LICA GRADA – Tanja Špoljar

Gradski su trgovi kroz povijest imali različite funkcije: od mjesta političkog odlučivanja, trgovišta, vojnih poligona do komercijalne i turističke uloge koju uglavnom danas nose. Kao javni prostori, oni igraju brojne uloge u životu grada i mjesta su komunikacije, susreta,  gradskih događanja, okupljanja, procesija, performansa, proslava, a u njihovu se oblikovanju i funkciji zrcali ideologija vremena te duh i kultura grada. Fotografski zapisi glavnog trga u Koprivnici postoje od kada postoji i fotografija sama, no često im ne znamo autore. Odabrane fotografije Ive Čičin-Mašanskera (Koprivnica, 1942.) dokumenti su njegovih promjena, a u njima se ogleda i odnos ljudi prema gradu samom.

 

 

Koprivnički glavni trg između praznine i potencijala

 

Gradski su trgovi kroz povijest imali različite funkcije: od mjesta političkog odlučivanja, trgovišta, vojnih poligona do komercijalne i turističke uloge koje danas uglavnom prevladavaju. Kao javni prostori, oni igraju brojne uloge u životu grada i mjesta su komunikacije, susreta, gradskih događanja, okupljanja, procesija, performansa, proslava, a u njihovu se oblikovanju i funkciji zrcali ideologija vremena te duh i kultura grada. Simbolički, oni su srce grada i otvaraju mogućnost zajedničkog provođenja vremena, interakcije, te za razliku od ulica, pozivaju na duži boravak i neku vrstu doticaja s onim što se u gradu zapravo zbiva i tko u njemu živi. Njihovo oblikovanje mora biti funkcionalno pripremljeno za brzi prolazak, ali i za sve navedene kolektivne aktivnosti.

Trgovi odražavaju i naglašavaju identitet grada, a primarno bi trebali funkcionirati kao mjesta kohezije i mjesta susreta. Glavni koprivnički trg (koji danas nosi naziv Zrinski trg) kroz povijest je doživio brojne transformacije, a upravo se trenutno nalazi pred novom sveobuhvatnom obnovom. Zrinski trg pravokutnog je oblika, s dužih strana omeđen pročeljima stilski ujednačenih jednokatnica i velikim parkom, a usmjeren je prema Gradskoj vijećnici iz 19. st. Dugo je glavni akcent trga činila skulptura Ivana Sabolića “Partizan u izvidnici”, ispred koje su se često odvijale različite društvene i javne aktivnosti, koncerti, nastupi, politički govori. Spomenik je postavljen 1955. godine, a 1991. premješten na potpuno neprimjereno mjesto prvog ustaškog logora Danica u Koprivnici.

Fotografski zapisi koprivničkog glavnog trga postoje od kada postoji i fotografija sama, no često im ne znamo autore. U istraživanju ove teme usredotočila sam se na nekoliko privatnih i javnih arhiva u gradu i na fotografije trga od početka 20. stoljeća sve do kraja 80-ih godina. Odabrane fotografije iz privatnih arhiva koprivničkih fotografa Ive Čičina-Mašanskera, Mladena Jakupeca te iz Zbirke fotografija i fotografskih albuma Muzeja grada Koprivnice prikazuju različite faze trga, od snimka izgradnje prilazne ulice iz 1911., dočeka kralja Aleksandra 1931., prikaza proslave Prvog maja iz 1981. (fotografija I. Čičin-Mašanskera) pa sve do umjetničke intervencije sa zecom iz 80-ih godina, koja govori o prisutnim prazninama i otuđenju (fotografija Mladena Jakupeca).

Trg je oduvijek bio otvoren za pješake i bicikliste (Koprivnica je grad bicikla!), a u jednom razdoblju bio je otvoren i za automobile. U njegovom urbanom kontekstu mijenjale su se funkcije zgrada, oblikovni elementi, pročelja i reklame. Reduciralo se drveće i zelenilo, uklanjali spomenici, brisala memorija. Ove su fotografije dokument njegovih promjena, a u njima se ogleda i odnos ljudi prema gradu samom. Trg je mjesto gdje se isprepliće javno i privatno, individualno i kolektivno, povijesno i novo, otuđeno i komunikativno, uvijek negdje između kohezije i njezina odsustva, između istinskog susreta ljudi i otuđenja, između praznine i potencijala. Baš poput zrcala identiteta jednog grada.