Emotivno putovanje kroz vrijeme i identitet jedne generacije

Srđan Veljović

“Osamdesete”

Galerijski prostor splitskog Kreativnog huba Prostor

5. – 29. 4. 2024.

Fotografije postava: Glorija Lizde

 

Izložba fotografija Srđana Veljovića iz ciklusa “Osamdesete“, koju je ugostio Culture Hub Croatia u Prostoru u Splitu, omogućuje jedinstvenu priliku da zaronimo u prošlost. Ulazak u izložbeni prostor i postav, koji je sjajno uklopljen u ambijent tzv. Kineskog zida, započinje susretom sa simpatičnom psicom Bali, koja se pobrinula da se osjećam dobrodošlo i sigurno, kao ogrnuta nekakvim toplim ogrtačem satkanim od nostalgije za minulim vremenima.

Prolazeći kroz čisti, linearni postav fotografija, prisjetila sam se stotina foto-albuma koje čuvaju moji roditelji, a u kojima su zabilježena djetinjstva mojih sestara iz vremena pred sam kraj Jugoslavije.

Veljovićeva serija fotografija nije samo vizualna priča iz prošlosti, već je i duboko emotivno putovanje kroz vrijeme i identitet jedne generacije. Snimci nastali između 1983. i 1985. u novobeogradskom Bloku 45, poznatom kao “Naselje Sunca”, zrače živopisnim detaljima i atmosferom koja nas vraća u vrijeme utopističkih ideala i političkih promjena. 

Svaki kadar kao da je pažjivo komponiran kako bi dočarao atmosferu tog vremena, istovremeno otkrivajući slojeve društvenih i političkih promjena.

Veljovićev stil fotografiranja donosi nam autentične trenutke bez nepotrebnih ukrasa ili stilizacija. To su iskreni prikazi ljudi i okoline koji nas pozivaju da zaronimo dublje u svijet u kojem su živjeli. Ove fotografije nisu samo tragovi vremena, već i portreti identiteta, sa svim njihovim slojevima, kontradikcijama i snovima.

Motivi koji se pojavljuju na Veljovićevim fotografijama često su intimni trenuci iz svakodnevnog života naselja, poput igre djece na dvorištu, druženja susjeda i prijatelja ili jednostavno svakodnevnih aktivnosti koje su definirale taj period. No, iza tih naizgled banalnih prizora krije se složena priča o zajednici, omladini, obiteljima i promjenama koje su se događale u Jugoslaviji tijekom osamdesetih godina.

Naselje Sunca u Novom Beogradu je jedno od najznačajnijih urbanističkih ostvarenja bivše Jugoslavije, ali i cijele regije. Nastalo je kao dio šireg urbanističkog projekta Novog Beograda, koji je bio inspiriran idejama modernizma i urbanizma iz razdoblja socijalizma. Ideja je bila stvoriti suvremeno, funkcionalno i inkluzivno stambeno naselje za radnike i njihove porodice. Projektirano je tako da uključuje raznovrsne tipove stambenih blokova, od visokih stambenih tornjeva do nižih zgrada i individualnih kuća. Ova raznolikost omogućila je različite stilove života i stanovanja unutar istog naselja. Jedna od ključnih ideja projektiranja Naselja Sunca bila je usmjerena na promicanje društvenog života i osjećaja zajednice među stanovnicima. Zbog toga su planirane škole, vrtići, sportski tereni i kulturni centri koji su poticali susrete i interakciju među stanovnicima.

Iako je Naselje Sunca bilo simbol modernosti i napretka u vrijeme izgradnje, s vremenom su se mijenjali i društveni i ekonomski uvjeti, što je utjecalo na promjene u naselju i njegovom identitetu. Tijekom godina, ono nije više bilo samo arhitektonsko dostignuće već i inspiracija za umjetnike i kreativce poput Srđana Veljovića, čiji je ciklus fotografija “Osamdesete” nastao upravo u tom okruženju, bilježeći tadašnji duh i identitet.

Ono što ovu izložbu čini zanimljivom je njezina današnja relevantnost, jer se kroz Veljovićeve fotografije možemo zapitati o prirodi identiteta i njegovim promjenama kroz povijest i političke okolnosti. 

Kako se generacija prikazana na fotografijama nosila s izazovima svoga vremena? 

Kako su se mijenjali njihovi pogledi na svijet i na same sebe?

Slika o bezbrižnoj mladosti u Jugoslaviji prije devedesetih godina oživljava se kroz svaki kadar, potičući nas da razmišljamo o vrijednostima koje su se mijenjale i onima koje su ostale iste.

U konačnici, ova izložba je uz navedeno uistinu prilika za introspekciju i razmišljanje o vlastitom identitetu i kontekstu u kojem živimo. 

Katarina Duplančić