Fotografski aforizmi

Željko Krčadinac

Male priče na pariće

Fotogalerija Dubrava

13. 10. – 9. 11. 2023.



Fotografije s otvorenja izložbe preuzete s društvenih mreža Fotogalerije Dubrava

 

Neopterećen izostankom formalnog obrazovanja u području fotografije, ali nikako i znanja o ovom mediju, Željko Krčadinac njome se bavi više od sedamdeset godina. Započinje fotografirati u gimnazijskim danima, a potom od 1954. godine pohađa prve tečajeve u Fotoklubu Zagreb. Ovaj se diplomirani geograf i nagrađivani fotoamater umjetničkoj fotografiji posvetio usporedno uz svoj profesionalni put, koji je uključivao poslove u odjelima propagande i marketinga zrakoplovnih kompanija, kao i niza velikih jugoslavenskih tvrtki, što mu je omogućilo profesionalno bavljenje fotografijom. Krčadinac je autor fotografija u brojnim turističkim monografijama i promotivnim publikacijama, kao i u monografijama o značajnim mjestima hrvatske kulturne baštine. Njegove su fotografije reportažnog karaktera, zamjetnih dokumentarističkih tendencija.

U okviru Artupunkture 2023., u Fotogaleriji Dubrava 13. listopada 2023. godine otvorena je Krčadinčeva izložba Male priče na pariće. Izložena je serija radova koja ima tri okvirna polazišta. Autor njome uparuje fotografije sličnih motiva, fotografije kontrastnih motiva, te fotografije istih prizora, no zabilježenih u različitim trenutcima. Parići su u ovom kontekstu parovi fotografija koje autor iznosi pred publiku i s pomoću njih gradi (nove) priče temeljene na predanom dokumentiranju svakodnevice. Krčadinac je, kako sam tvrdi, pobornik life fotografije, koja nastoji uhvatiti ljude u datom trenutku te u njihovom prirodnom okruženju.

Izložba nudi svojevrstan tematski i žanrovski presjek Krčadinčeve karijere te kreće od njegovih prvih nagrađivanih fotografija klizališta (1955.) i snježnih zagrebačkih krovova (1956.), snimljenih iz gornjeg rakursa u crno-bijeloj tehnici. Slijede uparene fotografije živopisnog kolorita nasuprotnih dijelova Ilice – „Kišobranijada” (2008.) i „Prosvjed sindikata javnih prosvjetnih radnika – pod motom Sad je dosta” (2012.). Potom polutotal „Pionirska povorka na Dan mladosti” (oko 1970.) i fotografija bližeg plana „Srdačan pozdrav jedne od brojnih iseljeničkih folklornih skupina”, također snimljenih iz gornjeg rakursa. Svoje su mjesto našle i tri dokumentarne fotografije zagrebačke zračne luke u različitim periodima (1960., 1980. i 2016.).

Bila je izložena i grafička priprema omota Krčadinčeve  monografije „Pogledi s mog prozora“, koja sadrži fotografiju njegove zgrade i snježne Ilice kojom prolazi tramvaj. Ona je uparena s panoramskom fotografijom koja dokumentira istu zgradu smještenu na uglu Ilice i Bosanske ulice 1. Premda autor sebe ne smatra kroničarem vremena, njegove fotografije nastale u vremenskom rasponu od sedam desetljeća s prozora njegova stana, postale su svojevrsnim zagrebačkim foto kronikama, snimane aparatom proizvedenim krajem 1970-ih. Kako je riječ o spontanom procesu snimanja fotografija ulice s uvijek istog mjesta, koji inicijalno nije pretendirao postati konceptom, o njemu je moguće govoriti kao o distinktivnoj metodi autorova stvaralaštva.

Autorovu duhovitu crtu posjetitelju otkriva par fotografija, kao na primjer „Uspavani libido” fotografiran iz zanimljivih ukošenih rakursa snimanja. Više parova fotografija donose autorova iskustva s dalekih putovanja, dok su „Atrakcija na fasadi” i „Akcija u prirodi” simpatična amaterska poigravanja izokrenutim planovima i kadrovima u Photoshopu. Slična zaigranost prisutna je i na umjetnički efektnijem paru fotografija „Propagandne komunikacijske nesuglasice (na jumbo plakatima)“.

