Darko Bavoljak “Budućnost” (Pakrac, Lipik) 1992. vs. Bojan Mrđenović “Budućnost” (2011. – 2018.)

4. 5. – 26. 5. 2022.

Galerija Spot i Ured za fotografiju pozivaju na otvorenje izložbe Darka Bavoljaka i Bojana Mrđenovića. Otvorenje izložbe održat će se u srijedu, 4. 5., u 19.00h, a tim povodom zakazan je razgovor s autorima te vodstvo kroz izložbu (u 20.00h).

Budućnost vs. Budućnost

Ukoliko prihvatimo tezu Tacite Dean i Jeremyja Millara, da su mjesta nešto što češće osjećamo nego što razumijemo, kao i da je nerijetko riječ o nejasnim područjima svijesti, koja ne moramo nužno jasno (ili pak jednoznačno) definirati, tada ćemo se usuglasiti da mjesta ne posjeduju fiksne identitete. Ona su predmet različitih zahtjeva i očekivanja koja pred njih postavljamo – političkih, filozofskih, estetskih i drugih; podložna su intelektualnim “napadima” i obranama. Mjesto je stoga prostor u kojem proces sjećanja nastavlja aktivirati prošlost kao “nešto što se živi i djeluje, a ne predstavlja”, prema H. Bergsonu. Pripremajući se za pisanje Uliksa, Joyce je zapisao da se “mjesta sjećaju događaja”, pa se u skladu s tim pojam mjesta povezuje s pojmom vremena, a što je primjenjivo osobito u području fotografije.

Dvije fotografske serije, obje naslovljene “Budućnost”, snimljene su u razmaku od dvadesetak i više godina. Prvu je snimio Darko Bavoljak, a drugu Bojan Mrđenović. U domaćoj historiografiji imaju posebno mjesto, ponajprije zbog toga što je druga serija nerijetko smatrana svojevrsnom parafrazom prve, dok se brojne evidentne i važne razlike u pristupu te vizualnom sadržaju nisu analizirale.  Bavoljakova “Budućnost” nastaje u vrijeme rata kao reakcija na dokumentiranje situacija kojima je svjedočio, a u njoj je vidljivo umjetnikovo estetsko htijenje. Snimajući u Pakracu i Lipiku, on zapaža razorene zgrade trgovačkog poduzeća Budućnost, čija specifična tipografija upućuje na 1950-e, doba poratne obnove i stjecanja konzumerističkih navika; razdoblja kad samoposluživanje postaje svojevrsno simboličko mjesto u kojem se biraju “plodovi” modernizacijske transformacije, namijenjeni novom potrošačkom tržištu. Bavoljak se posvećuje upravo nazivu trgovačkog poduzeća stasalog u području ekonomije popularne žudnje, zadržavajući ga u fokusu te “hvatajući” složene odnose koji se iz ratom zahvaćenog područja danas čitaju na drugačiji način nego što smo to radili početkom 90-ih. U ovoj seriji usmjeren je i na političku poruku namijenjenu vremenu poratnog socijalizma, svedenu na gluhi odjek proteklih desetljeća koja su “šutkom pala”, neželjena i prepuštena uništenju te zatim propadanju.

Za razliku od Bavoljakove, Mrđenovićeva serija “Budućnost” nastaje tijekom nekoliko godina, u okruženju u kojem se umjetnik formira u mladosti, stasajući na ruševinama tranzicijskog razdoblja koje je većinu aktera uvjerilo kako su “bolje sutra” i materijalna stvarnost socijalizma prevladani u korist novih ekonomskih pokazatelja. U čiju vjerodostojnost, kako smo vidjeli, nije bilo moguće vjerovati. Umjetnik u kadar “pušta” bitno više podataka od svog starijeg kolege, priklanjajući se svojevrsnom arhivskom pristupu koji mu omogućuje da istražuje i aktivira zaboravljenu povijest, primjerke propale, možda čak i zastarjele društvene utopije. Njegova serija usredotočena je na povijest i pokušaj njezina ponovljenog ispisivanja, otvarajući put interpretacijama prošlosti nužnima kako bismo se otvorili prema potencijalnim budućnostima. Mrđenovićeve su slike zapadnoslavonskih gradova diskurzivne analitičke konstrukcije čija potencijalna narativnost djeluje sa svrhom (re)konstruiranja i prenošenja znanja i iskustva. Ovu izložbu koncipirali smo stoga kao dijalošku formu između dvojice autora i dva vremenska konteksta nastanka radova, između različitih pristupa i umjetničkih pobuda, kako bismo pridonijeli razumijevanju i interpretaciji teme. Parafrazirajući Prousta, nismo se vodili potragom za novim krajolicima, nego za novim pogledima.

Sandra Križić Roban

Darko Bavoljak (Zagreb, 1961.) završio je studij snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Već tijekom studija objavljuje fotografije u Poletu, Studenskom listu, Svijetu, Startu i mnogim drugim tadašnjim novinama i časopisima, kako i u monografijama, katalozima, knjigama i stručnim publikacijama. Radovi mu se nalaze u privatnim kolekcijama, te u zbirkama MSU i MUO u Zagrebu, MMSU u Rijeci, Galeriji umjetnina u Splitu i Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Realizirao je više filmskih ostvarenja, među ostalima Stupid Antonio presents (2006.), Goli otok (2012.), Urbi et orbi (2013.) i MMC (2020.).

Bojan Mrđenović (Virovitica, 1987.), diplomirao na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. Godine 2012. diplomirao je na preddiplomskom, a 2015. godine na diplomskom studiju filmskog i TV snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na istom odsjeku danas predaje umjetničke predmete. Bavi se filmom i fotografijom.

Popratni program:

Vodstvo i razgovor s autorima
4. 5. 2022., 20.00, Galerija Spot

Organizirani izlet u Pakrac u suradnji s Muzejom grada Pakraca.
21. 5. 2022.

Realizacija izložbe i rad Ureda za fotografiju omogućeni su sredstvima Ministarstva kulture, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.

This post is also available in: English