da nisam mogla u njoj ništa razaznati. Bila je predivna, nadnaravna i potpuno me obuzimala, ali bilo me strah ići dalje. Okrenula sam se i spustila u dolinu k prijateljima i nekim drugim (pijanim) ljudima.”

Za hod po ledu je potrebna hrabrost i odluka. Stope u snijegu ne odaju jesam li se njima vratila ili sam otišla.

O autoru Tekstovi

Mirjana Vodopija diplomirala je 1987. godine na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja.
Od 1985. do danas ostvarila je 28 samostalnih izložbi, sudjelovala na dvjestotinjak skupnih izložbi ili kustoskih koncepcija u zemlji i inozemstvu, a bila je pozvana na više međunarodnih rezidencijalnih projekata.
U svom umjetničkom radu izražava se kroz različite medije i njihova preklapanja: crteže i grafike, svjetlosne objekte, crteže žarnim nitima, instalacije i videoinstalacije, fotografije i ambijente. Karakteristike njezinog rada su kontemplativnost i tematska zaokupljenost svjetlom i pokretom.
Dobitnica je brojnih likovnih nagrada nacionalnog i međunarodnog karaktera: Godišnja nagrada HDLU-a za mladog umjetnika, 2000.; Prva nagrada na 3^rd International Triennial of Graphic Arts, Prag, 2001.; Plaketa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na 4. hrvatskom trijenalu grafike, Zagreb, 2006.; Otkupna nagrada MMSU Rijeka na 4. hrvatskom trijenalu crteža, Zagreb, 2008.
Djela su joj uvrštena u zbirke važnijih hrvatskih muzeja i galerija, kao i u druge muzejske i privatne zbirke.
Od 1987. godine do danas neprestano djeluje i kao vanjska suradnica HRT-a, za čije je programe realizirala brojne scenografije, špice, jinglove i ilustracije te vizualne identitete emisija u njihovoj produkciji.
Od 1987. do 2007. djeluje kao samostalna umjetnica i članica je HDLU-a. Od 2007. godine predaje na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, trenutno u zvanju izvanredne profesorice, gdje od 2012. do 2014. obnaša dužnost prodekanice za nastavu i studente.

mv.mirjana@gmail.com

IZLOŽBE

Samostalne izložbe (izbor)

2013. Nepovratno, Umjetnički paviljon, Zagreb
2012. Zapuh, zamah, smicalica, II dio, Galerija Waldinger, Osijek
2009. Dah, Kabinet grafike HAZU, Zagreb
2006. Zatvoreni vrtovi, Galerija Karas, Zagreb, s Kristinom Lenard
2004. Galerija Križić Roban, Zagreb
2001. Interijer, Galerija Karas, Zagreb
2000. Ambijent, Galerija Nova, Zagreb, s Ivanom Franke
1997. Espace Arts Plastiques de la Maison du Peuple, Venissieux, Francuska (s Vladom Martekom)
1997. Mali salon, Rijeka
1995. Luminoobjekti, Studio “Josip Račić”, Zagreb

Skupne izložbe (izbor)

2014. T-HT nagrada@msu.hr, MSU, Zagreb
Strukture nevidljivog, Klovićevi dvori i Tehnički muzej, Zagreb; Fondation Vasarely, Aix-en-Provence
2013. Nulta točka značenja. Nefunkcionalna, neprikazivačka, elementarna, eksperimentalna i konceptualna fotografija u Hrvatskoj, Camera Austria, Graz
2010. Na drugi pogled. Pozicije suvremene hrvatske fotografije, Gliptoteka HAZU, Zagreb
T-HT nagrada@msu.hr, MSU, Zagreb
2009. Echigo-Tsumari Art Triennial 2009, Echigo-Tsumari Region, Japan
Tražeći mjesto za zaborav, Umjetnički paviljon, Zagreb
2007. Contemporary Croatian Art, Lalit Kala Academy, New Delhi, India
Kinetizam od početaka do danas, Umjetnički paviljon, Zagreb
2005 Linear Structures, Drawing in Contemporary Croatian Art, Riga Gallery, Riga
2004. Izložba dobitnika nagrada s Trećeg trijenala, u sklopu 4. međunarodnog trijenala grafike, Češki muzej lijepih umjetnosti, Prag
2003. Svjetlo, Dom HDLU, Zagreb,
2002. Monokromi, Umjetnički paviljon, Zagreb

IZBOR IZ BIBLIOGRAFIJE (1995. – 2013.)

2013. Snježana Samac, “Prostor i ja smo jedno”, intervju, Vijenac 551,godište XIXI, Zagreb
2013. Janka Vukmir, “Nepovratno”, Mirjana Vodopija. Nepovratno, katalog izložbe, Umjetnički paviljon, Zagreb
2013. Enes Quien, “Izraz najnježnijeg i najdubljeg”, Kontura 122/123, prosinac 2013.
2011. Irena Gessner, “Mirjana Vodopija”, intervju, Život umjetnosti 89/2011., Zagreb
2011. Boris Greiner, “Osvojena područja”, Mirjana Vodopija: Pejzaži, Petikat, Zagreb
2010. Sandra Križić-Roban, “Svima nam se samo čini da postojimo”, Na drugi pogled. Pozicije suvremene hrvatske fotografije, Institut za povijest umjetnosti&UPI2M books, Zagreb, 192-207.
2009. Sandra Križić Roban, “Stvarnosni vrt Mirjane Vodopije, mjesto utisnuća svog vremena i svih mjesta”, Grafika, 20-21/2009., Zagreb
2009. Olga Vujanović, “Smrtno sam ozbiljna”, intervju, Kontura 104, listopad 2009., Zagreb
2006. Svjetlana Sumpor, “Svijet je samo lijepa igra prividima”, Grafika, 10-11/2006.
2006. Željko Jerman, “Jupiiii”, Zagubljeni portreti, Meandar, Zagreb
2004. Silva Kalčić, “Ptice umiru pjevajući”, Zarez, VI/140, 21. 10. 2004., Zagreb
2004. Branko Franceschi, Mirjana Vodopija, monografija, Fraktura, Zagreb
1997. Boris Toman, “Ranjivost lijepoga”, katalog izložbe, Mali salon, Rijeka
Nataša Ivančević, “Svijetleća aerodinamična tijela”, katalog izložbe, Mali salon, Rijeka
1995. Janka Vukmir, “Pejzaž s bujicom”, Checkpoint, katalog godišnje izložbe SCCA Zagreb
1995. Janka Vukmir, “Komplementarnost ili sloboda je disciplina”, katalog izložbe, Moderna galerija – Studio Josip Račić, Zagreb