Varijacija tema i motiva postaje sve očiglednija kako izložba odmiče, pa se tako na fotografijama pojavljuju osobe iz javnog života, žumberački seljaci, mladi putnici u javnom prijevozu i kontrolori koji im provjeravaju karte, privremeni Zid boli u Selskoj ulici i spomenik na Mirogoju, pognuta kumica na Dolcu pored istoimene skulpture, su-postavljeni ženski i muški pogledi na umjetnička djela, poljupci ljubavnih parova, dinamika vaterpolo utakmice i raftinga, kao i domoljubni motivi. Pojedini motivi djeluju kao promidžbene fotografije s turističkih razglednica, dok je crno-bijela fotografija Tita pred Radničkim sveučilištem Moša Pijade u Zagrebu, u kojem je Krčadinac radio kao službeni fotograf, ironično uparena sa snimkom dvoje muzičara na seoskoj zabavi dok je na zidu u pozadini izvješen Titov portret. Krčadinac spajanjem pojedinih motiva te naslovima fotografija posjetitelja navodi da parove doživi interpretativno samodostatnima.

Među izloženim fotografijama umjetničkom se kvalitetom izdižu crno-bijele urbane vizure „Zimska grafika“ (2004.) i „Ilica“ (1996.). Objema su zajednički gornji rakursi snimanja te tamni, gotovo štafažni likovi pješaka. Zimski kadar sadrži snažan kontrast crnih otisaka cipela u snijegu te izvijenih tragova automobilskih guma, dok je na prizoru s Ilice kontrast ostvaren osunčanim dijelovima ulice s izvijenim tramvajskim tračnicama te onim tamnijim, zemljanim i neasfaltiranim. Od dokumentarnog značaja su i crno-bijeli parovi „Zagreb – oko 1960.“ i „Glavni i Zapadni kolodvor“ (oko 1970.). Oku zanimljivu usporedbu rastera urbane arhitekture i ruralnog krajolika Krčadinac nudi tehnički iznimno uspjelim kadrovima „Gradski raster (NSK)“ i „Pejsažni raster (Krčke gromače)“, snimljenima iz žablje, odnosno zračne perspektive.

Izložba se nastavlja nizom fotografskih aforizama, poput zanimljivih inozemnih i tuzemnih likova, pa je tako fotografija „Samosvjesna Marija Braut (in memento)“ sučeljena s fotografijom detalja nametljive muške ruke koja pridržava objektiv fotoaparata kojim fotografira žena („Muška pomoć“). Vidimo i fotografije koje prikazuju dvije različite generacije žena u različitim životnim dobima („Tri gracije kroz generacije“) i autorove autoportrete s vremenskim odmakom („50 godina zabrane“). Crno-bijeli par „Gledaoci“ na ironičan način uspoređuje ptice koje su na drveću savile gnijezda sa sličnim kadrom na kojem muškarci sa stabala prate javno događanje. Pojedini parići otkrivaju autorovu preokupaciju životnom dobi i cikličnošću života – od djetinjstva preko đačkog doba do starosti.

Na tematsku i žanrovsku raznolikost svih fotografiranih motiva Željka Krčadinca nije jednostavno osvrnuti se jednim kritičkim osvrtom, kao što ih je autoru bilo zahtjevno obuhvatiti unutar ograničenog prostora Fotogalerije Dubrava. Ponekad se kod fotoamatera javlja želja, koja se ujedno nameće i kao tendencija ove izložbe, da pokaže čitavu lepezu autorskog stvaralaštva, koje se sastoji od mnoštva žanrovskih varijacija te oscilacija u pristupima izvedbi pojedinih radova. Na tragu toga, posjetitelju koji ne poznaje Krčadinčev opus izložba nudi pregršt živopisnih motiva i iscrpno dokumentiran fotografiran sadržaj s kojim se pobliže upoznaje. S druge strane, fotografije naglašenije umjetničke vrijednosti gube se u mnoštvu smještajem zbijenih, no tehnički uspjelih fotografija primarno dokumentarne i reportažne kvalitete. Ipak, Male priče na pariće prikazuju zgusnut presjek stvaralaštva jednog veterana – od njegovih prvih nagrađenih radova zagrebačkih vizura preko prepoznatljivih kadrova snimljenih s prozora, sve do dokumentiranja svakodnevice sačinjene od simpatičnih fotografskih aforizama ljudi, mjesta, krajolika i događanja.

Iva Brižan