Iva Korenčić: “Field notes revisited”

21. 11.  – 15. 12. 2023.

Fotografije postava: Ivan Buvinić

U psihoterapijskoj praksi postoje brojne tehnike koje pomažu osobama da se lakše suoče s bolnim i intimnim temama iz vlastite prošlosti. Zrcaljenje (eng. mirroring) je jedna od tehnika pomoću koje terapeut, kopirajući obrasce ponašanja klijenta, nastoji potaknuti osobu da uvidi kako ga/ju drugi doživljavaju. Razvijajući vlastitu fotografsku praksu zrcaljenja, Iva Korenčić uspostavlja dijalog s dijelovima vlastitog identiteta koji su protokom vremena djelomice ili u potpunosti iščeznuli. Prepuštena spontanom i intuitivnom činu fotografiranja, umjetnica osobna iskustva zrcali s prirodnim procesima i pojavama kako bi uočila sličnosti i razlike subjektivnih i objektivnih promjena u zadanom vremenskom intervalu. Prilikom rada na projektu Field notes (2016./2017.) dnevna rutina osmosatnog fotografiranja pretvorila se u određenu opsesiju, prilikom čega je nastala bogata fotografska arhiva. Baš kao što je svakodnevni odlazak na različita mjesta u okolici Zagreba, poput Medvednice, Samoborskog gorja, Jelenovca, Grmoščice i drugih, nekoć bio dio njezine umjetničke prakse, sedam godina poslije povratak digitalnom arhivu fotografija čini okosnicu rada i izložbe Field notes revisited.

S jasnom referencom na forenzičke prakse, postav izložbe podsjeća na mjesta zločina, a Iva Korenčić poput detektivke koja otvara zastarjeli slučaj, nastoji sistematizirati osobnu arhivsku građu. Postupkom markacije uspostavlja veze pojedinih objekata s predstavljenim fotografijama kako bi posjetiteljima omogućila jasnije kretanje prostorom i razumijevanje vrlo intimne, osobne priče. U tom procesu nastoji zadržati objektivan pristup te rekonstruirati okolnosti nastanka gomile fotografija, istovremeno tragajući za odgovorom na pitanje – može li medij fotografije biti objektivan ili joj je subjektivnost intrinzično upisana karakteristika?
Riječ revisited (hrv. ponovno posjećivanje) iz naslova izložbe odnosi se na “posjećivanje” digitalnih mapa u kojima su fotografije pohranjene i predmeta sakupljenih tijekom izvornog projekta. Čin fotografiranja i sakupljanja objekata bio je svojevrstan mehanizam za preživljavanje traumatičnih događaja, a upravo susret s takvom arhivskom građom budi asocijacije na složena emocionalna stanja umjetnice prije sedam godina. Vrijeme postaje ključan faktor zašto određene prizore mnogo godina poslije promatra na posve drugačiji način. Doista, u trenutku bijega od mučne stvarnosti možda nismo spremni shvatiti od čega bježimo, što uopće tražimo i/ili pokušavamo uhvatiti, zbog čega se fotografija čini kao medij koji na vjerodostojan način može zabilježiti određene trenutke. Ipak, protokom vremena uočavamo u kojoj je mjeri fotografiranje, kao uostalom i promatranje, individualan čin. Stoga je povratak osobnom arhivu neophodan kako bismo još bolje razumjeli druge, ali i sami sebe.

Tena Starčević

IVA KORENČIĆ (1986.) multimedijalna je umjetnica. Studirala je suvremeni ples na SEAD-u u Salzburgu (Salzburg Experimental Academy of Dance) te snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Završila je diplomski sveučilišni studij Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Novi mediji. U umjetničkoj praksi istražuje teme identiteta i memorije, odnosno njihovu refleksiju u različitim materijalnim tragovima. U pristupu fokus stavlja na umjetnički proces, pretvorbene kapacitete medija i razvoj novih umjetničkih metodologija. Koristeći razne medije poput skulpture, crteža, teksta, fotografije, videa i prostorne instalacije istražuje pojam „koreografije pažnje“. Od 2009. godine djeluje kao autorica, redateljica, snimateljica i fotografkinja na nizu umjetničkih projekata. Izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galeriji Prozori, galeriji Academia Moderna, Laubi, Galeriji ULUPUH, Muzeju za umjetnost i obrt, Pogonu Jedinstvo, Galeriji Nova, Galerija SC i drugdje. Također se bavi pedagoškim radom kao voditeljica plesnih, likovnih i multimedijskih radionica.

https://ivakorencic.wordpress.com/