Rođen 1942. godine u Zagrebu. Diplomirao na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.
Fotografijom se počinje baviti 1960. Surađujući u atelieru Toše Dabca, čije vodstvo preuzima nakon Tošine smrti 1970. godine. Kao samostalni umjetnik djeluje od 1966., od 1970. je član ULUPUH-a.
U razdoblju od 1980. do 1987. godine u galeriji osnovanoj u sklopu Ateliera Tošo Dabac organizira 40-tak fotografskih izložaba, domaćih i stranih autora. Jedan je od pokretača časopisa za fotografiju SPOT 1972.
Od 1990. godine predaje fotografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Šezdesetih godina radi serije crno-bijelih portreta umjetnika, znanaca, prijatelja, predstavnika umjetničke scene s čime nastavlja idućih desetljaća.
Sedamdesetih je godina dio generacije koja unosi konceptualni pristup u fotografiju, izrađuje prostorne instalacije, eksperimentira s fotokopijama i fotogramima. Godine 1982. objavljuje mapu fotografija Osjećaj prirode na kraju XX stoljeća (17 fotografija) uz predgovor Annie Le Brun. U drugoj polovini 80-ih izrađuje ciklus portreta u boji. Od godine 1990. započinje fotografski dnevnik koji je do danas svojevrsni work in progress. Preminuo je 20. rujna 2022. godine.
IZLOŽBE
Samostalne izložbe (izbor):
- 2014. Jedna fotka = tisuću riječi – Galerija Kaj, Zagreb
- 2014. Kompjuterske grafike – Galerija Academia Moderna, Zagreb
- 2013. Crno-bijeli svijet (Jana i Petar Dabac) – Galerija Csopor/t/-Horda, Pečuh
- 2012. Japan – Galerija Modulor, Zagreb
- 2012. Schaukeln auf eigene Gefahr – ORF Steiermark, Graz
- 2011. Moj obračun s fotografijom – Galerija Kaj, Zagreb
- 2011. Nisam kriv – Galerija Klovićevi dvori, Zagreb
- 2010. Pisma Maji & Buffet MK & Džabe si krečio – Cankarjev dom, Ljubljana
- 2009. Pisma Maji (Buffet MK, Pisma Maji, Dvojno vpojno) – Kula Lotršćak, Klovićevi dvori, Zagreb
- 2008. Nova hrvatska fotografija (s Mare Milin) – Janos Pannonius Museum, Pečuh
- 2007. Neue Fotografie aus Kroatien – Fotohof, Salzburg
- 2006. Džaba si krečio – Kula Lotršćak, Klovićevi dvori, Zagreb
- 2006. Otkrivanja (Nepoznati radovi 1970. – 1972.) – Galelrija Badrov, Zagreb
- 2004. Lieber Pero II – Foto Galerija Lang, Samobor
- 2003. Brojanje do deset – Galerija Bernarda Bernardija, Zagreb
- 1998. Fotografski dnevnici (N.Araki, P.Dabac, S.Furuya, N.Goldin) – Umjetnički paviljon, Zagreb
- 1997. On the road – Galerija prozori, Zagreb
- 1995. Art is over the game goes on – Galerija Spot, Zagreb
- 1994. Segmenti iz projekta Lieber Pero – Fotogalerija ATD, Zagreb
- 1991. Portreti u boji – Galerija Spot, Zagreb
- 1990. Galerija Sebastian, Varaždin
- 1989. Fotoforum Bremen
- 1987. 30 portreta 1959. – 1985. – Fotogalerija Novo Mesto
- 1986. Ganggalerie Retzhof, Leibniz
- 1983. Galerija Ars, Ljubljana
- 1982. Srećna galerija SKC, Beograd
- 1982. Fotogalerija ATD, Zagreb
- 1982. Galerija Pri slonu v gosteh, Novo Mesto
- 1981. Fotogalerie im Forum Stadtpark, Graz
- 1980. Galerija SC, Zagreb
Skupne izložbe (izbor):
- 2015. Ovo nije moj svijet – Klovićevi dvori, Zagreb
- 2014. Ivan Picelj iz Arhiva Toše Dabca – ATD, MSU, Zagreb
- 2014. Fotograf u javnom prostoru – Galerija Greta, Zagreb
