Novosti

Fotografija i trauma

3. KONGRES HRVATSKIH POVJESNIČARA UMJETNOSTI Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb 25.–27. studenog 2010. PETAK, 26. 11. 2010. – MALA DVORANA, Muzej Mimara

U kongresnoj temi posvećenoj povijesti povijesti umjetnosti, vizualnoj kulturi, muzejima, a koju moderiraju  Irena Kraševac i Petar Prelog, u 12.00 sati prezentaciju istraživanja Fotografija i trauma održat će Sandra Križić Roban.

(iz sažetka)

Prostori povijesti, mitova, narativni, svakodnevni prostori; mjesta u koja su se upili tragovi, na kojima tragamo za mogućim, naslijeđenim, zapamćenim ili prepričanim identitetima, nesigurni u ono na što nailazimo.

Fotografije krajolika osobita su povijesnoumjetnička konstrukcija koja se javlja sredinom 19. stoljeća. Referirajući se na njih, generacije fotografa koje su slijedile slavile su vizualne modele tajnovite, stišane ljepote uz pomoć koje su prizori bez poteškoća pronalazili put do gledatelja. Doista, postoji li nešto jednostavnije od prizora neke svevremenske ljepote; krajolika okupana svjetlom ili tajnovito zamagljena, prepuštena imaginaciji pojedinca?

Mnogi fotografi od toga doba nadalje uporno se vraćaju temi pejzaža. Svjedoci smo njihove potrebe za deskripcijom, otkrivanjem detalja koje ljudsko oko često objedinjuje u općeniti doživljaj ne inzistirajući pritom na zamjećivanju pojedinosti. Uočene koordinate kontinuiranog, homogenog prostora ono su po čemu ih je moguće razlikovati. Nekog će inspirirati kartografska mreža, odnos elemenata u prostoru koji poput markera određuju konačnu snimljenu kompoziciju. Drugi će u elegičnim, ponekad idiličnim prizorima osvijestiti mnoge slojeve koje je vrijeme prekrilo, ali ih nije uspjelo izbrisati.

Gotovo svakodnevno prolazimo mjestima na kojima su se jednom zbili neki osobiti događaji. Opisana su u ljetopisima, pojedinih se sjećaju stariji ljudi, neka su do nas došla predajama, pomoću tek nedavno javnosti otkrivenih izvještaja. Postoje li mehanizmi automatskog preuzimanja njihova značenja? Je li se moguće identificirati s njima danas, preuzeti nešto od iskustava koja su ih jednom u povijesti – bližoj ili daljoj – odredila?

Radom se nastoji problematizirati pitanje medija fotografije u specifičnom značenjskom kontekstu – prostoru određenom traumom. Stav o krajoliku kao kulturalnom konstruktu suprotstavlja se mišljenju o pejzažu koji se doživljava kao kompenzacija i skrivanje aktualnog nasilja koje je tamo izvršeno (W. J. T. Michell). Literatura krajolik doživljava kao mjesta koja se sjećaju događaja (J. Joyce). Na temelju takvih teorijskih postavki razmatraju se djela nekoliko hrvatskih i stranih fotografa.


Organizatori:

Institut za povijest umjetnosti – www.hart.hr
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske – www.dpuh.hr

Zagreb