Izložba i monografija Svena Stilinovića u Art salonu
U Art salonu Zagreb, u petak, 31. ožujka, u 20 sati, otvara se izložba Svena Stilinovića pod nazivom Slobodan reći neču. Tom prilikom bit će predstavljena i monografija Sven Stilinović: Neču.
Sven Stilinović Portret, 1974.
“Pisanje o kulturnim zbivanjima ili praksama ne može se poimati kao objektivno bilježenje pojedinosti. Povijest, pa tako i povijest umjetnosti, gubi svoju činjeničnost upravo time što se piše. Povijest je tekst i suštinu prošlosti valja otkriti u bogatstvu pojedinosti pa možemo reći da srž istine počiva u suodnosu između priča koje su “pisane“ i priča koje su “življenje“ dok je proces tumačenja, odnosno stvaranja značenja prepušten čitatelju. Tako nekako bi se moglo pristupiti i objašnjenju rada Svena Stilinovića na ovoj izložbi.
Vlado Martek će o vremenu zajedničkih početaka proročanski reći: Naši će radovi imati svoj život ne zato što će biti nekakvi estetski komadi koji će eventualno biti otkupljeni za potrebe muzeja, ne zato što će materijalno vječno trajati (to dakako neće jer su radovi od krhkih i kratkotrajnih materijala) niti zato što će na estetskom planu nešto značiti, nego zato jer su rađeni da budu umjetnost trenutka, poput haiku poezije, zena… gdje je važniji duh od materijalizacije. Taj duh ujedinjuje nas šest. Bez obzira na amblematsko značenje Grupe šestorice autora (M. Stilinović, S. Stilinović, B. Demur, V. Martek, Ž. Jerman, F. Vučemilović) i njihov trag koji su ostavili u umjetnosti sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća te ponovni interes koji su odnedavno sedamdesete godine pobudile na svjetskoj umjetničkoj sceni, zanimljivo je da Sven Stilinović nikada nije imao retrospektivnu izložbu. Razloge za to je pokušao objasniti Željko Kipke koji piše: Sve u svemu potakao je (S. Stilinović) zavidan prostor problema koji mu unatoč svoje intrigantnosti nisu osigurali stabilnije mjesto u zagrebačkoj sredini i šire. Razlog da je tome tako treba prije svega tražiti u činjenici da je varijabilnost Svenove vokacije posljedica zadrške, u neku ruku aktivnost na daljinu, odnosno inertnost čovjeka koji ne želi konflikt i radije odgađa stvari za idući dan, a tek potom u podatku kako kultura tvrdih očiju nema snage niti volje za nestabilnosti sličnoga tipa. 3 Povrh svega, S. Stilinović je deklarirani anarhist, koji svoj anarhizam živi još od đa- čkih dana. Njegova potreba za slobodom i prezir prema institucijama (obrazovanja, javne uprave, umjetnosti ili kulture) izrečena je u mnogim radovima i provlači se do današnjih dana. Umjetnička borba za ideale u kojoj on ulazi u dijalog s principima države i njezinim polugama moći i represije, apostrofirajući da ona (država) upraž- njava nasilje i rat, a opravdava ga (između ostalog) i kroz umjetnost, počiva na ideji da je svaki čovjek slobodan da misli i da djeluje (Zastave, Geometrija krvožednosti, Oružje). Često pozivanje na Bakunjina koji govori o individualnosti i na Marxa koji govori o novcu i radu te njihovo citiranje i suizlaganje u kombinaciji s fotografijama podcrtavalo je Svenovu potrebu društvene angažiranosti u kojoj je inzistirao na negaciji (bilo kojeg) društvenog sistema i slobodi stvaranja i ponašanja svakog pojedinca.” (iz predgovora Jasmine Bavoljak)
Sven Stilinović Zastava, 1984.
Sven Stilinović rođen je 1956. godine. Napustio je Školu primijenjene umjetnosti. Bio je član Grupe šestorice autora od 1975. do 1979. Živio je na Mljetu, u Rijeci i Istri. Njegovi radovi uključuju eksperimentalne filmove, kolaže, fotografije, slike, instalacije, akcije i performanse. Bavi se i uređivanjem interijera i izradom scenografija. Izlaže od 1974. godine na brojnim grupnim i samostalnim izložbama. Trenutačno živi i radi u Zagrebu.
Izložba ostaje otvorena do 8. travnja.