O izložbi Lane Stojićević “Sunny Side”
Osvrt na nedavno otvorenu izložbu Sunny Side piše Renata Filčić.
Umjetnica Lana Stojićević 19. je travnja 2018. godine otvorila svoju prvu samostalnu izložbu Sunny Side u prostoru Galerije proširenih medija, poznatije kao Galerije PM, Hrvatskog doma likovnih umjetnika. Ova mlada šibenska umjetnica s diplomom Umjetničke akademije u Splitu multimedijalnu je izložbu posvetila bazenskom objektu hotelskog kompleksa Zora u Primoštenu, arhitektonskom djelu Lovre Perkovića iz 1969. godine.
Postav se otvara videom, promidžbenim materijalom za spomenuti kompleks u Primoštenu. Vraća nas u šezdesete godine prošloga stoljeća u Jugoslaviju. Bazen je futurističan – kružnog oblika, staklene kupole koja se rastvara, tako pogodan i ljeti i zimi; uspoređuje se u reklami s „letećim tanjirom“. Pojava Orsona Wellesa, poznatog ponajprije po radio drami Rat svjetova koju je 1938. godine tako živo interpretirao da ju je učinio istinitom za velik broj Amerikanaca, u reklami je simbol prestiža ljetovališta. Svojom atmosferom reklama je najava fotografskog ciklusa Lane Stojićević, bolje rečeno, filmskih scena izdvojenih iz konteksta. Temeljem nekoliko činjenica Lana gradi svoju fikciju: inovativni bazen zaista postaje „leteći tanjir“ s prepoznatljivom kupolom o čijem uzlijetanju raspravljaju važni autoriteti ujedinjeni u misiji. On sada nosi naziv „SUNNY SIDE“, a krilatica je cijele misije, što nam je prikazano u krupnom planu prišivenog grba na ženskoj figuri u startrekovskom odijelu i sa staklenom kacigom, „COME AND SEE THE TRUTH“. Iako im na izložbi ne saznajemo izvor osim u tekstu Ivane Meštrov, ove turističke pozivnice za inozemne turiste, koji su bili važan ne samo ekonomski već i politički faktor u otvaranju socijalističke Jugoslavije Zapadu (čemu je i Orson Welles strateški segment), Lana integrira u novi, znanstveno-fantastični diskurs. Prostori su ispražnjeni, osamljeni – nasuprot idiličnoj prezentaciji bazena punom zadovoljnih ljudi u reklami. „Leteći tanjir“, njegova maketa, zapravo, na fotografijama se koristi poput staromodnog rekvizita. On nije skriven, Lana nas ne uvjerava u istinitost prikazanih scena, gledatelj je svjestan njihove konstruiranosti, najočitije u fotografijama gdje letjelica uzlijeće i ispušta dim, a jasno se naziru ruke koje je podižu u zrak ili pak fotografija makete jednostavno smještene na stolu.
Posljednji je izloženi rad sama maketa – leteći tanjur s pogonom i malim stolicama za predsjedavajuće države u njenoj bazi. U prostoru sučeljen izvorniku u videu uspostavlja se njihov dihotomijski odnos. Jedan realan, a drugi posve izmaštan; no istovremeno, jedan idealizirana i konstruirana reprezentacija, što je najočitije u promjeni pozadine u crvenu boju u reklami, a drugi fizički prisutan i time stvarniji. Tako putanja od reklame preko fotografija do makete čini puni krug od idealizirane fakcije do materijalizirane fikcije. Odnosno, samo polukrug, onaj sunčani dio galerije PM koji je Lana zaposjela postavom izložbe. No, zjapeći polukrug jasno ukazuje na postojanje one ”druge” strane. Postoji li uopće sunčana strana takvih svjetlu rastvorenih kružnih prostora? Bazenski objekt hotela Zora kružnog je oblika s osunčanom kupolom kao i „leteći tanjir“ čiju maketu Lana predočuje, ali i prostor galerije PM u kojem izlaže. Slučajno ili ne, prejako svjetlo nad fotografijama pod staklom ostvaruje maksimaliziranu refleksiju zbog čega su radovi kao cjelina sagledljivi tek iz veće udaljenosti, odnosno, iz drugog polukruga. „Sunny Side“ zapravo je paradoks – sunčana strana, ona istinita ili istinitija, ne postoji, mi smo ti koji je biramo ili i kreiramo. Tako je i Lanin proces izgradnje fotografskog ciklusa transparentan, ogoljen „suncu“, dekonstruiran, bez propagande i orsonwellesovskih snažnih interpretacija.
U svom radu Lana Stojićević koristi se raznim medijima, no medij sam, čini se, nije joj toliko bitan koliko ideja koju njime želi izreći. Bili to gobleni, fotografija, instalacije ili digitalne grafike, Lana se uvijek usmjerava da društveno važne teme i pojave. Kao i u ranijem fotografskom ciklusu Crno brdo, koji se bavio nezbrinutim industrijskim otpadom u Ravnim kotarima, i izložbom Sunny Side Lana uočava potencijal određenog prostora, unosi, a potom i izlaže dominantni rekvizit, kreira znanstveno-fantastični ugođaj i tako nadograđuje postojeće prostore.
Izložba će biti otvorena do 6. svibnja 2018., inače i 103. obljetnice rođenja Orsona Wellesa.