Novosti

Ivana Pegan “Negdje” u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik

 

Ivana Pegan
Negdje

Umjetnička galerija Dubrovnik
4. 12. 2021. – 30. 1. 2022.
kustosica Petra Golušić

 

 

Samostalna izložba Ivane Pegan Negdje održava se u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, sve do konca siječnja 2022. Umjetnica se predstavlja izborom iz recentnih radova – knjiga umjetnice, fotografija i akvarela osobite atmosfere na kojima je vidljiv njezin perceptivni senzibilitet za naizgled obična, svakodnevna razmišljanja koja je prožimaju. 

Nerijetko zamućene, fotografije ponekad podsjećaju na slučajno nastale dvostruke ekspozicije, kao kad nismo sigurni da smo snimili ono što nam je skrenulo pozornost. Intrigantni su radovi iz serije Never is the place, nastali 2019., u koje intervenira kratkim zapisima pisanima starinskom pisaćom mašinom. Već sama tipografija ukazuje na tretman vremena, na potrebu da riječ pozicionira na dominantnom mjestu na snimku, stvarajući privid ravnoteže između napisanog i snimljenog, zbog čega fotografiju možemo shvatiti kao neku vrstu teksta. No, nije riječ o klasičnoj naraciji nego izvatcima pojedinih misli o kojima ne doznajemo dovoljno pojedinosti da bismo nešto mogli zaključiti sa sigurnošću. 

Na sličan način ponaša se i u fotografijama koje uparuje u svojevrsne diptihe, poput Sound Oriented Who, ili Transformation of Protagonist, koje su neka vrsta foto-grafika, povezanih riječima. Trebali smo stati sekvenca je od šest sličnih prizora, snimljenih u Dubrovniku. U izmaglici u prednjem planu zamjećuju se dva tornja zaključena polukružnim kupolama. Krovovi okolnih zgrada pritisnuti su uz najdonji dio prizora koji se postupno gubi u sivkastoj izmaglici. Jedino u ovim scenama zamjećujemo potrebu da tekstom poveže viđeno u jednu cjelinu, opiše stanje koje nastoji zabilježiti iako su uvjeti snimanja bili neadekvatni. 

Tri knjige umjetnice kombinacija su intimnih, gotovo dnevničkih bilješki, naizgled “nevažnih” prizora popraćenih kratkim zapisima, slično kao i već spomenute parove i serije fotografija. Začudnost prizora proizlazi iz načina tretmana boja, zrnatosti, osvjetljenja koje prizoru istodobno oduzima i dodaje značenja, zaviseći od našeg načina gledanja i poimanja fotografije.