Govoriti o pripadnosti i podređenosti – fotografije Samire Saidi u Galeriji VN

Donosimo osvrt na izložbu Samire Saidi u zagrebačkoj Galeriji VN. Izložba se mogla pogledati od 15. do 19. ožujka 2022. Osvrt piše Sandra Križić Roban.

U organizaciji Austrijskog kulturnog foruma, u Galeriji VN u Zagrebu gostovala je mlada austrijska umjetnica Samira Saidi. Ova afroeuropska fotografkinja, performerica i spisateljica porijeklom iz Gane preddiplomski studij završila je na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Haagu, a diplomski studij na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Beču. Iako će za sebe reći da nije stekla formalno obrazovanje u polju fotografije, nazivajući se “samoukom” fotografkinjom, Saidi upravo ovaj medij primjenjuje kao umjetničko-aktivistički alat kojim potiče kritički dijalog o važnim aktualnim temama.

Odrastajući u Austriji, umjetnica je u pojedinim svojim serijama propitivala osjećaj pripadnosti, vlastitog porijekla i kulturoloških razlika između dva kontinenta, kao i razlika u obrazovanju, vjeroispovijesti i svih ostalih razina “pripadanja” koje je tijekom vremena postavljala u fokus svojih istraživanja. Vjerojatno je stoga u njezinim radovima uvijek moguće prepoznati elemente osobnog i subjektivnog, poziciju koja pripada upravo njoj i kroz koju uspostavlja dijaloge usmjerene prema različitim gledateljima.

Znatan dio njezine prakse temelji se na aktivizmu, no ona sama ne dijeli svoje djelovanje na umjetničko i aktivističko. Cilj joj je spojiti ljude i simbolički otvoriti vrata bez obzira bavi li se ekologijom, društvenim temama ili dualnošću identitetskih presjecišta koja razmatra kroz raznovrsne performativne iskaze.

Uz otvorenje izložbe priređena je i izvedba slum-poezije belgijsko-kongoanske spisateljice, feminističke lezbijske aktivistkinje Joëlle Sambi. Iako su se po prvi puta susrele u povodu zagrebačkog predstavljanja, obje umjetnice ukazale su na međusobne poveznice koje proizlaze iz dekolonijalnih strategija primijenjenih u fotografiji, performansu i književnosti. Njihov poetsko-vizualni dijalog pokazao je kako dvije umjetnice istražuju svoje načine razumijevanja sestrinstva između različitih vidova umjetnosti i podčinjenih pozicija. Svojim iskazima obje umjetnice otvaraju prostor za razgovor, osobito prema onim temama koje kao women of colour smatraju važnim ne samo u kontekstu vlastitih identitetskih pitanja, nego općih civilizacijskih normi. Slušajući njihove priče, i sami se počinjemo otvarati prema ljudima, uzimati odmak od uvriježenih konzervativnih stajališta kako nas se problemi “drugih” ne tiču, jer su ionako udaljeni i strani.

Samira Saidi jedan dio svoje fotografske prakse ostvaruje u Gani, radeći i s LGBTQ zajednicom koja je nerijetko podložna penalizaciji zbog svojih rodnih i seksualnih identiteta. Zbog toga je vrlo oprezna i nikad ih ne izlaže opasnostima, a nerijetko su sudionici njezinih performativnih iskaza prekriveni maskama, ili su im lica obojana. Važno pitanje moći koju zajednica uspostavlja prema pojedincima čije odluke ne želi prihvatiti, ova umjetnica pretvara u pitanje odgovornosti koju u umjetničkom činu preuzimaju subjekti, kao i ona sama. Pritom se ne referira samo na rasizam i rodna pitanja, nego i na odnos prema okolišu te osobito potrošačke navike kao globalnog problema zbog kojih poduzima dokumentiranje prosvjedničkih pokreta. 

Više o radu Samire Saidi:

https://samirasaidi.com/SAMIRA-SAIDI