Goli Express Sandra Đukića
O Potrošenim oblicima_The Outworn Structure i izložbi Goli Express Sandra Đukića piše Davorka Perić.
Potrošeni oblici_ The Outworn Structures sastoji se od niza ciklusa fotografija koji paralelno i kontinuirano nastaju od 2015. godine bilježeći različite procese kojima su u fokusu paradigme koje su određenom vremenu funkcionirale kao institucionalne i snažne politike sa svom pratećom infrastrukturom. No, Sandro Đukić ovaj fenomen postavlja u centar svog umjetničkog istraživanja, onda kada pozicija moći nestane, ideologija izgubi podršku institucija ili jednostavno vrijeme pregazi veličani koncept. Društveni i umjetnički sustavi, napušteni, dezintegrirajući i prolazni ukratko su tema koja ga zaokuplja stvarajući pri tome nestabilnu i uvijek propitujuću (nestalnu) sliku svijeta. Sandro Đukić svoj rad – fotografije, video radove i umjetničke knjige fotografija tretira kao produkte podložne selidbama kroz različite medije i izložbene postave. Upravo ta premještanja fragmenata pojedinog rada u novi rad govore o poimanju umjetničkog rada kao nedovršenog, kojeg je moguće višekratno naknadno procesuirati. S druge strane nedovršenost rada i kontinuirani rast su kolekcionarski simptomi karakteristični za pojavu koju je teoretičar umjetnosti Hal Foster u svom eseju o arhivskoj umjetnosti dijagnosticirao kao arhivski nagon. Smatrajući ovu pojavu specifičnom, važnom u umjetničkom i profesionalnom radu Sandra Đukića, nemoguće je ne pročitati iz naslova radova tragove digitalne poetike arhiviranja vidljive u sustavu njihove nomenklature. Fotografije zavedene pod inventarnim brojem u kojem šifre označavaju vrstu rada, redni broj projekta i godinu nastanka svjedoče o postupku sukladnom vremenu nastanka (digitalno doba) i dostupnosti i mogućnosti fotografiranja i dokumentiranja koji zajedno doprinose brojnosti građe.
Umjetničke knjige koje umjetnik stvara su knjige o kontinuiranoj prolaznosti ideologija. U toj nestalnosti i svijesti o privremenom (naoko nekad moćnih svjetova) bazira se britka i fina fotografska poetika Đukićevih, kako fotografija tako i umjetničkih knjiga u okviru rada Potrošeni oblici čija je Goli express izložena u Galeriji Prozori njezin sastavni dio.
Outworn Stucture tvore radovi Kings’ gambit dokumentarističke fotografije postava slikarstva nizozemskog baroka u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču u koji je interpolirana nova umjetnička paradigma – osvajanje prostora muzeja kroz partiju šaha (Sandro Đukić : SlavenTolj) odigrana u stolicama i za stolom modernističkog dizajna Bernarda Bernardija privremeno unešenog u postav. Aproprijacijski postupak preuzimanja pozicija moći kroz modernistički duh umjetničkog postupka i pratećeg modernog dizajna namještaja oponira žanr scenama nizozemskih mjstora što uokvireni bujnim zlatnim okvirima predstavljaju scene iz svakodnevnog života posrnulog građanstva. U tom smislu Potrošeni oblici otvaraju različit diskurs u kontekstu moćne institucije imperije i poigravanja s njezinim sustavima vrijednosti. Projekt Potrošeni oblici – The Outworn Structure bavi problemom prolaznosti društvenih, povijesnih i umjetničkih fenomena. Željezara Sisak simbol socijalističkog vremena i napretka zabilježena je u artist booku u fragmnetima koji su od nje ostali nakon vremena pretvorbe, dok se segment projekta ciklus fotografsko-kolorističkih kompozicija Day dream sastoji od fotografija iz arhive turističke agencije nastalih od 60-tih do 80-tih godina koje su promovirale hotele u doba socijalističke izgradnje i modernističkog dizajna, a koji su većinom sada napušteni i u ruševnom stanju.
