Sara Grgurić, “Zauvijek”

17. – 26. 6. 2024.

Fotografije postava: Ivan Buvinić

“Pokušavam se pomiriti s prolaznošću vremena. Netaknuti prostori mojeg djetinjstva fizički su dokaz istinitosti mojih sjećanja. Bliži se trenutak kada će se prostori početi mijenjati, sjećanja na ljude održavana kroz predmete blijediti, a ono što me oblikovalo nestati”.

Sara Grgurić

Unatoč mnogobrojnim znanstvenim istraživanja, još uvijek nemamo konačan odgovor na pitanje – kako pamtimo? Pamćenje, kao složen i individualni proces, još od djetinjstva određuje identitet pojedinca, dok se mreža sjećanja, sazdana od različitih podataka koje sakupljamo tijekom života, neprestano mijenja. Sjećanja blijede, podložna su modifikacijama, a slike sačuvane u našoj memoriji nisu otporne zubu vremena koje ih nagriza i postupno vodi do zaborava. Premda nemaju očitu poveznicu, osjetilo mirisa i medij fotografije mogu izazvati snažne emocije pojedinca te potaknuti lavinu sjećanja na proživljena iskustva. Osim sposobnosti da uhvati određeni trenutak, fotografija može ispričati vrlo osobne priče i time utjecati na našu percepciju svijeta.

Bakina torta, dim cigarete, preparirane ptice ili pak gobleni na zidovima – dio su mreže sjećanja umjetnice Sare Grgurić koja serijom fotografija “Zauvijek” propituje načine na koji određena mjesta oblikuju naš identitet. Odrastajući na području Gorskog kotra, Grobnika i Rijeke, autorica razvija osjećaj pripadnosti krajevima usko povezanim s pojmom doma. No, preseljenje u Zagreb tijekom studija i izmještenost iz bliskih geografskih koordinata rezultirali su sve rjeđim druženjima s obitelji zbog čega ju je povratak u rodni kraj, zbog lockdowna 2020. godine, potaknuo na promišljanje premreženosti mjesta i sjećanja. Svjesna činjenice da će se pojedini prostori, uslijed smrti bliskih osoba, neminovno mijenjati, autorica započinje fotografski projekt kojim nastoji konzervirati sjećanja na mjesta i ljude koji su odredili njezin identitet.

Izložba “Zauvijek” spaja fotografije i autentične predmete iz snimljenih prostora, a pritom progovara o nevidljivim odnosima koje gradimo tijekom čitavog života. Fotografije nas izazivaju da razmislimo što nam točno interijeri ispunjeni toplinom, u kontrastu s hladnoćom eskterijera Gorskog kotra, govore o ljudima koji su boravili u takvom prostoru? Vizualni prizori uhvaćeni na fotografijama Sare Grgurić uspješno potiču mirisne asocijacije promatrača koji, uvučeni u osobnu priču umjetnice, stječu dojam kao da su dio obitelji okupljene oko stola zatrpanog domaćim specijalitetima. U takvim druženjima postaje nevažno je li sarma dovoljno slana ili je torta mogla biti bolje ukrašena jer su upravo svakodnevni i nesavršeni prizori, prozor u prošle trenutke koje samo rijetki uspiju prepoznati na vrijeme. Stoga prkosite zaboravu fotografirajući bake, djedove, majke, očeve, sestre, braću i sve one bez kojih danas ne biste bili ono što jeste. Jednog će vam dana biti drago da ste to učinili – na vrijeme.

Tena Starčević

Sara Grgurić (Rijeka, 1998.) završila je 2020. godine preddiplomski studij filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a iste godine upisala je diplomski studiji igrane režije na ADU. Redateljica je nekoliko kratkometražnih filmova među kojima je najpoznatiji film U Šumi ujedno prikazan na preko 40 stranih i domaćih festivala ( SSIFF, Encounters, Sarajevo Film Festival, Poitiers Film Festival, Zagreb Film Festival itd.). Dobitnica je nekoliko nagrada koje uključuju nagradu NEST AWARD za najbolji kratki film na San Sebastián International Film Festivalu, nagradu Jelena Rajković DHFR-a za najboljeg mladog redatelja, Zlatna kolica za najbolji hrvatski kratkometražni igrani film i druge. U 2022. godini upisala je upisuje fotografsku školu Drugi kadar tijekom koje nastaje serija fotografija Zauvijek.

Realizacija izložbe i rad Ureda za fotografiju omogućeni su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba i Zaklade Kultura nova.

This post is also available in: English