- 2013. Euros – jugoistočni vjetar – Radnička galerija, Zagreb
- 2013. Zero Point of Meaning – Camera Austria, Graz
- 2013. Voda – ULUPUH, Galerija Hrvatske Pošte, Zagreb
- 2012. Enchantement lumineux – Musee de Normandie, Caen, Francuska
- 2007. Akt u hrvatskoj fotografiji od 1865. do danas – Foto Galerija Lang, Samobor
- 2007. Volimo li gledati druge ljude – Umjetnički paviljon, Zagreb
- 2007. Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti – Klovićevi dvori, Zagreb
- 2007. Akt u hrvatskoj fotografiji – Muzej savremene umetnosti Banja Luka, RS
- 2006. Akt u hrvatskoj fotografiji – Mjesec fotografije, Bratislava
- 2005. Preko 7 mora i 7 gora – Umjetnički paviljon, Zagreb
- 2003. Much too much – Umjetnički paviljon, Zagreb
- 2003. Freundschaftsspiel – Camera Austria, Graz
- 2002. Internationale Fotografiebiennale – Amsterdam, Haarlem
- 1998. Domovino, ti si… – Izložbeni salon Izidor Kršnjavi, Zagreb
- 1997. Izložba Lanova – Forum Stadtpark, Graz
- 1996. Međunarodna izložba fotografija – Umjetnički paviljon, Zagreb
- 1996. Hrvatska fotografija – Kulturni centar Ataturk, Ankara
- 1995. Hrvatska fotografija ’95. – Umjetnički paviljon, Zagreb
- 1995. City visions – Siemanowice, Poljska
- 1995. Izložba članova Odjela za oblikovanje – Galerija Tivoli, Ljubljana
- 1994. Izložba članova Foruma Stadtpark, Graz
- 1994. City visions – Wroclaw, Krakow, Dubrovnik, Maribor
- 1993. Hrvatska fotografija od 1950-te do danas – MSU, Zagreb
- 1993. Austrijska fotografija – Etnografski muzej, Harkov
- 1992. Zagrebački salon, Zagreb
- 1990. Zagreb ’90 – Galerija Spot, Zagreb
- 1989. Zagrebački salon, Zagreb
- 1988. Broadway gallery of Passaic County Community, Paterson, New Jersey
This post is also available in: English
Pred nestajanjem
Petar Dabac (desno) u buffetu MK
Povodom njegove izložbe u Cankarjevom domu u Ljubljani razgovarali smo s Petrom Dabcem, gdje drugo nego u Buffetu MK u Radićevoj.
Da li bi mogao svoj fotografski opus podijeliti na faze?
Pa, možda bi se moglo… jer sad kad gledam unatrag te faze očito postoje, iako nisu nastajale svjesno kao faze, više slučajno kao posljednica nekih događaja i mojih razmišljanja.
Pogotovo u zadnje vrijeme.
Znale su me držati razne ideje, kojima sam se onda bavio određeno vrijeme nakon čega bi započeo istraživati nešto drugo… drugačije. Zapravo me to istraživanje uvijek interesiralo.
Misliš da se može reći da fotografiramo kada nam je premalo ili previše stvarnosti?
Premalo ili previše doživljaja?
Ne znam… meni se čini čak i da se stvari promijene. Nekada u prvom trenutku ni sam ne znam zašto sam neku fotografiju snimio. Kasnije kad gledam film, pa povećam sliku pa počnem istraživati što to znači zapravo, što me je privuklo da to snimim… sve čega u početku procesa uopće nisam ni bio svjestan… kao da stvari sjedaju na svoje mjesto.
Kao karika koja nedostaje…
Postoji značajna razlika u «Fotogramima», «On the road» seriji i npr. «Dnevničkim zapisima».
Kako nastaju Dnevnički zapisi?
Bila je u početku jedna namjera, kasnije se to razvilo u to što je sad… doslovce škljocam sve živo što mi naleti pred aparat… skoro sve što proživljavam.
