Fotka u podne
Program Fotka u podne nastavljamo putem YouTube kanala Ureda za fotografiju. U prvom video-eseju povjesničarka umjetnosti Saranda Kadria piše o fotografskom opusu Gorana Trbuljaka, dok u drugom povjesničarka umjetnosti i etnologinja i kulturna antropologinja Maja Flajsig piše i govori o umjetničkom radu 200000 koraka umjetnika Marija Matokovića.
“Fotografije Gorana Trbuljaka, lišene narativa, dizajna i ostalih likovnih elemenata, treba promatrati kao sredstvo umjetnikovog istraživanja. Oslobođena od tradicionalnih konvencija ljepote, njegova fotografija zapravo postaje isključivo morfologijom umjetnikova manifesta koji diktira njenu upotrebu i primjenu u krajnjem vizualnom rješenju. Treba naglasiti kako unutar svoga opusa Trbuljak često koristi medij fotografije, no češće kao element grafičkog dizajna ili u svrhu dokumentiranja akcija, nego kao čistu fotografiju, zbog čega su ovom prilikom izabrani fotografski radovi izdvojeni iz Trbuljakovog stvaralaštva. Oni su u svom konačnom vizualnom rješenju primarno fotografije koje detaljnijim iščitavanjem postaju uvertira u umjetnikove misli.” (Saranda Kadria)
Goran Trbuljak rođen je 1948. godine u Varaždinu. Maturirao je 1968. godine na fotografskom odjelu Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu. Godine 1968. upisao je studij slikarstva i grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1982. stekao zvanje diplomiranog slikara-grafičara. Kao stipendist Vlade Republike Francuske studirao je na École Nationale des Beaux-Arts u Parizu. Na Akademiju za kazalište, film i televiziju, Odsjek filmskog i televizijskog snimanja, upisao se 1970. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao 1980. godine s prvim profesionalnim filmom.
“Promatrajući analogne fotografije Maria Matokovića iz njegove serije 200.000 koraka nastale 2019. godine tijekom rezidencijalnog boravka Art Omi u Ghentu u SAD-u, sinestezijsko je iskustvo neminovno. Nepoznati i daleki krajolik američke Savezne države New York postaje stvarniji promatramo li duge vlati biljaka koje se doimaju toliko poznatima, kao da smo ih negdje već vidjeli, kao da su nam već jednom dodirnule nagepotkoljenice. Visoka trava kroz koju je Mario Matoković prošao i ostavio svoj trag mirisna je i svježa, a svaki list posvećeno dodiruju zrake sunca. A trag, trag je svjedok ljudske prisutnosti. Trag koji u zemlji ostaje čini
područje poznatim,. Onoznačava da je prostor siguran, jer je kroz njega već netko kročio i time utabao stazu za druge hodače. Promatrajući povijene travke i zemlju koja se nazire sagledavamo tek posljedicu čina koji je na ovim fotografijama tek implicitan: netko je hodao kroz ovaj krajolik, te u njemu ostavio otiske svojih stopa.” (Maja Flajsig)
Mario Matoković rođen je u Osijeku 1985. godine. Diplomirao je 2010. na Umjetničkoj akademiji u Osijeku na Odsjeku za likovnu umjetnost. Profesionalno se bavi umjetničkom djelatnošću u području suvremene vizualne i likovne prakse kroz medij grafike, videa, instalacije te umjetničke fotografije. Izlagao je na brojnim domaćim i nekoliko međunarodnih izložbi. Sudjelovao na više umjetničkih radionica i projekata u domovini i inozemstvu. Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Finalist nagrade Radoslav Putar, nagrade za mlade umjetnike do 35 godina u organizaciji Instituta za suvremenu umjetnost. 2017. nagrađen je 3. nagradom na „5. Biennalu suvremene umjetnosti u Novorossyisku“ u Rusiji za rad „Zastava“ te 2018. nagrađen nagradom „Ex Aeuqo“ nagradom na 26.slavonskom Biennaleu u Osijeku. Inicijator umjetničke rezidencije u sklopu projekta MMML Studija koji je zamišljen kao platforma za vizualna istraživanja u vidu kratkih umjetničkih rezidencija ali i projekata koji doprinose unaprjeđenju kreativno-kritičkog mišljenja unutar zajednice. Živi i radi u Osijeku.