Lana Stojićević o fotografiji, društvenom angažmanu i vizualnoj umjetnosti
Čemu danas stvarati na potpuno isti način na koji su stari majstori stvarali, treba govoriti jezikom svog vremena, stvarati nova značenja. A jezik našeg vremena toliko je kompleksan da umjetnicima omogućava da rade što god požele. Upravo ta sloboda stvaranja je ono što me najviše privlači vizualnoj umjetnosti. Birati teme, birati medije izražavanja isključivo po vlastitom nahođenju, udovoljavati samo svojim kriterijima i kriterijima aktualnosti …
Iza Lane Stojićević, akademske slikarice koja područje svog djelovanja određuje vizualnom umjetnosti, različita su priznanja struke, a zbog aktualnosti i važnosti, teme njenih radova popraćene su u medijskom prostoru. Zainteresiranog promatrača inspirirat će Lanin brižan, istraživački odnos prema tradiciji i tradicionalnim vrijednostima kojima pristupa s poštovanjem jer svojim radovima nastoji kontekstualizirati i pronaći aktualan način za vizualnu prezentaciju određene društveno važne problematike.
Diplomirala si slikarstvo na splitskoj Umjetničkoj akademiji, kako gledaš trenutno svoj izbor Splita, Dalmacije za život i samoostvarivanje? Kako je baviti se umjetnošću u Splitu?
Obožavam Split, inače ne bih ni bila ovdje, ali grad sve više prestaje biti grad za lokalno stanovništvo. Ironično, ali velikim dijelom smo sami za to krivi. Split je dovoljno velik i dovoljno malen grad s korektnom ponudom kulturnih događanja. Očito je da živimo u vremenima kada nam mjesto prebivališta ne ograničava profesionalno djelovanje.
Svojim si radovima i angažmanom ukazala kako te zanima svijet u kojem živiš i što te u njemu okružuje. Na koji način razvijaš pristup svom radu i dolaziš do ideja za prikaz tema kojima se baviš? Kako bi odredila trenutnu stvaralačku fazu?
Ključno mi je bilo definiranje mojih interesa unutar bezbroj različitih pristupa stvaranju. Neki umjetnici traže inspiraciju isključivo “u sebi”, neki se primjerice bave propitivanjem samog medija slikarstva – a mene prije svega zanimaju teme. Iako se radi o temama iz društvene realnosti, ne volim im pristupati na uobičajen angažiran način, koji je na granici između prosvjeda i umjetnosti. Slučajevi kojima se bavim prvo su mi zanimljivi i u privatnom životu pa onda i u profesionalnom smislu. Posljednjih godina su to vrlo neobični apsurdi pored kojih prolazim svaki dan ili ih pronalazim u medijima, uvijek su to neke pomaknute situacije koje su mi i vizualno intrigantne. Najčešće se radi o preklapanjima privatnih i javnih prostora i interesa, odgovornosti i donošenja osobnih odluka koje utječu na opće dobro. Uvijek se radi o lokalnim pitanjima, uglavnom vezanima uz prostor Dalmacije, jednostavno me zanimaju stvari koje su mi bliske.
Upravo sam realizirala izložbu Na/do/gradnja u splitskom Salonu Galić za koju sam i konceptualno i doslovno nadogradila ranije izveden rad Parcela u kojem se bavim borbom za prostor i izmišljanjem prostora. Sad sam u onoj divnoj fazi – počinjem raditi na novim stvarima, npr. na novom dominantno fotografskom projektu koji je uvršten u HDLU-ov program za 2018. godinu.