Ali početna ideja je bila… kad je rat počeo, u Hrvatskoj, ja sam vidio da posljedice mogu biti svakakve i naprosto me uhvatila potreba da bilježim što više situacija iz svog života i ljudi oko sebe. Tko zna… možda će nešto trebati biti zabilježeno, nešto čega više ne bude.
Nitko nije znao.
Paralelno mi se odvijala jedna priča, intimna, koja je trajala dosta godina al’ za koju sam ja unaprijed znao, poznajući dobro tu osobu i poznajući sebe… da to ne može bit vječno i nekako, manijakalno sam htjeo što više toga zadržati, kao jedan drugi oblik sjećanja.
Kao fotografsku sliku.
Kad su ti razlozi na neki način i prestali, mene toliko zaokupilo to fotografiranje, dnevničko da sam to uzeo kao princip. I tako radim i danas.
To traje znači od 90. godine.
Onda me zanimala ta ideja snimanja mjesta gdje zalazim. To su bile zagrebačke birtije od kojih su sve manje više zatvorene ili preuređene u nekakav luksuzni prostor (istog momenta ja i moje društvo smo prestali tamo zalazit i nalazili nove lokacije) dok na kraju nisam završio (odlazim već dugi niz godina) u buffet MK.
Tu razvijam jednu priču, koja još nije gotova ali može se reć’ da je već sad to jedan ciklus i nosi ime Buffet MK.
Može li se reći da Dnevnički zapisi nastaju iz osjećaja «pred nestajanjem»?
Možda… Nedavno sam započeo novi ciklus, potaknut na razmišljanje jednim grafitom. Na Opatovini na kojemu je pisalo «Džabe si krečio» i to na svježe obojanoj fasadi.
Kako je gazda tog lokala obojao zid, drugi dan je netko nasprejao taj «naslov».
Prvo sam bio ljut, rek’o «Kako može…», a onda mi se to jako dopalo kao jedna, zapravo, filozofska misao.
Negdje sam pokušao to usporediti sa svojim životom i radom, mislim… radi čovjek cijeli život i onda na koncu… zašto?
To je taj «Džabe si krečio».
Onda sam mislio, to će mi biti kao treći ciklus kojim ću završiti te svoje dnevničke priče.
Ono kao… dosta sam se bavio fotografijom. Pun mi je kufer, ne…
U jednom našem razgovoru rekao si mi da je najbolje što si ikada pročitao o fotografiji nekoliko priča iz knjige Mali Princ?
Da, u knjizi Mali Princ su tri stvari koje su osnovne za fotografiju.
Što je lisica rekla malom princu kad su se rastajali?
«Samo srce dobro vidi, istina je oku nevidljiva» što mislim da je za fotografiju jedna genijalna misao.
Također… Mali princ traži od pilota da mu nacrta ovcu i nije zadovoljan nijednom nacrtanom. Ova je bolesna, ova ima rogove, ova je prestara… dok pilotu nije dojadilo i nacrta kutiju sa nekoliko rupa i kaže: «Ovo je kutija. Unutra je tvoja ovca koju si toliko želio.»
Mali princ kaže: «To je upravo ono što sam trebao!»
Znači… imaginacija. Interpretacija.
Treća priča, o pripitomljavanju lisice, je npr. priča o tome kako sam sve ove godine snimao po zagrebačkim birtijama.
«Trebaš biti vrlo strpliv», rekla je lisica malom princu. «Najprije sjesti malo dalje od mene, potom sve bliže. Svakoga dana doći u isto vrijeme.»
Znači, ista birtija, isto vrijeme, ista konobarica… i s vremenom te ljudi prihvate. S vremenom zadobiješ njihovo povjerenje.
Nakon nekog vremena više nikome nije «čudno» to što ja stalno fotografiram. Više me nitko ne pita «Zašto». Čak i sami dolaze do mene «Pero, daj nas slikaj…»
Možeš li odgovoriti na pitanje – Što je tebi Fotografija u životu?
Ne u životu, Fotografija je moj život. Zapravo, ja sam stalno u Fotografiji. Fotografija je za mene uvijek predstavljala slobodu.
Razgovarala: Ana Opalić
Zagreb, prosinac 2009.
This post is also available in: English