Bljeskovi reflektora, glazba, plesanje u mraku

Inia Herenčić

“Mama di sam?”

ADU Galerija f8

17. 10. 2023. – 28. 10. 2023.

Fotografije: Inia Herenčić

Australska kritičarka McKenzie Wark knjigu Raving započinje nizom fotografija koje je snimila za vrijeme partyja u noćnim klubovima Brooklyna. Prikazane su DJ-ice, ispijene boce pića na stolu, ljudi koji se drže za ruke, miksete, šarenilo reflektora koji, zamućeni pokretom kamere, imitiraju trenutak tjelesne prepuštenosti ritmu kada okruženje gubi jasan oblik. To su fotografije snimljene kao uspomene, one su polazna točka teksta, “šlagvort” za priču koja ih opisuje. Prije nego što sam došao na izložbu „Mama di sam?“, razmišljao sam o tim fotografijama. Kako prikazati iskustvo plesa u noćnom klubu, kako prikazati prostor koji izbjegava oblik? Bljeskovi reflektora, glazba, plesanje u mraku… kako fotografijama prenijeti tu atmosferu? Čini se kao velik zadatak, i žurio sam vidjeti ih.

Diplomska izložba Inie Herenčić na studiju fotografije Akademije dramske umjetnosti održana je u Galeriji f8 pod nazivom „Mama di sam?“. U popratnome tekstu autorica opisuje iskustvo plesanja u klubu i osjećaj zanesenosti glazbom kao polaznu točku ciklusa. U trenutku opuštenosti i prepuštanju glazbi, Herenčić razvija konekciju s plesačima koja se nastavlja i izvan kluba te rezultira nizom portreta. Na prvoj etaži galerijskog prostora nalaze se fotografije usko vezane uz klupsko plesno iskustvo. Prvi niz slika, na lijevom zidu, obilježen je zelenom bojom i posezanjem za apstrakcijom, osobito u prizorima mrlja koje nastaju (pretpostavit ćemo pod klupskim) reflektorima. Slijedi dosta upečatljiv portret žene u zelenoj haljini. Figura je statična s (zasad) nejasnom, srebrnom kuglom na glavi, a prizor je apstrahiran pokretom kamere, asocijativno prizivajući klupske vibracije. Nasuprot “zelenog ciklusa” je niz fotografija kojima dominira crvena boja, među njima dva portreta u poluprofilu i prikaz žene lica okrenutog prema crvenoj pozadini, čija se upečatljiva kugla kose nalazi u fokusu. Na središnjem zidu nalaze se dvije fotografije koje tematski i koloristički povezuju nasuprotne, bočne. Jedna od njih je portret žene s zelenom majicom i crvenom suknjom, a s obzirom  da sad nema distorzije jasno je da nosi disco kuglu na glavi kao kacigu.

U odvojenom dijelu prostora obloženom krep papirom na televizoru se prikazuje videospot za pjesmu Bliss[1] benda Yurina u režiji Inie Herenčić. U svome organskom brlogu ispunjenom granama i paperjem, slično kao Poison Ivy Ume Thurman, nastupa pjevačica Anđela Zebec. Prateći logiku odvajanja segmenata bojom kao i na izložbi, u spotu je ostatak benda smješten u ljubičasto-plavom, neonski osvijetljenom prostoru. Stihovi pjesme „Floating on this feeling and never let them find me“ govore o prepuštanju osjetilnosti, što se u kontekstu plesne pjesme jasno odnosi na glazbu i pokret. Nerijetko je, uvjetno rečeno, „primijenjeni“ rad fotografa nespojiv s onim „umjetničkim“, no ovdje to nije slučaj i već mi je sama činjenica uključivanja spota (a koji možemo shvatiti kao dio tih “primijenjenih” aktivnosti fotografkinje) u izložbu zanimljiva. Prostornim odvajanjem videa također je jasno da je riječ o nadopuni, a ne sastavnom dijelu ciklusa.

U gornjem dijelu galerije fotografije su na kojima se tematizira veza umjetnice i modela izvan kluba. Riječ je o fotografijama nastalima u eksterijeru među kojima su klasični portreti, portreti parova, detalji tijela i pejzaži. Ponovno se koristi pokret kao stilsko sredstvo kojim se postiže zamućivanje motiva – primjerice, na prikazu žene koja trči kroz polje. Vrlo efektan prikaz intime postignut je na fotografiji para dok se ljube. Njihova tijela zauzimaju čitav prostor kadra, a geometrijski motiv tetovaže na vratu žene lijep je naglasak. Upečatljiva je i riječ „DISCO“ ispisana pod prsima jednog od modela te naravno „MAMA DI SAM?“, tetovirano na stopalu koje je prikazano uronjeno u vodu. Dinamika se postiže velikom raznolikošću očišta na izloženim fotografijama. Primjerice, uobičajeni horizontalni rakurs koristi se za prikazivanje kreveta među drvećem s rijekom u pozadini  čime se dopušta začudnom prizoru da nesmetano djeluje. Nasuprot takvome pristupu je fotografija oblaka na kojoj nema naznake zemlje niti horizonta čime se potencira eteričnost prizora,

Za McKenzie Wark rave je ritual, oblik stvaranja i druženja, ali prije svega potreba za nestajanjem. Dok kuca „udarni čekić u sauni“ prisutni se gube u pokretu, zaboravljaju tijelo i svijet i plešu, jer se ne žele sjetiti. Rave ne može biti pojmovno opisan, on ne djeluje kao znak nego djeluje iz znaka. Nije važno prepoznati stil odjeće ni afričko podrijetlo ritmova, jer ono što djeluje je zaglušujući intenzitet „udarnog čekića“. Osvijestivši da pojmovi u ovome slučaju nisu korisni, australska znanstvenica napušta teoriju i s neuobičajenom iskrenošću prenosi vlastita iskustva. Plesno iskustvo, dakle, suštinski je odredilo njezinu knjigu. Dok sam gledao izložbu Inie Herenčić razmišljao sam o tome zašto je ples ovdje nužan. Izložba funkcionira kao cjelina zbog sposobnosti fotografkinje da stvara uvjerljive ambijente i scene. Fotografije su međusobno povezane bojom i grupirane, čime se postiže efekt zajedničkog prostora. Ovi nizovi fotografija su raznoliki izborom motiva i pristupom motivu, no i dalje ostavljaju dojam jedinstva, a mašti promatrača prepuštaju da popunjava međuprostor. Čak i intimni portreti ne djeluju dokumentarnonego kao da modeli pristupaju vizualnom svijetu autorice. Ova stilska suverenost i sposobnost da se segmenti nadograđuju određuje strukturu izložbe. U ovome slaganju postoji vizualna nužnost, segmenti djeluju kao činovi iste priče, no čini mi se da ples kao polazišna točka ipak ne dodire sve zglobove i veze koji tvore ovo jedinstvo. Sve u svemu, izložba „Mama di sam?“ doista je zanimljiva i vješto ostvarena cjelina. Pokazuje veliku autorsku zrelost – od spretnog i razigranog baratanja bojom i konstrukcijom kadra do kvalitetnog postava i prezentacije radova u prostoru. Razigrana, raznolika i prilagodljiva poetika Inie Herenčić svakako je dašak svježine na likovnoj sceni.

Gregor Sirotić Marušić

[1] https://www.youtube.com/watch?v=qjq6zhPxY5Q