Nelagoda, strah, ozdravljenje
O izložbi “Pažljivo praćenje” umjetnika Mateja Kneževića piše Nela Drach. Izložbu je bilo moguće pogledati u Galeriji Kranjčar od 17. do 30. 1. 2024.
Fotografije preuzete s Facebook stranice Galerije Kranjčar (fotograf: Juraj Vuglač)
Često se možemo zapitati, kako su povezane umjetnost i znanost, i postoji li uopće neka veza između njih? Iako se često percipiraju kao različite domene ljudskog djelovanja, umjetnost i znanost neraskidivo su bliske u procesu istraživanja. Korelacija između umjetnosti i znanosti predstavlja fascinantnu i neprekidnu dinamiku koja oblikuje ljudsku spoznaju i kreativnost. Upravo takvu dinamiku istražuje umjetnik Matej Knežević, kojemu je primarna struka kirurgija. Njegove izložbe karakterizira uporaba medicinskih predmeta u stvaranju vizualnog ambijenta u kojem uglavnom kombinira medije poput fotografije, multimedijalnih instalacija i/ili slikarstva. Na izložbi Pažljivo praćenje (Galerija Kranjčar, 17. – 30. 1. 2024.) Matej Knežević preplitanjem umjetnosti i medicine otvara brojna pitanja i izražava nedoumice, ponajviše one o povezanosti dvije struke te njihovom međusobnom upotpunjavanju.
Već na ulazu u galeriju, kroz velika staklena vrata naziru se predmeti koji na prvu ruku ne djeluju kao umjetničko djelo. Radi se o uzglavljima bolničkih kreveta na postamentima, koji su ovdje u funkciji ready madea. Uzglavlja su raznovrsna, od starijih do novijih modela, i različitih boja. Već pri dolasku, gledatelj se osjeća kao da je ušao u bolesničku sobu, a i sama galerija je osvijetljena blijedim svjetlima koja doprinose tom dojmu. Uzglavlja kod promatrača bude različite emocije – anksioznosti, nemira, ranjivosti, nelagode i straha. Podsjećaju na prolaznost života i krhkost ljudskog zdravlja; promatraču ukazuju na ljudsku fragilnost, ali ujedno simboliziraju proces ozdravljenja ili transformacije.
Na zidu iza postamenta s uzglavljima, postavljene su fotografije. Svaka se minimalno razlikuje od druge, a postavljene su dijagonalno, stepenasto se uzdižući na jednu stranu. Na fotografijama je prikazan proces operacije, no u prvom je planu samo medicinsko osoblje. Zamjećujemo dvije osobe, vjerojatno kirurge koji vrše operaciju. Fotografije su depersonalizirane, ne vidi se tko su zapravo prikazani ljudi u ulozi kirurga ni tko je na operacijskom stolu. Odsustvom lica i individualnih karakteristika osoba izgubio se osobni identitet, što izaziva znatiželju kod promatrača. Sljedeća instalacija u prostoru je pomoćni medicinski stolić na kotačićima na kojem je velik bijeli kvadar, čija je donja ploha u cijelosti prekrila zapreminu stolića. Ponovo se primjećuje umjetnikova intervencija medicinskim rekvizitima u izložbenom prostoru, a cjelokupnom “bolećivom” dojmu pridonosi i veliko medicinsko svjetlo. Na bočnim zidovima postavljena su dva platna. Na njima je prikaz iz crtanog serijala Il était une fois… la vie, koji za umjetnika ima osobito, osobno značenje, jer je djetinjstvo proveo gledajući ga. Animirani film prikazuje obitelj eritrocita te na suptilan način podučava o ljudskom tijelu.
Na izvjestan način, rad umjetnika Mateja Kneževića možemo dovesti u vezu s radovima Saše Spačal, Marry Maggic i Špele Petrič. Navedene umjetnice također su posvećene istraživanju veza između znanosti i umjetnosti, pri čemu stvaraju jedinstvene ambijente u kojima se prepliću kreativnost i znanstvena istraživanja. Njihovi se radovi, također, sastoje od medicinskih instalacija kojima otvaraju prostor susreta umjetnosti i znanstvene preciznosti. Kroz svoje umjetničke projekte, ove umjetnice istražuju teme s područja tehnologije, medicine i biologije, čime se gledateljima pruža vizualno i emocionalno iskustvo, te potiču pitanja o zdravlju i ljudskoj egzistenciji. Upravo takva pitanja i razmišljanja potiče i izložba Mateja Kneževića.
Izložba je iznimna zbog koncepta koji je uspješno povezao umjetnost i znanost. Svaka instalacija prenosi neku svoju priču, predstavljajući kompleksne teme na pristupačan način. Pritom one kod gledatelja bude mnoštvo osjećaja i dojmova. Fotografije, osvjetljenje, crvena platna i ready-made bolnički predmeti, koji odjednom postaju dijelom umjetničkog konteksta, zajedno upotpunjuju atmosferu i čine ju zanimljivom. Vjerujem da su posjetitelji zamišljeni i pomalo uznemireni napustili izložbu, čime je ona postigla svoj primarni cilj, a to je ostaviti dojam na promatrača i navesti ga na daljnje promišljanje.
Nela Drach