Jasenko Rasol

Album No. 18

Taken in Zagreb, 2003/2004.

Put

Autor naslovne fotografije: Ronald Rasol

Uvijek hodamo istim putem. Nekada nas dvoje ili češće u troje. Nedjeljom i praznikom. Rude-Oštrc po Hofmanovom za gore i Oštrc-Rude preko Ptičjeg vrha za dolje. Gledam fotografije što nastaju na tom putu i čine mi se uvijek iste. A kakve bi i bile kada je put uvijek isti, a i godišnja doba nalikuju prošlogodišnjim. Oskar se mijenja i to me tjera da fotografiram. To može značiti da nikada ništa nije isto, da je put uvijek nov. K’o klinac živio sam u Samoboru četiri godine. Svake nedjelje dolazili su prijatelji mojih roditelja s djecom, kako bi zajedno planinarili s nama. Gledam Ronaldove fotografije sebe, u Oskarovoj dobi danas, na putu za Oštrc. I sve mi opet izgleda isto, bez obzira na prostor i na vrijeme. Jasenko Rasol, Zagreb, jesen 2012. 

 

P.S. 29. 3. 2015. oko 17 sati, na putu za dolje, nešto prije Ptičjeg vrha, pokušao sam fotografirati Oskara na očito krivom mjestu. Radim nepromišljen korak ili dva pa završavam 200-tinjak metara niže s 8 slomljenih rebara, 4 slomljena torokalna kralježka, frakturom sternuma i hrskavičnog spoja, te desnim pneumotoraksom (navod iz otpusnog pisma). Nakon povratka iz bolnice Oskar odbija daljnje fotografiranje i tako prestaje naš zajednički rad na seriji fotografija PUT.

Politička škola//Distopija//Blijeda slika

Rad ozbiljno navodi urezotine koje su mrtve točke iz perioda bivše mreže Jugoslavije kojoj je Hrvatska pripadala i kao takve čekaju život ili ništa ne čekaju. Ništa su, samo postoje u smrtnosti. Riječ je o oštroumnom uvidu u propadanje raznih objekata koji bi trebali biti u rukama poštenog i ispravnog vlasništva i u funkciji univerzalnog dobra radi mogućnosti života čovjeka danas. 

POLITIČKA ŠKOLA (2017.) Serija predstavlja radove snimljene u Političkoj školi "Josip Broz Tito" u Kumrovcu. (...) Nema osude - to rad Rasola izjavljuje. Zapisuje se surova zbilja i istodobno i paralelno se na nekoliko razina upisuje i stvara neutralno ništa. 

 

DISTOPIJA (2016.) Haludovo je turistički kompleks na otoku Krku čiji je ključni dio ostavljen u smrti. (...) Hrabra je unutarnja nužnost autora u isposničkom bilježenju boli i smrti Hrvatske, svijeta, nepoznatog. Napušteno čeka, u nečekanju i obratno, spas ili kompletnu propast? Izjavljuje se grubost stvarnosti u odnosu na dubinu vrijednosti okruženja. Ponizno se prilazi ruševinama civilizacije 21. stiljeća da bi se snaga elementarne kvalitete dokumentirala kodom apsoluta. Smrt se čita kao život. 

 

BLIJEDA SLIKA (2018.) (...) Kadrovi: prazne scene zidova broda tragovi su uklonjenih slika, fotografija i dr. Vidljivo ništa. To je metafizička izložba u nukleusu⎜čovjeku. Čita se i namještaj koji je derutan i ima inventarni broj. Propada sve... Riječ je o brodu Galeb koji je u Rijeci. Ostavljen je u mirovanju. (...) Rasol uviđa promatrano, misli⎜radi⎜fotografira prisutnost u gledanju prisutnosti ničega. Autorov rad svjedoči i označava čisto gledanje i potpisuje istinu. 

 

(ulomci iz teksta "Bez naziva" Petre Golušić, objavljenog u katalogu izložbe "politička škola⎜distopija ⎜blijeda slika" Jasenka Rasola u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, 22. 11. - 19. 11. 2018.)

Statisti

Fotografirajući statiste*, ljude koji u filmskom kadru ispunjavaju prostor “iza” glavnih glumaca, autor Jasenko Rasol, destabilizira hijerarhiju filmskoga seta po kojoj su oni samo nositelji zadane funkcije. Izvlačeći ih u prednji plan, bilježeći osobne geste ili radnje, premješta ih iz anonimnog kolektivnog prostora u zonu singularnosti. 

Široko gledano, pozicija statista na filmu, metafora je geopolitičkih odnosa u kojima su veliki dijelovi društva (ili cijele nacije pa i kontinenti) izuzeti iz procesa odlučivanja. No ako razgrnemo gusti političko-kamuflažni oblak unutar kojega nas se uvjerava da tome nije tako, uočavamo kako je svima njima također namijenjena uloga - statista. 

 

*STATIST je osoba koja se javlja negdje u pozadini i koja nema teksta […] Statisti trebaju djelovati prema uputama redatelja, tj. kretati se onako kako im redatelj naloži – lijevo, desno, naprijed, nazad – ili samo stajati ili sjediti. Statisti se nikada ne snimaju u krupnom planu, a ako se to čini, tada je i naknada za angažman veća. 

Često se od statista zahtijeva da čine stvari koje nisu u opisu uobičajenog rada statista, no to spada u kategoriju: “statist sa zadatkom”.

 

Irena Bekić

 

“Statisti” su fotografirani na snimanju filmova:

  • Danijel Kušan: “Ljubav ili smrt” (2014)
  • Dalibor Matanić: “Zvizdan” (2015)
  • Snježana Tribuson: “Sve najbolje” (2016)
  • Veljko Bulajić: “Bijeg do mora” (2017)
  • Dana Budisavljević: “Dnevnik Diane Budisavljević” (2018)