KVARTOVSKI OBJEKTIV: Izložba “Prozor u dvorište” – fotografije Ratka Mavara u Galeriji Ligatura (Klinika za urologiju, Vinogradska bolnica)
Ured za fotografiju poziva na izložbu u sklopu projekta Kvartovski objektiv. Izložbu “Prozor u dvorište” moguće je pogledati od 8. 2. do 8. 3. u radno vrijeme Galerije Ligatura (Klinika za urologiju, Vinogradska 29).
Prozor u dvorište (i ne, nije riječ o filmu)
Otkad je pokrenut 2019. godine, projekt Kvartovski objektiv u fokus stavlja prostor Črnomerca, četvrti koja se nalazi duž povijesne linije razvoja grada po njegovoj, naizgled logičnoj horizontali, rastegnutoj između istoka i zapada. Črnomerec je, kao i ostale četvrti čija povijest seže u dalju prošlost, doživio bitne promjene, osobito u posljednjih desetak godina. Stariji građani pamte ga kao kvart gdje su tijekom 20. stoljeća dominirali industrija i sitno obrtništvo, a čiju je urbanu dispoziciju u velikoj mjeri odredila izgradnja vojnih objekata koju je poduzela još Austro-Ugarska. S južne strane, Črnomerac omeđuje linija željezničke pruge i Zapadnog kolodvora; sa sjevera se na njega spuštaju obronci Medvednice. Osim toga, u izvjesnoj ga mjeri obilježavaju i bolnički i zdravstveni objekti.
Što je Črnomerec bio, a što je danas? Zamjećujemo li razlike među kvartovima na način kako smo to činili ranije, ili su recentne promjene do te mjere promijenile naše razumijevanje pojma gradske četvrti, pa nam iskustva iz prošlosti i sjećanja na ono, “kako je bilo nekad”, više nisu važna? Gradske su četvrti, pa tako i Črnomerec, poput živih organizama koji se mijenjaju zavisno od raznih aspekata. U navedenome, fotografija ima svoju ulogu. Ovaj medij, naime, omogućuje nam da relativno jednostavno prenosimo slike iz prošlosti i na temelju njih nešto zaključimo. Ipak, u kontekstu serije fotografija Prozor u dvorište Ratka Mavara, snimljenih krajem 1980-ih godina na nekoliko črnomeračkih lokacija, potrebno je i više od samih snimki da bismo shvatili širi kontekst. One uspostavljaju vezu s prošlim vremenom, ukazuju na početak transformacija uvidom u izgradnju stambenih i školskih objekata. No da bi se shvatio prostor u koji se ulazi, bilo je potrebno krenuti onim “nevidljivim” zonama – prolazima i dvorištima u kojima zaostaju tragovi ranijih vremena, pojedinih uslužnih djelatnosti i radionica. Ili su to tek odlagališta svega onoga, što nekome više nije trebalo. U Prozoru u dvorišta sudjelovali su, uz fotografa, i djelatnici Centra za kulturu i film August Cesarec, koje na par kadrova zamjećujemo kako se, gotovo flaneristički, prepuštaju lokacijama. Zahvaljujući njima te posredstvom fotografije, koja ovdje funkcionira poput neke vrste dokaza, promatramo pojedine dijelove kvarta koji se nisu nužno promijenili na bolje, iako bismo po vanjštinama mogli drugačije zaključiti.
Ničija mjesta, ili bolje rečeno – mjesta koja bi trebala biti na raspolaganju stanarima i koja su mogla postati lokacije okupljanja ili barem kvalitetnijeg pogleda, postoje i danas. Dovoljno je zaći u dubinu kvarta, krenuti duž ulica koje se provlače između blokova i ne vode nigdje, pa ćemo naići na smeće, blato, nepopločane puteljke, razbijene prozore i napuštene zgrade u kojima se jednom živjelo i radilo. Njihovi su formati primjereni okolini, ne sežu brojnim katovima uvis, no iz nekog razloga i nadalje opstaju izvan domašaja promjena. Na jednoj fotografiji vidi se dimnjak bolnice u Vinogradskoj, odavno izvan funkcije, a s čijim je rušenjem započeto prije nekoliko dana. Sjaji se novoizgrađena Osnovna škola Nad lipom, i još su vidljivi brežuljci na kojima su rasle voćke, a koji su u međuvremenu poravnati i pretvoreni u zemljišta za izgradnju. Stabla rastu iz oronulih šupa i posvuda su tragovi nemara. Kao da pogled kroz prozor nema nikakvu vrijednost; kao da zajednički prostori nikome ne trebaju osim da bi se u njih istreslo smeće ili odložio građevni materijal. Posvuda su tragovi improvizacija proizašlih iz života, dok iza iličkog niza kuća, oronulih ali ipak optočenih skromnom žbukanom dekoracijom, egzistiraju prizemnice i jednokatnice, utonule u neku vrstu prisilnog suživota s recentnijom izgradnjom.
