“Mjesta koja čekaju” Ane Opalić u Off Gallery Graz
Donosimo osvrt na izložbu Mjesta koja čekaju fotografkinje Ane Opalić, a koja je od 22. lipnja do 22. srpnja 2021. otvorena u off gallery Graz.
22. 6. – 22. 7. 2021.
Fotografije: off gallery Graz
Dva bloka južnije od Kunsthausa, od 2019. s programom započinje off_gallery Graz, suradnička inicijativa čiji su izložbeni i publicistički programi usmjereni na fotografiju arhitekture. Za mnoge ljude, fotografija je jedini način kako doznaju o izgrađenim prostorima, o pojedinačnim arhitektonskim postignućima jednako kao i urbanim cjelinama i problemima javnog prostora širom svijeta. Voditelje galerije pritom ne zanimaju “odslici” pojedinih zgrada ni “lijepe slike”, nego složena problematika urbanog izgrađenog mjesta, o kojoj se u razdoblju antropocena raspravlja na temelju brojnih (nužnih) promjena dosadašnjih shvaćanja. Odnos prema prirodi i tehničkim aspektima, promjene na koje se ljudi moraju privikavati ukoliko žele zadržati koliko-toliko prividno stabilan okvir, nerijetko su interpretirani u djelima umjetnika s raznih strana, među kojima je u prethodnom razdoblju bio i Bojan Mrđenović.
Aktualna izložba Mjesta koja čekaju izbor je iz istoimenog ciklusa Ane Opalić, koji započinje snimati 2014. na lokacijama na otoku Pagu, redovito izvan turističke sezone. Specifičan krajolik otoka u zimskim mjesecima omogućuje bilježenje gotovo nadnaravnih scena – praznine koja je opipljiva, kao da je posljedica nekog događaja kakvom smo, na primjer, svjedočili za vrijeme pandemije. Osobita svjetla na pojedinim će fotografijama pridonijeti toj “iluziji”, dok će izmaglice i točke “nedogleda”, u kojima se srednji kadrovi sljubljuju sa stražnjima, pridonijeti posve drugačijoj atmosferi, u kojoj je sve moguće.
Serija je nastala kao dio Aninog projekta “Fotograf u javnom prostoru”, u sklopu kojeg je uputila poziv nekolicini umjetnika, među kojima su svojedobno, na zajedničkoj izložbi u Zagrebu, izlagali, uz nju, i Petar Dabac, Bojan Mrđenović i Tjaša Kalkan. U mnogim kadrovima, Opalić proširuje pogled u krajolik koji je dodatno opterećen sjećanjem na koncentracioni logor Slana. Možda ga ne vidimo, ali pomisao na postojanje tog mjesta neraskidivo je vezana uz Pag. Osjećaju izolacije i svojevrsne ugroženosti pridonosi i specifičan krajolik otoka, s rijetkim raslinjem, pomalo surovog, kamenitog, “mjesečevog” dojma. Pozorno komponirani, Anini pogledi kombinacija su dehumaniziranih prednjih planova i vjekovne mirnoće cjeline koja opstaje unatoč razdobljima, političkim režimima, kao i režimima njihova iskorištavanja. U pojedinim segmentima do nas dolaze informacije o posljedicama turistifikacije, porazne odluke domaćih “poduzetnika” spremnih na žrtvovanje krajolika bez obzira na konačnu cijenu. Koju na kraju plaća zajednica.
Kao i u nekim drugim serijama, nastalima dugotrajnim pješačenjima po raznim mjestima, koja odabire uvijek vođena valjanim i važnim razlogom, Ana Opalić ostavlja gledatelju mogućnost neke vrste odabira – kojim putem usmjeriti putanju pogleda, ako ništa drugo. Socijalno osviještena, angažirana na temama koje se odnose na široku društvenu zajednicu, publiku gradačke galerije upoznala je s prizorima koje uglavnom ne poznaju. U koje su utkani slojevi povijesti, “bremenite”, kako je mnogi vole nazvati. I u kojoj čekanje ima specifičnu težinu te čeka odlučnu snimateljsku ruku koja će nam prenijeti okolnosti o kojima ne razmišljamo ni često ni dovoljno.