Izložba Rodčenkovih fotografija u Muzeju za umjetnost i obrt
Fotografski radovi jednog od najznačajnijih fotografa i umjetnika ruske avangarde, Aleksandra Rodčenka, prvi put će hrvatskoj publici biti predstavljeni na izložbi u Muzeju za umjetnost i obrt, čije je otvorenje zakazano za ponedjeljak, 17. lipnja u 19 sati. Ovaj izložbeni projekt dio je međuinstitucionalne suradnje Muzeja za umjetnost i obrt i Multimedijskog umjetničkog muzeja u Moskvi, a dio je programa Dana Moskve u Zagrebu.
Velika izložba jednog od najznačajnijih europskih umjetnika 20. stoljeća i jednog od najvećih fotografa ruske avangarde organizirana je u suradnji s Multimedia Art Museumom u Moskvi, a okupit će više od 150 Rodčenkovih remek-djela. Na izložbi će biti izloženo i nekoliko fotomontaža, kakve je Rodčenko pod utjecajem njemačkih dadaista radio za reklame i naslovnice časopisa. U skladu s revolucionarnim duhom vremena dominiraju teme rada, tvornica, strojeva, moderne arhitekture i sporta. Važan dio izložbe su i portreti radnika i umjetnika, prvenstveno književnika, kao što su Sergej Tretjakov, Vladimir Majakovski ili Osip Brik, čija je karikatura rađena za naslovnicu kultnog ruskog avangardnog časopisa LEF, s kojim je Rodčenko redovito surađivao.
Aleksandar Rodčenko djelovao je na području slikarstva, grafičkog dizajna, kazališta, filma te prvenstveno fotografije, koju je smatrao medijem novog doba, koji treba prestati biti refleksijom stvarnosti te postati nositeljem novih ideja i konceptualnog mišljenja. Po završetku Akademije na kojoj je studirao slikarstvo Rodčenko pristupa konstruktivističkom pokretu čiji su glavni postulati bili čisti i jednostavni oblici, negativan odnos prema tradiciji i dekorativnosti te funkcionalnost umjetnosti skladu s industrijalizacijom, razvojem tehnike i novih materijala. Konstruktivisti su vjerovali u promjenu umjetnosti s ciljem promjene i unapređenja društva. Djela Aleksandra Rodčenka odlikuje društveni angažman te formalni i sadržajni eksperimenti: dijagonalna i geometrizirana kompozicija, ekstremni donji i gornji rakurs, jaki kontrasti, krupni planovi, noćne snimke.
Aleksandar Rodčenko, “AMO Moskovsko automobilsko društvo: proizvodnja kamiona br. 1.1929”, Moskva, 1929. / Zbirka Multimedijalnog umjetničkog muzeja, Moskva
Kako u popratnom tekstu piše kustosica izložbe Olga Sviblova, “ruska avangarda dvadesetog stoljeća jedinstven je fenomen ne samo za rusku nego i za svjetsku kulturu. Nevjerojatna kreativna energija koju su akumulirali umjetnici tog velikog doba i danas pruža inspiraciju umjetnicima kao i svima koji se bave umjetnošću ruske secesije. Aleksandar Rodčenko nedvojbeno je jedan od glavnih pokretača kreativnih ideja i nositelj duhovne aure vremena. Slikarstvo, dizajn, kazalište, film, tipografija i fotografija, područja su koje je radikalno transformirao moćan talent tog snažnog i naočitog čovjeka, i otvorio im nove putove razvoja.
Rane 1920-e godine, bile su, prema riječima Viktora Šklovskog, jednog od najvažnijih kritičara i teoretičara toga vremena, ‘prijelazno razdoblje’, vrijeme u kojem je, premda nakratko, uspostavljen odnos između umjetničkog i društvenog eksperimenta. Upravo u to vrijeme, točnije 1924. godine, na fotografsku scenu stupa tada već etablirani umjetnik Aleksandar Rodčenko sa sloganom ‘naša dužnost je eksperimentirati’ kao mišlju vodiljom svoje estetike. Posljedica tog utjecaja je temeljna promjena poimanja prirode fotografskog medija kao i uloge fotografa. U fotografiju se uvodi konceptualno razmišljanje. Umjesto odraza stvarnosti, fotografija postaje sredstvom vizualnog predstavljanja dinamičnih intelektualnih konstrukcija.
