Neven Petrović

Billboard

Postavljeni u ruralna područja billboardi izgledaju kao da su nasilno izvađeni iz urbanog konteksta i postavljeni na mjesto gdje narušavaju prirodni pejzaž, te postaju snažan element vizualne distrakcije prostora.
Tada...

Postavljeni u ruralna područja billboardi izgledaju kao da su nasilno izvađeni iz urbanog konteksta i postavljeni na mjesto gdje narušavaju prirodni pejzaž, te postaju snažan element vizualne distrakcije prostora.
Tada teže percipiramo ono što je nepromjenjivo odnosno pejzaž oko nas, a ono što primjećujemo su upravo billboardi, jer se sadržaj njihove plohe mijenja svaki mjesec. Dolazimo do zaključka da površina od 12m² svojom porukom vizualno nadjačava tisuće kvadrata prostora oko sebe.
Nasuprot tome, kada dođemo u veću urbanu cjelinu, svaka površina uz glavne prometnice, svaka fasada na frekventnoj lokaciji su ispunjeni billboardima. Ljudi koji žive u tim sredinama s vremenom filtriraju takve nametnute informacije, prije svega zbog velike gustoće elemenata unutar okoliša koja vremenski onemogućuje da svemu oko sebe pridajemo pažnju.
Poništavanjem billboarda fotografiranjem s bočne strane vizura prostora se čisti. Istodobno, pozicija fotoaparata jasno određuje pejzaž u pozadini.
Ovom serijom fotografija prije svega želim motivirati svakog prolaznika da nađe istu točku iz koje se billboard poništava. Iz nje se taj, nedavno dominantan element u prostoru, čini kao plošan i uzak stup koji je izgubio svoju ulogu vizualne distrakcije.

Kulisa

Rodnom gradu pristupam kao življenom prostoru kojeg poznajem iskustveno, ali gradsku svakodnevicu mapiram osvještavajući vlastitu dugogodišnju izmještenost iz grada. Pri tome izostavljam vlastite biografske (memorijske) poveznice uz lokacije koje svjedoče...

Rodnom gradu pristupam kao življenom prostoru kojeg poznajem iskustveno, ali gradsku svakodnevicu mapiram osvještavajući vlastitu dugogodišnju izmještenost iz grada. Pri tome izostavljam vlastite biografske (memorijske) poveznice uz lokacije koje svjedoče o prostornim transformacijama. Najočitije promjene u morfologiji prostora vidljive su na periferiji, kao posljedice razvoja suvremenog grada i potrošačkog društva (benzinske pumpe, autopraonice, trgovački centri), što su ujedno i – u augeovskom smislu – primjeri nemjesta. Osim periferno, Požega je unutar serije obuhvaćena i centralno. Arhitektura i prostor tretirani su kroz žarišne točke socijalnih odnosa i funkcija, ali i neizbježnu prostornu komparaciju granica javnog i privatnog prostora. Svaka zatečena radnja zabilježena fotografijama djelomično je i očekivana, odnosno isplanirana.

Zajednički element svih fotografija serije prirodni je orijentir, odnosno prostorni marker – Požeška gora. Osim što se na fotografijama pojavljuje poput lajtmotiva u stražnjem planu – kao kulisa, ona kartografski kontekstualizira, odnosno identificira i generičku arhitekturu nemjesta s periferije.

Destinacije

Prikazani prostorina fotografijama, mjesta su većinom zabilježena u osobnom proputovanju, dužem ili kraćem boravku, a dijelom i u ulozi turista-umjetnika.
No ta mjesta su ovdje tek iskorištena kako bi se...

Prikazani prostorina fotografijama, mjesta su većinom zabilježena u osobnom proputovanju, dužem ili kraćem boravku, a dijelom i u ulozi turista-umjetnika.
No ta mjesta su ovdje tek iskorištena kako bi se ispitala rastezljivost, kao i provokacija u tretmanu onoga što bi nazvali umjetničkim djelom.
Značajan dio ovog rada nastao je kao dio izložbe u galeriji Lang u Samoboru, gdje su fotografije istovremeno razvijene i postavljene na zid galerije, te tiskane kao razglednice i poslane/podijeljene ljudima s uputom slanja na finalnu destinaciju – galeriju Lang.
Fotografiranje – printanje – slanje poštom u obliku razglednice – izlaganje u galeriji. Slijed na koji smo navikli u standardnom tretmanu time je dobio dodatni korak.
Utilizacija i prenamjena fotografije u predmet koristan u praktičnom životu, zanemaruje pažljivo i sterilno rukovanje fotografijom kao muzejskim predmetom, ali i briše jasnu liniju razgraničenja između originalnog – reproduciranog, te vrijednog – bezvrijednog.
Završni rad tako postaje reprodukcija pristiglih razglednica, od kojih su neke putovale i tisuće kilometara ne bi li stigle na vrijeme na vlastito otvorenje, a kilometri putovanja reflektiraju se na samoj plohi razglednice u obliku mrlja, distorzija, različitih strojnih otisaka, te nastanka reljefa plohe.
Osim što je razglednica osjetljiva kao predmet, njen sadržaj je izložen svakome sa znatiželjom. U slučaju galerije Lang, gdje je svatko od odabranih pošiljatelja bio upoznat s idejom izložbe i da će pristigle razglednice biti u neposrednoj interakciji s publikom, pojava intimnog sadržaja stavlja razglednicu u kategoriju skopofiličnog objekta. Činom ispisivanja i slanja razglednice pristali smo na nepoznatu publiku koja će ju čitati; da li je to poštar ili netko u galeriji – nije važno.