Jesu li ovo prizori koji ilustriraju Črnomerec, ili pak slike koje zamjećujemo i drugdje? Što iz njih možemo naučiti o zajedničkim prostorima dvorišta i drugih mjesta dostupnih javnosti? Fotografije Ratka Mavara dokumentiraju, osim prostora, i umjetničku nakanu te razvoj programa koji od 1980-ih pa do danas (uz prekide) nastoji kritički promišljati područje javnosti. Slijedom toga, ovom izložbom želimo sudjelovati u interpretaciji povijesnih i društvenih identiteta, ostvariti pozitivan utjecaj na individualnom i zajedničkom društvenom planu, potaknuti pozitivne promjene građana prema prostoru, a time i jednih prema drugima.
I na kraju, u kakvo dvorište gleda vaš prozor?
P.S. Ako imate fotografije koje svjedoče o bilo kojem aspektu života i izgleda kvarta Črnomerec, molimo vas da nam se javite – fotografije ćemo skenirati i vratiti vam, a bit će iskorištene isključivo u istraživačke i umjetničke svrhe. (Ured za fotografiju, Čanićeva 6 / info@officeforphotography.com )
Ratko Mavar (Zagreb, 1963.) maturirao je na Odjelu za fotografiju zagrebačke Škole primijenjenih umjetnosti 1982. godine. Profesionalno se bavio umjetničkom, reklamnom i novinskom fotografijom. Osnovao je i vodio foto tečajeve i foto klubove do 1990. godine, kada se počinje profesionalno baviti novinskom fotografijom kao fotograf i urednik u više izdanja Nakladničke kuće Vjesnik. Bio je urednik fotografije u hrvatskom političkom dnevniku Vjesnik (do 2008.), u kojem je objavljivao i kolumne o fotografiji. Nakon toga djeluje kao samostalni umjetnik. Član je ULUPUH-a i HZSU-a te dobitnik više fotografskih nagrada.
Kvartovski objektiv u središte postavlja zagrebačku četvrt Črnomerec, a cilj ovog multidisciplinarnog projekta je uočiti i oblikovati sadržaje grada, pozitivno utjecati na značenje povijesnih, emocionalnih i drugih sačuvanih slika kako bi se potaknula pozitivna promjena odnosa prema prostoru koji nas okružuje. Program je fokusiran na medij fotografije koji je zahvaljujući razvitku tehnologije svima dostupan i jednostavan za korištenje (osobito kamere mobilnih telefona), u velikoj mjeri razumljiv te s druge strane vrlo individualan, jer svi snimaju različito. Time se potiče razumijevanje i uvažavanje različitosti u pristupu i interpretaciji teme. U odabiru programskih aktivnosti posebnu pozornost obraćamo na javni prostor kvarta kako bismo osvijestili njegovu povijesti, ali i uspostavili nove ideje za izgradnju u budućnosti te kontekstualizirali Črnomerec u širem gradskom tkivu.
Izložba je realizirana u suradnji s prostorom za medicinu i umjetnost Ligatura, a dio je programskih aktivnosti projekta Kvartovski objektiv koji financiraju Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Zagreb sredstvima u okviru programa Kultura i umjetnost u zajednici.
Impressum izložbe:
Fotografije _ Ratko Mavar
Tekst _ Sandra Križić Roban
Kustosica _ Tena Starčević
Postav _ Matej Knežević, Sandra Križić Roban, Tena Starčević
Dizajn _ Ruta
Produkcija fotografija _ Fini print
Tisak naljepnica _ Printeraj