Otkako je izumljena, fotografija slikom bilježi i opisuje sve ljudske djelatnosti. I dok zahvaljujući njenom vizualnom sadržaju do nas stižu raznovrsna značenja i znanja, status fotografije u nacionalnom kontekstu nerijetko je bio sveden na tehničku vještinu, a obrazovanje se odvijalo primarno unutar amaterskog okruženja, bez prijeko potrebne nadogradnje. Poziciju s margine umjetničkih zbivanja fotografija mijenja odnedavno te sve intenzivnije zauzima jedno od središnjih mjesta suvremenog kulturno-kritičkog diskursa. Zbog nedostatno razvijenog kritičkog aparata i nepoznavanja brojnih aspekata, u koje je kao medij bila uključena na svim društvenim razinama, ukazala se potreba promišljanja njezina povijesnog razvoja i uloge koju ima u društvu. 

Unatoč činjenici što se fotografija na domaćem planu javlja ubrzo nakon njezina otkrića, u nacionalnom, relativno tradicionalno zasnovanom kontekstu nije stekla punopravnu poziciju u odnosu na druge umjetničke medije, a način korištenja u tiskanim izdanjima i znatan utjecaj na društvena događanja i njihovu interpretaciju dosad uglavnom nisu bili istraženi ni predstavljeni javnosti. Na nacionalnom planu fotografija se često smatrala pomoćnim sredstvom u različitim istraživanjima, dok je njezina sposobnost da vizualnim sadržajem pojašnjava određene fenomene i civilizacijska dostignuća (i/ili propuste) polazište okupljanja u projekt Zajednički fotografski narativi. Isti je pokrenut iz potrebe i želje za istraživanjem (te zatim i pisanjem o) povijesti fotografije u Hrvatskoj kroz povijest tiskanih medija u kojima su objavljivani vizualni i tekstualni prilozi o kulturi, industriji, turizmu, urbanizmu i drugim društvenim aspektima. 

Fotografija je ključni medij koji pomaže u pojašnjavanju društvenih odnosa i civilizacijskih fenomena. Na temelju takvog uvjerenja, partneri na projektu – Alma Trauber (Gradska galerija Striegl, Sisak), Darko Šimičić (Institut Tomislav Gotovac, Zagreb), Lucija Švob (Kombinat – Riječki kreativni kolektiv, Rijeka), Valentina Radoš (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek), Tanja Špoljar (Atelieri Koprivnica) i Tea Hatadi (Gradski muzej Križevci), te nezavisni istraživač Ante Orlović, tijekom protekle tri godine istražili su različite publikacije – dnevne i tjedne lokalne novine, tvorničke novine, specijalizirane časopise, reklamne tvorničke publikacije i razne druge vrste tiskanih izdanja (specijalizirane monografije, turističke vodiče i sl.), promatrajući kako je pomoću fotografije interpretirana svakodnevica, do koje je mjere bila uključena u propagandu i kojim su se vizualnim alatima služili fotografi u sredini koja je tradicionalno “patila” od sindroma lijepih umjetnosti. Kroz ovako postavljen zadatak stekao se uvid u načine kako je fotografija sudjelovala u društvenim promjenama, prikazivala ih i tumačila. Razlike na koje se pritom naišlo velike su, ali ovoga puta naglasak nije bio primarno na estetici, iako je, dakako, i ona važan kriterij koji je uzet u obzir. Više od svega, nastojalo se uočiti do koje mjere fotografija destilira određene društvene prakse, kako prenosi i komentira stvarnost u poslijeratnom razdoblju, osobito u vrijeme sve evidentnijeg propadanja tvornica i odustajanja od socijalističkog modela proizvodnje. Osim toga, odabir fotografija i kolažiranih vizualnih priloga na naslovnicama knjiga, ali i u drugim tiskovinama, iskorišten je kako bi pokazao na koji je način ovaj medij implementiran u grafički dizajn u međuratno vrijeme. 

Od svog otkrića, fotografija je smatrana javnim medijem, no tek će u razdoblju između dva svjetska rata nove tiskarske mogućnosti omogućiti reproduciranje većih formata publikacija, pa time i ilustracija u njima te na taj način bolju dostupnost i vidljivost u javnosti. U brojnim medijima – ne samo dnevnim novinama i popularnim časopisima, nego i u specijaliziranim časopisima, katalozima, na naslovnicama knjiga, u publikacijama u kojima se pratio industrijski razvoj, turizam, otkrića s područja kulture i slični sadržaji, uloga fotografije bila je osobito važna. Nerijetko u dogovoru s dizajnerima, fotografija je omogućila promjenu pogleda na svijet, približila je dotad neviđena područja ili oku nevidljive detalje. Korištena je u političke i propagandne svrhe, njome se manipuliralo na razne načine te je posredno utjecala i na razumijevanje povijesnih događaja. Stoga je naša potreba okupljanja i istraživanja objavljene tiskane građe inicirana željom mijenjanja dosadašnjeg znanja o fotografiji te spoznajom o načinima kako je sudjelovala u formiranju društveno-političkih stavova, gradeći pritom ljudsku zajednicu.

Sandra Križić Roban