Nefiltrirana Obala

Prva samostalna izložba fotografkinje Sanje Merćep „Obala“ otvorena je 17. svibnja 2023. u dubrovačkoj galeriji Otok u Lazaretima. Osvrt na izložbu piše Dora Lučić.

Ciklus Obala svojevrsni je dnevnik jadranskih obalnih i otočnih mjesta izvan turističke sezone. U interpretaciji Sanje Merćep Obala je suprotnost sveprisutnim komercijalnim prikazima Jadrana kao turističkog raja. Zgrožena i zasićena takvim, kako ih je sama nazvala, jednodimenzionalnim fotografijama koje su snimljene za eksploataciju hrvatske obale, umjetnica bilježi prizore koji su joj se učinili toplima, primamljivima ili šaljivima te, u isti tren, manje poželjnima prosječnom promatraču. Kako bi ovjekovječila drugačiju perspektivu ili čak ukazala na njezinu nužnost, pronalazi inspiraciju u trenucima koje pojedinac lako može previdjeti. Snima prizore ljudi u njihovoj rutini, interakcije živog i neživog svijeta unutar kadra, kao i svakodnevne situacije koje lako previđamo. Redom su to scene neke osobe ili mjesta koje odišu intimnom atmosferom, kao što je fotografija koja prikazuje morski horizont u drugom planu i zid na kojem se suše kuhinjske krpe u prednjem. Drugi pak prizori određeni su zaigranim i ironičnim pogledom na svijet, kao i začudnim elementima: ispuhana lopta na krovu kamiona, odbačene hlače koje leže među stijenama i mlječikama, mnoštvo morskih plutača na zelenoj površini, itd.

Isto tako, autorica bilježi strukture prepuštene propadanju, kao što je prizor životinjskog kostura na cvjetnoj livadi, ili pak one koji sugeriraju iscrpljenost prostora, kao što je industrijski kompleks na samoj obali. Ponekad bilježi pojedince koje nikad ne bismo vidjeli na visokoestetiziranoj komercijalnoj fotografiji, kao što je muškarac na kućnom pragu pri povratku s kupanja. Osim toga, prizori koje snima jasno progovaraju o samom procesu fotografiranja i o tome, kako su određeni objekti ili situacije uvjetovali autoričina zapažanja i osjećaje, koje ona zatim prenosi na promatrača. Na jednoj od fotografija prikazani su umivaonici smješteni usred zelenila, a iznad njih se nalaze zrcala u kojima se reflektiraju zelene krošnje. Takva kompozicija prenosi intimni ugođaj koji proizlazi iz suživota prirodnog i izgrađenog svijeta.

Zapažanjima kojima uprizoruje nefiltrirane aspekte života, Sanja izazva gledatelje da razmišljaju o zanemarenim i manje glamuroznim, ali svakodnevnim trenucima punima života. Iako se iz njezinog rada jasno iščitava naglašena kritika turizma i komercijalne fotografije nastale isključivo u svrhu profita, njezine fotografije zapravo ne ističu nedostatke turizma. Štoviše, na njima nema tragova neke značajnije eksploatacije okoliša, već one odaju svijet u kojem se živi neovisno o turističkoj djelatnosti. Ako na nekoj fotografiji postoji trag turističke aktivnosti, on je tu u službi ironije. Tako bilježi prizor dviju turistkinja koje sjede na ulici s VR naočalama i promatraju virtualne znamenitosti. Svaka njezina fotografija vizualni je narativ te poziva promatrače da se povežu s prizorima te pronađu izuzetno ili šaljivo u naoko običnom.

Osim u konceptualnom smislu, Sanjine fotografije se i svojom suptilnom estetikom suprotstavljaju visokoestetiziranoj fotografiji naše obale. Savršeni marketinški kadrovi ispunjeni morskim i nebeskim plavetnilom, prekrasne plaže, visoko saturirane boje i turistički lokaliteti suprotnost su Sanjinim fotografijama na kojima dominiraju zemljane i neutralne boje, uz pokoji nenametljivi zeleni i plavi detalj. Iz takve estetike može se iščitati njezina idejna vodilja: poticanje introspekcije i rušenje unaprijed stvorenih predodžbi o privlačnosti, kao i redefiniranje ljepote. Širenjem svoje i promatračeve percepcije, Sanja potiče pronalazak značenja izvan konvencionalne estetike.

Uz seriju Obala, Sanja potpisuje i ciklus radova 2020. nastao u sklopu fotografske škole Drugi kadar u kojem je zabilježila marketinško zatišje uslijed pandemije koronavirusa. Naime, serija se sastoji od fotografija praznih reklamnih panoa snimljenih diljem Hrvatske koji su lišeni propagandnih slogana te promatraču dopuštaju predah od konzumerističkog sadržaja. Tom serijom na neki način veliča pojavu vizualne tišine u dobu vizualne hiperprodukcije te ističe pozitivne učinke pandemije. Fotografirane objekte autorica uspoređuje sa suvremenim spomenicima koji usporavaju ekonomiju i služe kao živi podsjetnik na rasprodaju javnog prostora.

Sredinom 2022. godine Sanja Merćep napustila je ekonomsku struku te upisala diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Osim umjetničkom, aktivno se bavi i dokumentarnom i portretnom fotografijom u okviru raznih projekata i događaja u području kulture, uglavnom vezanih uz queer zajednicu.

Zanimljiva je činjenica kako je Sanjina izložba predstavljena u Dubrovniku, gradu koji doista živi za turizam i od turističke djelatnosti. Odaziv publike bio je velik, što sugerira da značajan broj Dubrovčana vibrira svjetonazorom koji Sanja zagovara. Ipak, valja naglasiti kako autoričina početna ideja nije zabilježiti kadrove koji kritiziraju postojeće društvene obrasce, iako se iščitavanje kritike gotovo samo nameće, već ukazati na prizore koji možda nisu vizualno atraktivni, ali podsjećaju na fenomene svakodnevnog života, često zanemarene radi materijalnog interesa. Sanja usmjerava svoju, pa tako i promatračevu pažnju, na praktični život te potiče na kulturnu i etičku promjenu.

Dora Lučić