Afirmacija krhkosti sjećanja i davnih doživljaja
O izložbi “Augenblick” Ivone Vlašić piše Helena Puhara. Izložbu je moguće pogledati od 18. lipnja do 19. srpnja u Galeriji Otok (Art radionica Lazareti, Dubrovnik).
Fotografije postava izložbe: Igor Brautović
Galerija Otok Art radionice Lazareti nastavlja sa svojim aktivnim i izbalansiranim izlagačkim programom, ovaj put predstavljajući novi rad dubrovačke umjetnice Ivone Vlašić. U okviru dobro nam poznatog umjetničkog diskursa, Ivona Vlašić se predstavlja kroz svoj specifičan i slojevit odnos prema fotografiji. Ovdje je fotografija, preuzeti motiv, odnosno slika tj. prikaz – kȏd ili ključ, koji omogućuje introspektivni pristup intimnim trenucima osobne povijesti koji se u tom obliku više ne mogu ponoviti.
Rozana Vojvoda, autorica uvodnog teksta za izložbu, zapisala je: “U ovom ciklusu nije riječ o starim obiteljskim fotografijama ni dubrovačkim vizurama kao u Horizontima (2013. – 2016.) u kojima umjetnica začudnim foto-kolažima spaja vremenske slojeve istražujući memoriju njoj poznatih prostornih punktova. Naprotiv, većinu fotografija preuzima iz starih modnih časopisa, neke od njih kupuje na sajmovima antikviteta, te ih sve ponovno fotografira kroz poluprozirni bijeli papir. Autorica tim postupkom stvara vlastiti imaginarni foto-album kreiran intuitivnošću, afirmacijom krhkosti sjećanja i davnih doživljaja, prati kao što sama kaže ‘senzacije prepoznavanja nekog bliskog ili intimnog, osobnog događaja u onome u čemu ga nema (niti ga je bilo).” Fotografirajući fragmente modnih fotografija iz starih časopisa prve polovice 20. stoljeća, kao i fragmente pejzaža i umjetničkih djela, sadržaja koje u takvim visoko estetiziranim tiskovinama nalazimo, Ivona Vlašić stvara svojevrsni autoportret unutarnjeg bića sazdanog od fragilne paučine osjetilnih podražaja i preferenci.
Kao suptilna kroničarka promjena u prostoru koji je okružuje Ivona je jednako i kroničarka psihološkog pejzaža intime. Umjetnica prisvojene motive pretače u proces materijalizacije duhovnog supstrata koji je, osim što kreće iz njene osobne, autoreferencijalne točke, univerzalan i sugestivan i u odnosu na promatrača. Pomno odabrani kadrovi detalja snimljeni kroz filter paus papira novonastalim objektima pridaju dojam nestvarne, krhke egzistencije, zatočene u prostoru između tamo i ovdje. A upravo to je, kako se da zaključiti iz naslova, bila i autoričina namjera. Augenblick, kako je nazvala ovaj ciklus, njemačka je riječ koja znači trenutak, ali i treptaj oka, materijalizirani djelić sekunde u kojemu svijet promatramo kroz zamućenu perspektivu prije nego što će nakratko nestati slike.
Utoliko Augenblick može biti i paradigma osamljenosti, samoće, trenutka u kojemu smo zatečeni sami, konfrontirani s vlastitom prošlošću. A to, s jedne od fotografija, nagovještava i mali bubnjar, možda baš Oskar Matzerath, glavni lik Grassovog Limenog bubnja.
Sugestivnost fotografija kao i cjelokupni postav, a osmislio ga je Slaven Tolj, uvlače nas u metafizički prostor Augenblicka. Izložbom se krećemo kao da se nalazimo unutar foto-albuma sazdanog od osobnih memorija. Iščekivanja, odlasci, odsutnost bliskih ljudi, samoća, … samo su neki od širokog spektra osjećaja i stanja koji nas i fizički obuzimaju dok pogledom prelazimo preko fotografija. Prikaz mrtvog, izokrenutog zeca na jednoj od fotografija većeg formata, direktna je referenca na Josepha Beuysa i neke od njegovih akcija. Parafrazirajući njegovu rečenicu, da je lakše objasniti umjetnost mrtvome zecu jer ima više intuicije nego ljudi, ograničeni tvrdoglavom racionalnošću, razumjet ćemo i ovaj, duboko intiman rad.
Ovo osobno putovanje vlastitim osjećajima kroz fragmente privlaštenih slika-znakova, Ivona Vlašić zaključuje video radom Dance away. Statični prizor žene koja stoji nad površinom jezera u trenutku prije nego li će u njega zaroniti prati veseli pjev ptica, živa zvučna kulisa eko sustava. Unoseći svoj specifičan umjetnički jezik i u ovaj rad, postepeno prevlačeći prizor bijelom, magličastom koprenom, stvorit će efekt sličan zamagljenim fotografijama.
Augenblick je melankoličan i krajnje autoreferencijalan i intimistički rad u kojemu, unatoč osobnom autoričinom diskursu, promatrač pronalazi vlastita sentimentalna i emotivna značenja.
Helena Puhara