Novosti

Borovo – Bat’a: zapreteni apostrof (bilješka s terena)

Nastavljamo s objavama vizualnih materijala i bilješkama Ane Mušćet, u sklopu umjetničkog
istraživanja na području Vukovarsko-srijemske županije.

 

 

Učenicima, Ученицима

 

15. prosinca 1920. godine, u Sarajevu u ulici Đukovića na broju 9, u kancelariji dr. Miše Semjana održava se skupština dioničarskog društva Bata te se predlaže osnivanje filijala na teritoriju kraljevine SHS, što će 7. lipnja 1931. godine uroditi početkom Batine proizvodnje u tvornici Borovo. Na vrhuncu svoga rada Borovo godišnje izrađuje 20 milijuna pari obuće, uspješno je u proizvodnji automobilskih guma, zapošljava 24 000 radnika od kojih mnogima rješava i stambeno pitanje. Radnim danom, u 14.30, na izlaznoj kapiji čistačica svaki dan može prikupiti dupkom punu kutijicu dugmadi iza 8 000 radnika koji su se uputili svojim kućama, nakon jutarnje smjene.

Ostavimo li ovu sliku dostupnu novome mišljenju, koje po Benjaminu neumorno uvijek započinje iznova, sitničavo(!) se vraćajući na samu stvar, moglo bi nam se dogoditi čudo: oblikovali bismo novi život, jer bismo ga konačno i — razumjeli.

I zato, učenicima, ученицима “(…) Dok su 1988. i 1989. širom Europe bile tražene promjene, u programu Slobodana Miloševića na njegovim masovnim mitinzima nije tražen ni pluralizam, ni građanske slobode, ni demokratski izbori ni preobrazba društva, već prvenstveno politički i teritorijalni preustroj zemlje u interesu jednoga naroda te održanje komunističkog poretka. Tako je potencirano socijalističko društvo s nacionalističkom ideologijom. Nova kolektivistička ideologija zamijenila je prethodnu. Nacionalizam se minimalno razlikovao od socijalizma, bio je siguran plašt za stanovnike koji su se plašili nepoznatoga. Pružao je osjećaj sigurnosti koja proizlazi iz pripadanja velikim skupinama. Nacionalistička je propaganda “ponudila novi veliki povijesni narativ, pružila nove sadržaje vjerovanja i novi vrijednosni sustav, stvarajući konsenzus oko retrogradnog, nacionalističkog projekta širenja teritorija” (Žunec, 2007: 98, 310-311). Potrebe legitimacije, megalomanske ambicije te neodgovorno upravljanje političke elite iz 1970-ih dolazilo je na naplatu. Od 1979. Jugoslavija sklapa aranžmane s MMF-om da bi sredinom 1980-ih dospjela u potpuno dužnički odnos prema stranim kreditorima, posebno prema MMF-u. Sve slabija dostupnost stranih kredita, koje je Tito koristio da kupi socijalni mir i legitimira vlast, značila je da njegovi nasljednici moraju pronaći druge načine da zadovolje stanovništvo. I našli su ih – u nacionalizmu.”

 

(Filipović, V., Iz socijalizma u nacionalizam: Kombinat Borovo u političkim promjenama 1990.)