Blijedoružičasto, modroplavo

O diplomskoj izložbi Delta Oscar Mike Dee Botice (15. 10. – 2. 11. 2019., Galerija f8) piše Sara Simić

Na putovanju često zaboravimo tko smo. Uobičajeni poredak stvari čini nam se banalnim, a vlastita prošlost, kao i moguća budućnost, postaju poput izmaglice nejasnih obrisa. Iako je jedna od najstarijih ljudskih aktivnosti, putovanje neprestano fascinira ljude, čineći ga tako nepresušnim izvorom inspiracije.

Svojom diplomskom izložbom Delta Oscar Mike u Galeriji f8 Dea Botica stvara izrazito zreli vizualni kod o svakodnevici na brodu, odsutnosti, usamljenosti i alijenaciji, kao i o suočavanju s vlastitom obiteljskom pričom. Autoričin rad ima potrebnu interpretativnu otvorenost, a njegova snaga leži u uspješnoj translaciji nakupljenih emocija, misli i stavova o brodskoj realnosti u višu umjetničku sferu, koja nadilazi ono zemaljsko i ljudsko. Prikazom detalja izrazite intimnosti autorica gledatelje uvodi u vlastiti svijet, izdvojen od surovosti i hladnoće plovećih teretnjaka. Istodobno, ovi detalji doimaju se hladnim i distanciranim.

Gledajući fotografije, obuzima nas dojam autoričina traganja i zbunjenosti vlastitom pričom. Fotografije detalja njezine kabine, kao i samih mornara, često su neoštri, kao da čak i u trenutku fotografiranja još uvijek traga za nečim. Odsjaji u moru i tragovi sunčeve svjetlosti, koja prodire u brodske prostore u izuzetno lijepim oblicima, čine se kao dokumentirani počeci Deinog putovanja, koji postoje oduvijek, i prije nego što je izašla na palubu, gledajući otvoreno more ispred nje. Izrazito romantizirani i estetizirani, prizori uvlače gledatelja u jednu drugačiju realnost, pomalo začudnu i nestvarnu, čak i idealiziranu. Uz fotografije unutrašnjosti, Dea vodi vlastiti brodski dnevnik u kojem tekstualno bilježi razne crtice iz pomorskog života. Kao jedina žena na brodu, Dea se često nalazila u nezavidnoj poziciji u odnosu na muške članove posade, no to je iskustvo ostalo u pozadini cjelokupnog rada, što smatram njegovom prednošću. Umjesto inzistiranja na rodnim odnosima, autorica se odlučila na vizualnu konceptualizaciju atmosfere vlastitog putovanja u kojem gledatelju ostavlja prostor za promišljanje vlastitih životnih putovanja, i fizičkih i duhovnih. Snaga rada leži u lakoći translacije, transgresije i poopćenja iskustva putovanja koje, iako je najčešće fizičko, posjeduje i snažnu metafizičku komponentu.

Na gornju etažu Galerije f8 doziva nas zvučna instalacija uzburkanog mora, unutar koje se zatječemo na onom mjestu, do kojeg nas je postupno vodila autorica. Na vrhu palube teretnjaka, gledatelj usvaja Dein pogled prema horizontu na kojem se, u izmaglici, naziru tragovi industrijskih pogona. Vidimo, čujemo i fizički osjećamo prisutnost na brodu s kojeg kao da gledamo u vječnost. Dvije fotografije horizonta velikog formata uvlače nas u morske obzore koji tek trebaju biti otkriveni. Delta Oscar Mike je slojevit i duboko intiman rad koji ima snagu nadići partikularnosti osobne prošlosti. On nije rad koji bi se trebao interpretirati isključivo kao pokušaj vizualnog obraćanja onome što se nekomu dogodilo, već kao rad koji zadire u metafizičnost i slojevitost putovanja koja nam često ostaju neotkrivena, daleko iza obzora mora.

Sara Simić