Miško Šuvaković: “Fotografski dijagrami: procesuiranje”
11. 9. – 6. 10. 2023.
Fotografije postava: Bojan Mrđenović
Od kraja 50-ih godina 20. stoljeća, dok postupno slabi poslijeratni visoki modernizam, na umjetničkoj sceni istodobno pratimo niz inovacija u fotografiji u formalnom i sadržajnom smislu. Zahvaljujući njima, složeno pitanje o ulozi ovog medija u kontekstu suvremene umjetnosti počinje se sve intenzivnije propitivati. Nerijetko je riječ o situacijama gdje medij služi poput kanala kojim dopiru informacije o pojedinim umjetničkim strategijama, a čije ishodište nije nužno fotografija. U pokušaju tumačenja takvih djela spominju se nekonvencionalni pristupi koji su definirani konceptom; radovi kod kojih je primjetna procesualnost, pa čak i svojevrsna distanca u odnosu na standardno poimanje toga, što umjetničko djelo jest, te distanca od publike, kojoj proces nastanka takvih radova ne mora biti prikazan u cijelosti. Ili će do cjelovitijeg saznanja o prirodi rada doći mnogo kasnije.
Na izložbi koju je naslovio Fotografski dijagrami: procesuiranje, Miško Šuvaković predstavlja niz fotografskih radova nastalih između 1974. i 1985. godine, te jedan nastao 2019. uz podršku i savjete platforme Provisional Salta Ensemble. U skladu s postulatima konceptualne prakse, raniji analogni snimci nastali su na temelju umjetnikovog postupanja s (vlastitim) tijelom i materijalima, dok je recentna serija Arguing over Cinema (2019.) rezultat povezivanja digitalnih snimki umjetnikovog lica u trenucima suočenja s kadrovima iz filmova, preuzetih i prisvojenih s društvenih mreža. “Pozornica” na kojoj je ova serija svakodnevno prikazivana bila je upravo popularna društvena mreža, dok je njezin galerijski “nastup” pretvoren u projekciju kojom se simulira način postupanja i “skrolanja” ovakvih i sličnih sadržaja.
Već sam naziv izložbe ukazuje da su serije fotografija konceptualno motivirane, te da se u “prostoru” iza njihove vidljive realnosti formira odnos slike, teksta i potencijalnih mentalnih reprezentacija. Upravo na tragu toga, slobodnim posezanjem za medijima (fotografije, pokretne slike, izvedbe, knjige) i promjenom njihovih konteksta mijenja se i značenje svakoga od njih. Kod Miška Šuvakovića, kao i kod drugih umjetnika koji primjenjuju konceptualni pristup, važna je sloboda stvaranja i ponašanja, autonomija u odnosu na dominantne narative i pružanje svojevrsnog otpora u odnosu na njih. Riječ je o postupcima koji pridonose pomacima u shvaćanju onoga što je umjetnost te odmacima od standardnih objašnjenja njezina značenja. Mnogo toga ostaje u zoni neizvjesnog, dok se vladavina nekoć neprikosnovenih – cjelovitih – umjetničkih djela rastvara u niz postupaka koji zahtijevaju drugačije osviještenog promatrača, spremnog usvojiti ili proizvesti nova znanja.
Iako fotografija na izvjestan način stabilizira određeno stanje i stvara prividni okvir unutar kojeg fiksira odnose, njezin teritorij djelovanja u konceptualnom “ključu”, a za kojim poseže i Šuvaković, pretvara se u otvoreno polje u kojem svakodnevica, pa čak i rutina i banalnost, postaju legitimni načini umjetničkog izražavanja, uz povremeno uvođenje teorijskih i/ili autobiografskih referenci. Ovaj je stav na tragu prihvaćanja umjetnosti kao otvorenog polja, pri čemu umjetnik može raditi ono što misli da treba raditi, dok usvajanjem fluxusovskog principa nestaje razlika između umjetnosti i života.
Sandra Križić Roban
Miško Šuvaković (Beograd, 1954.) doktorirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1993. Bio je profesor na nekoliko magistarskih, master i doktorskih studija, a od 2015. predaje na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu, gdje vodi program transdisciplinarnih studija suvremenih umjetnosti i medija. Objavio je 50 teorijskih knjiga na srpskom, engleskom, hrvatskom i slovenskom jeziku. Bio je član konceptualističke Grupe 143 (1975.–1980.), član Zajednice za istraživanje prostora (1982.–1989.), suradnik platforme Teorija koja Hoda (od 2000.) i platforme/tima Provisional Salta Ensemble (2008.–). Njegove kustoske koncepcije obuhvaćaju 40 grupnih problemskih izložbi u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Leipzigu, Nišu, Mariboru, Rijeci i Novom Sadu (1978.–).Umjetničke radove izlagao je samostalno ili grupno (1974.–1993.), dok je tijekom 2000-itih suorganizirao retrospektivne izložbe Grupe 143 (Novi Sad, Beograd, Zagreb), te izložbe platforme Teorija koja Hoda (Beograd) i Provisional Salta Ensemble (Ljubljana). U razdoblju između 1976. i 1993. izlagao je na nekoliko značajnih fotografskih izložbi (Fotografija kao umjetnost – Nova fotografija 2, Centar za fotografiju film i TV, Zagreb, Muzej savremene umetnosti, Beograd, Razstavni salon Rotovž, Maribor; Sekvence, Galerija Studentskog kulturnog centra, Beograd, Muzički salon i Centar za multimedijalna istraživanja Studentskog centra, Zagreb; Teme i funkcije medija fotografije, Muzej savremene umetnosti Beograd; 9. jesenji salon – Prisustvo fotografije u savremenoj umetnosti, Izložbeni salon Doma kulture, Banja Luka; Photography as Art – Art as Photography 3, Fotoforum Kassel, Institut of Contemporary Art, London, Edificio Chiado, Coimbra, Centro de Arte Contemporanea Museo Soares dos Reis, Porto, Fundação Calouste Gulbenkian, Lisabon, Fundació Joan Miró, Barcelona; Nova fotografija 3, CEFFT Galerija grada Zagreba, Zagreb, Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd, Razstavni salon Rotovž, Maribor; Fotografija kao umetnost – Umetnost kao fotografija, Galerija SKC, Beograd; Realizam antirealizam, Galerija PM, Zagreb; Metafigure i paratopologije – Fotografije i tekstovi 1973–1993, Galerija Studentskog kulturnog centra Beograd).