Kjer je volja, je tudi pot / Gdje ima volje, ima i načina – razgovor s Barbarom Čeferin
Povodom izložbe suvremene slovenske fotografije Najljepše mjesto na svijetu razgovarali smo s Barbarom Čeferin.
Barbara Čeferin, voditeljica je i vlasnica izuzetno zanimljive i na umjetničkoj sceni aktivne Galerije Fotografija u Ljubljani. I sama fotografkinja svoj put započela je kao fotoreporterka slovenskog dnevnog lista Delo, bila je stalna suradnica časopisa Mladina te urednica fotografije u časopisu Jana. Danas u svojoj galeriji izlaže, prodaje te međunarodno zastupa druge fotografe.
Barbara Čeferin (fotografirala: Tina Deu)
Prije nekoliko dana u Galeriji Klovićevi dvori otvorila se izložba suvremene slovenske fotografije Najljepše mjesto na svijetu u suorganizaciji Hrvatskog fotosaveza i Galerije Fotografija. Predstavilo se tom prilikom mnogo zanimljivih, ali nažalost hrvatskoj sceni nepoznatih slovenskih autora. Kako je došlo do suradnje te kako biste, kao jedna od suradnica na projektu, opisali situaciju na slovenskoj fotografskoj sceni?
Prije više od godinu dana pozvala me Sandra Križić Roban i predložila da napravimo izložbu slovenskih autora u Zagrebu. Tako je sve počelo. Ali pošto smo dosta kasno saznali da je projekt Hrvatskog fotosaveza u suradnji s Galerijom Fotografija i Klovićevim dvorima dobio financijsku pomoćimali smo zapravo jako malo vremena za konkretan rad i planiranje izložbe. Tako da smo zapravo sve napravili u samo 4 mjeseca, od svibnja do kolovoza. Rad je bio naporan i intenzivan, ali i jako produktivan budući da je ekipa bila stvarno vrhunska i stvarno možemo biti ponosni na rezultat.
Iznenadilo me koliko se malo poznajemo. Radeći kod sebe u galeriji i knjižari uočila sam dosta posjetitelja iz Hrvatske, a i Slovenci često posjećuju izložbe u Zagrebu,noipak postoji još puno toga što jedni o drugima neznamo. Upravo zato smatram da su ovakve izložbe izuzetno značajne za povezivanje. Slovenska fotografska scena u zadnjih je nekoliko godina posebno živahna na svim razinama. Nažalost, nekoliko važnih “igrača” kao što je bio Emzin, koji je više od 20 godina organizirao vrhunske izložbe i nagradu Fotografija godine, u prošloj godini morali su prekinuti sa svojim radom zbog manjka sredstava. S druge strane, stalno dolaze novi kao što je Slovenia Press Photo, koji postoji već nekoliko godina, a koji je sada popunionastalu prazninu vezanu uz nagradjivanje. Ovogodišnji Fotopub pokazao je da može obećati kvalitetu koja se od tog festivala uvijek očekivala. Naravno,postoji i revija Fotografija, sada Membrana te jako puno izložbi po galerijskim i muzejskim prostorima: u Cankarovom domu, Galeriji Photon s festivalom Fotonični trenutki, Gradskom muzeju s galerijama Vžigalica i Jakopič, Modernoj galeriji, Galeriji P74, Narodnoj galeriji s kojima često suradjujemo, te ostalim galerijama ne samo po Ljubljani nego i u drugim krajevima. Svakako treba spomenuti mariborsku Kiblu i galeriju Stolp. Posljednjih godina probudilo se i fotografsko Celje. Sve je to rezultat kontinuiranog rada na različitim nivoima fotografske scene u zadnjih 10-15 godina. Mada Slovenci još uvijek dosta studiraju fotografiju vani, u to vrijeme s radom je počelo i nekoliko visokih škola. Sve zajedno rezultiralo jepozitivnom atmosferom.
U 2016. slovenski su fotografi dobili niz vrijednih nagrada van Slovenije i samim time međunarodnu prepoznatost. Spomenut ću samo Matica Zormana i Matjaža Krivica, prvo i drugo mjesto u kategoriji Ljudi, World Press Photo, Srdjana Živuloviča s Pulitzerom, a prije samo nekoliko dana Jaka Gasar i Bojan Velikonja pobjedili su na 28. medjunarodnom Festivalufotonovinarstva Visa Pour l’Image za Daily Press.