Rodčenko je uveo ideale konstruktivizma u fotografiju te razvio postupke i alate za njihovu primjenu. Njegove metode širile su se brzo, koristili su ih učenici i njegovi istomišljenici, ali i estetski i politički rivali; ‘Rodčenkova metoda’ uključivala je dijagonalnu kompoziciju, koju je on popularizirao, perspektivna skraćenja i slične postupke. No, sama njezina primjena nije garantirala umjetničku dimenziju rada. Rodčenkove fotografske metode bile su i osporavane, ne samo i ne toliko zbog formalnih elemenata zbog kojih je bio oštro kritiziran, već i zbog romantičarskih značajki koje je njegov rad imao već u studentskim danima. Dovoljno je prisjetiti se izmišljenog sadržaja pisama koje je slao Varvari Stepanovoj u prvim godinama poznanstva. Takvo romantično shvaćanje, koje mu je usađeno u djetinjstvu provedenom iza pozornice kazališta u kojem mu je radio otac, transformirano je u snažan utopistički stav Rodčenka kao konstruktivista, koji je vjerovao u mogućnost pozitivne promjene svijeta i čovječanstva.
U razdoblju 1920-ih godina, Rodčenko je svakom sljedećom fotografskom serijom postavljao nove zadatke te pisao manifeste o tome kakvi bi fotografija i život trebali biti nakon transformacije prema konstruktivističkim umjetničkim načelima. Iscrpljen kritikom i osudama tijekom, a naročito krajem 1930-ih godina, pokušao je analizirati život i umjetničke prakse, uključujući i svoje, čiji je razvoj u najvećoj mjeri odredila estetika socijalnog realizma. Zanimljivo je, kako je u cijeloj povijesti ruske fotografije prve polovice dvadesetog stoljeća, Aleksandar Rodčenko jedina osoba, koja je zahvaljujući objavljenim člancima i dnevnicima, ostavila jedinstvena svjedočanstva, umjetničke refleksije fotografa-mislioca koji je svjedočio povijesnim kataklizmama, koje su u njemu potaknule tragičan sukob između svjesnih pretpostavki i podsvjesnog poriva za stvaranjem.
Umoran od učestalih revolucionarnih promjena koje su proizvele stvarnost daleko od ideala koji su inspirirali njegovo rano umjetničko razdoblje, zapisao je u svoj dnevnik 12. veljače 1943. godine: ‘Umjetnost treba biti u službi čovjeka, međutim ljudi su vođeni bog zna kamo. Ja želim voditi ljude k umjetnosti, a ne koristiti umjetnost kao sredstvo da ih odvedem negdje drugdje. Jesam li rođen prerano ili prekasno? Umjetnost mora biti odvojena od politike…’
U posljednjim godinama svoga života, izdan od prijatelja i učenika, usprkos oduzetom pravu na rad i zarađivanje ili sudjelovanje na izložbama, izbačen iz Saveza umjetnika i vrlo lošeg zdravlja, Rodčenko je bio sretan čovjek. Imao je obitelj: prijateljicu i suborkinju Varvaru Stepanovu, kćer Varvaru Rodčenko, njezinog supruga Nikolaia Lavrentieva te unuka Aleksandra Lavrentieva s obitelji. Bili su mala, ali vrlo povezana obitelj puna kreativne energije. Da nije bilo te obitelji, prvi muzej fotografije u Rusiji, Kuća fotografije u Moskvi, možda nikad ne bi bio utemeljen. U Rodčenkovoj kući, zajedno s Rodčenkovom obitelji, otkrili smo i proučavali povijest ruske fotografije, koja bi bila nezamisliva bez Aleksandra Mihailoviča Rodčenka.”
Aleksandar Rodčenko, “Toranj Šukov”, Moskva, 1929. / Zbirka Multimedijalnog umjetničkog muzeja, Moskva