LICA GRADA – Darko Šimičić

Za Tomislava Gotovca grad Zagreb je ljudsko biće koje ima svoje tijelo i dušu. On svoj odnos prema gradu pokazuje konkretnim akcijama, čišćenjem smeća ili uklanjanjem grafita s uličnih fasada. Još direktnije su akcije kada u centru grada vlastitim tijelom (ponekad potpuno gol) radi posvetu svojim filmskim uzorima, ukazuje na nesklad između onog što je on kao umjetnik i građanin poklonio gradu Zagrebu i onoga čime mu je grad Zagreb vratio ili izvodi geste divljenja prema skladnoj urbanoj cjelini. Gotovac je volio grad na način kako je James Joyce volio Dublin, kako je John Dos Passos doživljavao Mannhattan ili kako je Alfred Hitchcock u svakom svom filmu radnju postavio u neki drugi grad pokazujući njegovu autentičnu ljepotu.

Lica grada Tomislava Gotovca

Filmski redatelj, umjetnik i performer Tomislav Gotovac formirao je svoj pogled na svijet u zamračenim kino dvoranama, opsesivno gledajući sve filmove koji su se prikazivali na repertoaru zagrebačkih kina 50-ih godina 20. stoljeća. U mnogim slučajevima, u tim su filmovima vedute poznatih ili nepoznatih gradova imale važnu ulogu u događajima koji su se događali pred očima gledatelja. U svojim filmovima i u skladu s vlastitom filmskom estetikom, Gotovac grad prikazuje kao mjesto gdje struktura filma dominira nad živopisnim licem grada.

“Grad Zagreb je ljudsko biće. Ima svoje tijelo i dušu.” Ovim riječima Gotovac opisuje grad u kratkom sinopsisu za nikad snimljeni film. Umjetnik se u brojnim radovima s osobitom pažnjom obraćao gradovima kao mjestima suživota, smatrajući ih svojevrsnim “stupnjem identifikacije sa životom”, bez obzira je li riječ o mjestu gdje je bio stalno nastanjen ili je tamo boravio samo privremeno. Zagreb, Beograd, Osijek, Ljubljana i New York bili su scena gdje je umjetnik izveo neke važne akcije. Povremeno i nakratko, radnja se premještala gradske prostore Rijeke, Splita, Fažane, Pule ili Dubrovnika.

Prema Gotovčevom mišljenju, grad ne čine samo sjajne građevine; za njega je grad sve ono što je obuhvaćeno pogledom: asfaltni pločnici, fasade, metalni poklopci na šahtovima ili ruinirani zidovi. Stoga on poduzima konkretne radne akcije, čisti smeće zatečeno na kraju dana na frekventnom gradskom trgu (akcija “Čišćenja javnih prostora”, Cvjetni trg, 1981.) ili uklanja ružne grafite s uličnih fasada (akcija “Degrafitiranje – hommage Wolfu Vostellu”, Zagreb, Fažana, 1989.).

U pojedinim slučajevima, umjetnik u urbani ambijent unosi vlastito tijelo. Te su akcije povezane s njegovom interpretacijom nekih poznatih filmova i događaja ili sadrže posvete omiljenim filmašima. U “Mumiji”, jednoj u nizu akcija kolportiranja omladinskog tjednika Polet, Gotovac je u cijelosti omotan bijelim zavojem, osim očiju. To je posveta američkom filmu tridesetih godina i nizu likova koji mijenjaju identitet i pojavljuju se pred gledateljima bez vidljivog lica, dok istodobno prodorno promatraju svijet oko sebe. U drugom slučaju, za vrijeme izvedbe njegove vjerojatno najpoznatije akcije “Zagreb, volim te!” (1981.), Gotovac je potpuno gol hodao Ilicom u smjeru glavnog gradskog trga. Povremeno je zastajao, legao na asfalt, ljubio ga, zatim ustajao i uzvikivao “Zagreb volim te!”. Ovim provokativnim i radikalnim činom želio je ukazati na odnos između pojedinca i društva, ili kako je sam izjavio na prekršajnom sudu, na “nesklad između onog što je on kao umjetnik i građanin poklonio gradu Zagrebu i umjetnosti i onoga čime mu je grad Zagreb vratio”. Iz sasvim drugačije pozicije, 1997. izveo je akciju “Trg maršala Tita, volim te!”, kao posvetu ovom trgu uz koji je sentimentalno bio vezan tijekom cijeloga života. Svoje tijelo odjeveno u radnički kombinezon fizički je postavljao u odnos prema Meštrovićevom Zdencu života i Fernkornovom Sv. Juraju , zgradi kazališta i muzeja, pločniku i travnjaku, uličnim svjetiljkama i ogradi, klupi, stepenicama… svim fizičkim elementima zatečenima na ovom mjestu. Bio je to “ljubavnički odnos prema Zagrebu”, kako je izjavio.

Gotovac je volio grad na način kako je James Joyce volio Dublin, kako je John Dos Passos doživljavao Manhattan, ili kako je Alfred Hitchcock u svakom svom filmu radnju postavio u neki drugi grad, pokazujući njegovu autentičnu ljepotu.

Čišćenje javnih prostora akcija, Zagreb 1981. foto: Ivan Posavec

Degrafitiranje – hommage to Wolf Vostell akcija, Fažana 1989. foto: Damir Alter

Trg maršala Tita, volim te performans, Zagreb 1997. foto: Boris Cvjetanović

Akcija Zagreb, volim te!, Zagreb, 1981., foto: Mio Vesović

Akcija Mumija (kolportiranje Poleta), Zagreb, 1984., foto: Nino Semialjac