Fotka u podne
Program Fotka u podne nastavljamo putem YouTube kanala Ureda za fotografiju. U prvom ovogodišnjem video-eseju povjesničarka umjetnosti Dora Lučić piše o fotografskom opusu Oskara Šnura. Zahvaljujemo Fotoklubu Zagreb na ustupanju fotografija iz Hrvatske fotozbirke.
“Iako su na prvi pogled dokumentarnog ili dnevničkog karaktera, njegove fotografije odišu toplom, snenom atmosferom. Jedna takva fotografija je i Težak uspon. Spustivši se u lagani donji rakurs, prikazuje dijete kako se penje uz strme stepenice. Iako maleno i izmješteno iz središta kadra, dijete zadržava pažnju promatrača. Odabir kompozicije dobro ocrtava Šnurovo majstorstvo kadriranja. Oblikovana u maniri sad već zastarjelog naziva Zagrebačke škole fotografije (tridesetih godina), kompozicija se temelji na kontrastu jakog svjetla i polusjene. Isticanje dinamike nije bila rijetka pojava u onodobnim tendencijama pa je tako Težak uspon podijeljen na dvije dijagonalne zone: donju (lijevu) tamniju, koja obuhvaća stepenice, i gornju (desnu), svjetliju, koju čini zid. Dojmu kontrasta pridonosi i odnos djetetove preplanule kože i prljavo bijele naborane haljinice. Iako je fotografija crnobijela, spektar tonova je širok, a među tonovima je postignuta kontrastna igra. Topla boja sunčeve svjetlosti može se gotovo osjetiti. Ova mirna atmosfera dinamizirana je paralelnim linijama na brazdama vrata i rubu stepenica. Tako je stvorena doista opipljiva tekstura koju pospješuje neravan zid lijevo i desno od djeteta, kao i izgužvana haljina. Vertikalna kompozicija dodatno naglašava vertikalu stuba i pojačava dojam napora koje dijete ulaže kako bi savladalo težak uspon. Potpuno predano zadatku, uslikano je u trenutku propinjanja na prste, pognute glave, s pogledom usmjerenim na korake i rukom oslonjenom na zid. U toj jednostavnosti, Šnur uspijeva prenijeti promatraču neposrednost i naivnost dječjeg svijeta kao da time sugerira ono bitno. Istu tu neposrednost, posjedovao je i sam Šnur. Koristio je tehnička znanja kako bi dočarao zaigranost života u najvišoj formi.”
Dora Lučić