U Potrošenim oblicima pa tako i u kroz izložbeni projekt Goli Express autor preispituje status vlastitog rada kao umjetničkog rada, radnog materijala ili dokumentacijskog materijala ujedno pretpostavljajući svaku fotografiju kao konstitutivni dio mogućeg novog (post)produkcijskog rada. Stoga, Đukićev sveukupan fotografski rad vidimo kao kontinuirani work in progress. Sveobuhvatna slika svijeta u kojoj je umjetnički rad središnji arhivski materijal uspostavlja protutežu fragmentarnosti koja nastaje stalnom adicijom rasutih dijelova. Slika svijetova, defagmnetiranih i napuštenih konstrukata je njegova autorska slika svijeta. U Đukićevom radu pratimo paralelnost sadržajnog (teme smjena ideologija) i formalnog smjenjivanja kocepata u smislu medijskih selidbi, odnosno kontinuirano promjenjivih izlagačkih koncepcija što pocrtava ideju o stalnom preispitivanju prvotno postavljenog kako u društvenom tako i u umjetničkom kontekstu.
Najnoviji dio projekta Goli express, postavljen u Galeriji Prozori uključuje fotografije – dokumentaciju s terena koja bilježi raspadnute zatvorske prostorije, zatvoreničke ćelije, hodnike, zatvorsko dvorište, sanitarne prostorije i rijetki preostali inventar kroz sedam fotografija postavljenih u prozorima galerije, dokumentaciju performansa Sindrom Goli otok zajedničkog rada Sandra Đukića, Marka Markovića i Branka Cerovca iz 2016. godine, te umjetničku knjigu fotografija (artist book) ove serije.
Sedam fotografija uvod su u knjigu fotografija koja je podijeljena na cjeline u kojima autor razvija niz prostornih studija, studije zidova svedenih na gotovo enformelističke kompozicije s kojih se u slojevima ljušti boja što stvara ambivalentan estetski doživljaj prostora odnosno slike, studije zidova kolažiranih novinskim fotografijama golih ženskih tijela, zatečene asamblaže raspadnutog namještaja, studije otvora, prozora, vrata, dekolaž rastrganih instalacija i mjesta njihovih tragova, zatim vanjskog svijeta, škrtog unutrašnjeg dvorišta, okolnih zgrada i dr. Posebno se izdvaja studija svijetla, sunca koje pod oštrim kutom, dijagonalno barokno osvjetljava mučan prostor pretvrajući ga u scenski.
Fotografirani otok koji je kao prirodni fenomen čisto i od ljudi neoskvrnuto mjesto nažalost kroz povijest bilježi drastične otklone od prirodnog. Ideja o prisilnom izmještanju ljudi produkt je krize društva i otklona zajedno, a manifestira sliku o istom koje je tu devijantnu sliku stvorilo. Bachelardov sustav nadzora u panoptikumu naučio nas je da ne živimo u prostoru koji kontroliramo, nego u prostoru složenih sustava kontrole, zasićenom znanjima. Prema Foucoultu kontrola prostora je odraz moći. U njemu se kroz nadzor prostora kapitlizira saznanje koje je neodvojivo od moći. U toliko je i sustavno fotografiranje nekadašnih sustava kontroliranja i moći koje je u fokusu ovog autora, novo znanje i kapital potreban za sagledavanje ukupne slike svijeta.
Povijest ljudskih uplitanja upisanih u Goli otok bilježi Sandro Đukić akumulirajući ih kroz fotografske arhive u kojima se vrijeme neprestano gomila iznova. Rad autorskog tima Sandro Đukić, Marko Marković, Branko Cerovac (2016) Syndrom Goli otok je fotografsko – performersko istraživanje upisanih značenja i oprečnih odnosa povijesti i prirode na otoku. Prirodno i ogoljeno mjesto je scenografija za rad u kojem se kretanje bilježi kao izvedbena točka u svemiru, time susret i razilaženje umjetnika Marka Markovića i Sandra Đukića na vrhu otoka postaje slika univerzalnog procesa čišćenja u otok upisanih povijesnih narativa. Mjesta prisilno izmještenih kroz izvedbeni čin pretvaraju otok u mjesto ciljanog susreta i iskupljujućeg uspona. Riječ je o inscenaciji nove privremene heterotopije u kojem pratimo proces kretanja, približavanja i udaljavanja dvojce umjetnika koji poput likova u vesternu parafraziraju ideju društvenog obračuna. S vremenom memorabilni prostor onih kroz društveni sustav zatočenih – postaje mjesto u koje svojevoljno hodočaste umjetnici i turisti imajući pritom ideju o privremenom dolasku i sigurnom odlasku iz ove ideologijom stvorene devijacije otoka. Naziv izložbe Goli Express preuzet je s fotografije Sandra Đukića s prikazom turističkog vlakića istoimenog naziva. Vlak vozeći goste po otoku nasatavlja i produbljuje misao o ljudskoj brutalnosti bilježenu u fotografijama Sandra Đukuća u ovom slučaju ponovljenu kroz komercijalizaciju i turistifikaciju patnje.