Fotka u podne: “Mjesto ne postoji” Ane Opalić
Ured za fotografiju započinje novu programsku liniju, nazvanu Fotka u podne, čiji je cilj podizanje razine diskursa o radovima u mediju fotografije. Riječ je o seriji izlaganja naših suradnika/ca ili gostujućih autora/ica, koji će u prostoru Galerije Spot predstavljati po jedan odabrani umjetnički rad.
Prva u nizu Fotka u podne održat će se u petak, 22. ožujka u 12 sati u Galeriji Spot, kada će Sandra Križić Roban govoriti o fotografiji Ane Opalić iz njezina ciklusa Mjesto ne postoji.
Događanje je dio popratnog programa izložbe Projekt Hirošima Bojana Radoviča, na kojoj je izložena istoimena fotografska serija koja suprostavlja prošlost i sadašnjost čuvenog japanskog grada, odnosno sjećanje na nekadašnju destrukciju i načine na koje se odvija suvremeni život.
Uloga fotografije u umjetničkom reprezentiranju prirode i krajolik kao kulturološka kategorija, povezana s iskustvom prostora, povijesti i (osobne) memorije tema je rada Mjesto ne postoji. Riječ je o fotografijama koje je Ana Opalić snimala tijekom dužeg vremenskog perioda, od 1997. godine nadalje, na Srđu kraj Dubrovnika. Kako sama autorica kaže, “kroz povijest Dubrovnika, Srđ je bio slobodan prostor koji je imao funkciju tampon zone, on je branio Grad od svega što bi moglo nadoći, od vjetra, osvajača, rata… Na Srđu, osim sela Bosanka, dominira vojna arhitektura – tu su tvrđave Imperial i Delgorgue, predutvrde, topovske bitnice, osmatračnice i streljački poligon. Srđ je prije svega strateški važno mjesto za obranu Grada. Tako posljednjih godina inicijativa Srđ je naš, braneći Srđ od najezde turizma, pokušava zapravo obraniti sam Grad. Za mog života i u mojoj svijesti Srđ je bio: brdo iznad naših glava, brdo u čijem podnožju sam se igrala i zavoljela prirodu, zatim izletište, pa ratište, svojevrsna granica, poprište užasnih borbi i zločina, minirano tlo, požarište, pašnjak za ovce, manji broj krava i konja, potencijalno zemljište za razvoj megalomanskih turističkih sadržaja, staza za takozvani buggy safari – male automobile u kojima se voze turisti, proizvode buku i dižu prašinu, šetalište za pse, mjesto na kojem se može slobodno disati, mjesto koje fotografiram i otkrivam, bilježim.”