Petra Mrša

Istraživanje okoliša 2

Kolekcija prikazuje 15 različitih biljaka i životinja u svijetlim i zasićenim bojama fotografiranim na svjetloplavoj pozadini, zajedno s alatom koji fiksira njihov položaj za vrijeme snimanja. Preuzet je prikaz prirode iz priznatih izvora znanja poput enciklopedije, botaničkih zbirki i prirodoslovnih umjetničkih eksponata, u kojima se redovito koristi analitički pristup izvlačenja subjekta iz konteksta, te je dodana informacija o metodi izdvajanja iz staništa i o estetiziranoj reprezentaciji. Estetizirani, ali diskrepantni prikazi biljaka i životinja smještaju se u okoliš u kojem obično obitavaju: oko kuće i u šumi, neposrednom gradskom i prigradskom krajoliku. Postavljeni su na način kako vrtlari obilježavaju biljke za koje očekuju da izrastu, no ovdje označavaju subjekte koji više nisu živi. U biranju, ubijanju, premještanju, uređenju i reprezentiranju vrsta, Mrša je direktnim ponašanjem preispitivala procese proizvodnje uvriježenog, društveno prihvaćenog znanja o prirodi.

Vježbanje obitelji

Kako se uhodani intimni odnosi, čiji su članovi uljuljani i pasivni u svojim dobro poznatim, ne entuzijastičkim ulogama, mogu promijeniti? Kako se ove uloge mogu dovesti u pitanje na način...

Kako se uhodani intimni odnosi, čiji su članovi uljuljani i pasivni u svojim dobro poznatim, ne entuzijastičkim ulogama, mogu promijeniti? Kako se ove uloge mogu dovesti u pitanje na način da odgovor ne stigne iz postojećeg sustava znanja? Ako se znanje, kao što objašnjavaju M. Foucault i J. Butler, može dovesti u pitanje direktnim iskustvom, onda se znanje o sebi i drugome u intimnom odnosu, može preispitati poticanjem djelovanja koje bi se razlikovalo od svog dotadašnjeg zajedničkog djelovanja koje je generiralo postojeće znanje. Sa željom da preispitam moć takvog, direktnog iskustva, odlučila sam zajednicu u kojoj imam najtvrdokornije intimne odnose- primarnu obitelj - odvesti u novu situaciju te svakom članu ponuditi da podijeli s ostalima neke aktivnosti koje još nikada nije.

Koje su aktivnosti prihvaćene kao normalne da se dijele unutar suvremene obitelji? Više se ne dijeli zajednički rad, znanje se ne prenosi s koljena na koljeno (već putem medija i institucija), slavlja su svedena na tri prevelika ručka godišnje u kojima nema pjesme niti plesa. Sve je ovo prihvaćeno kao normalno stanje mjesta u kojem iz biološkog bića prelazimo u društveno; u kojem bi trebali osjećati pripadnost kao kompletne ličnosti (a ne djelomičnu pripadnost određenu funkcijom koju u istoj izvršavamo). Kako možemo osjećati pripadnost grupi s kojom dijelimo tako sužen opseg aktivnosti? U želji da nađem neke nove prakse i «izvježbam» osjećati obitelj, otišli smo na putovanje u kojem sam stakla značajno novo iskustvo sa članovima svoje obitelji koje poznajem već 30 godina.

Nova škola

O autoru Razgovor Tekstovi

Rođena u Rijeci 1985. godine. S 25 godina u Zagrebu diplomirala je na Filozofskom fakultetu sociologiju i na Hrvatskim studijima psihologiju. Nakon toga upisuje Akademiju dramske umjetnosti, smjer snimanje. Na festivalu “Rovinj Photodays” 2011. pobjeđuje u kategoriji ‘Akt’, a sljedeće godine dobiva posebno priznanje za mlade autore. Imala je jednu samostalnu izložbu i sudjelovala u desetak skupnih. Trenutno je studentica diplomskog studija fotografije.

petrasumm@yahoo.com