O digitalnoj umjetnosti, izvaninstitucionalnom radu i marginalnosti
O manifestaciji The Wrong Biennale te organizacijama Format C i siva)(zona piše Dora Meštrović.
Format C u kustoskoj suradnji sa Sivom zonom na The Wrong Biennaleu 2023./2024. izlaže rad #pivilion_dot_net. Zadala sam si pravi zadatak kad sam usred rokova za početnicu likovne kritike odabrala pisati baš o ovom radu. Istražujući temu za tekst zaplela sam se u toliko meni nepoznatih pojmova da sam brzo shvatila da će mi trebati pomoć, jer mi ništa nije bilo jasno. Da bi čitateljima predstavila i otpetljala mrežu infrastruktura, linkova i browsera ovoga rada, krenut ću ispočetka.
Godine 2020. u gradu Korčuli umjetnička je organizacija Format C, koju vode Dina Karadžić i Vedran Gligo, u sklopu prostora suvremene i medijske umjetnosti siva)(zona, koju vodi Darko Fritz, predstavila rad 2020/5050. Dijelovi ovog triptiha postavljeni su na tri lokacije unutar grada, kojima se moglo jednostavno pristupiti vlastitim mobilnim uređajem spajanjem na bežičnu (Wi-Fi) mrežu, bez upisivanja lozinke i sličnih radnji. Radovi su postavljeni na otvorenom i slobodnom operativnom sustavu pod nazivom Pivilion. To je infrastruktura izrađena pomoću Roseberry Pi računala na kojoj se nalazi lokalna računalna mreža (LAN) putem koje je moguće prezentirati radove u HTML formatu. Nakon ove suradnje, Wi-Fi galerija siva)(zona na spomenutom Pivilion sustavu od 2021. omogućuje stalno “izložbeno mjesto” koje nastaje dolaskom na glavni trg u Korčuli, odmah ispred katedrale sv. Marka i župnog dvora, i spajanjem na internet. Umjetnik i kustos Darko Fritz ističe da je tako omogućen program koji traje ne samo cijele godine nego čak od 0 do 24 sata. U (na) njoj su izlagali brojni autori, a trenutno se na The Wrong Biennaleu po prvi puta mogu vidjeti na istome mjestu.
Wi-Fi galerija siva)(zona galerija u mnogočemu izmiče standardima prezentacije digitalne i suvremene umjetnosti, što postiže na nekoliko načina. Iako je ideja digitalne umjetnosti da joj se može pristupiti s različitih lokacija i u bilo kojem trenutku, u slučaju ove Wi-Fi galerije potrebno je doći na Trg svetoga Marka u Korčuli da bi se pristupilo radovima. Iz ovog sam se razloga i ja više puta zaputila u središte rodne Korčule te je upravo lokacija ono što tvori važnost i posebnost ove online galerije, posebice kad znamo da radove drukčije nije moguće iskusiti. Nalaziti se ispod zvonika Marka Andrijića i pred portalom Bonina da Milana, bilo u ljetnoj vrevi ili u zimskoj samoći, i na mobitelu promatrati radove suvremenih umjetnika iz cijelog svijeta, jedinstveno je iskustvo.
Nije mala stvar to što je suvremena umjetnost smještena u srednjovjekovno središte grada, ona time kao da tvrdi: „važan sam dio ove sredine“. Posebnost ovog projekta čini lokacija galerije u gradu Korčuli koja aktivno djeluje usprkos marginalnoj poziciji na likovnoj sceni, daleko od centara suvremene umjetnosti. Velik dio sredstava iz proračuna za kulturu već je niz godina namijenjen za programe koji se odvijaju u Zagrebu, a taj je iznos veći nego sredstva usmjerena u Rijeku, Pulu i Split zajedno. Stoga je dugotrajno djelovanje udruge siva)(zona na marginalnoj lokaciji kao što je Korčula pravo čudo. Što se tiče važnosti galerije za lokalnu zajednicu, radom tijekom čitave godine, izvan turističke sezone kojoj se toliko sadržaja podređuje i u čiju se korist nerijetko ograničava umjetnička produkcija, unapređuje se likovna i medijska kultura otoka Korčule.
Također, program predstavlja raznovrsnu strukturu autora. Značajno je da su u Wi-Fi galeriji zastupljene brojne autorice i autori s raznih kulturno-perifernih lokacija „globalnog juga“, kao što su Hrvatska, Srbija, Pakistan, Libanon i Kolumbija. U programima udruge siva)(zona do sada su predstavljeni radovi 180 umjetnika iz 25 zemalja koji su pobrojani na njihovoj web stranici. Globalni jug kao antiteza „razvijenom Zapadu“ zastupa ideje suradnje, održivosti i antiimperijalizma. Premda je suvremena hrvatska politika usmjerena ka zapadu, upravo je alternativna perspektiva globalnog juga oblikovala dobar dio identiteta jugoistočne Europe. Jugoslavenska politika nesvrstanosti je zemlje Balkana okrenula prema rasnoj neutralnosti i solidarnosti s nezapadnim zemljama. Sociolog Paul Stubbs je, između ostalih, 2022. godine na simpoziju Baština 20. stoljeća u organizaciji udruge siva)(zona održao predavanje „Socijalistička Jugoslavija, dekolonijalnost i Pokret nesvrstanih“. Ovome dodatno značenje pridodaje činjenica da se kroz povijest jugoistočni narodi definiraju svojim etnicitetom, a ne rasom, držeći se ideja rasne neutralnosti i solidarnosti s koloniziranim i eksploatiranim zemljama globalnog juga, o čemu piše znanstvenica sa Sveučilišta u Southamptonu Catherine Baker u Race and the Yugoslav Region (2018.). Hrvatska je zahvaljujući podređenosti Zapadu, a posebno u turizmu, postala autokolonizirana. Time je naša obala postala proizvod koji se tijekom toplih mjeseci iskoristi, nakon čega lokalnoj zajednici ostaju kosturi stoljećima starih gradova, lišeni sadržaja i energije. Lokalni identiteti nestaju komodificiranjem baštine. Zbog svega navedenog, ova malena galerija, uz ostale aktivnosti udruga siva)(zona, umjetnicima različitih spektara pruža platformu za iznošenje važnih, a nerijetko nesagledivih problema. Program oblikovan idejama izvaninstitucionalnog djelovanja, decentralizacije i demokratizacije pokazuje osviještenost voditelja prema problemima turistifikacije, divlje gradnje i nezastupljenosti lokalnih interesa, istovremeno održavajući kontinuitet s najsuvremenijim događanjima u svijetu suvremene umjetnosti.
Trenutno se u Wi-Fi galeriji siva)(zona može vidjeti rad kolumbijskog umjetnika Juana Pabla Garcie Sosse (JPGS) Razmatranja za Root Code Re·Wiring, o kojem autor kaže: „Tropi su regije koje su kroz povijest bile iskorištavane, podcjenjivane i (pre)egzotizirane. Postoji potreba da se redefinira njihovo razumijevanje na endotične načine (za razliku od egzotičnih), tako da nije samo stvar ‘biti viđen’, već prije ‘vidjeti iz’. Više od priznanja, to je potencijal prepoznavanja. Spajanje ekologija unutar tropskog pojasa predstavlja priliku za razbijanje binarnog razmišljanja u kojem živimo i prelazak na više od binarnih perma-računalnih praksi i posljedično pluriverzalnog razumijevanja planeta.“
Format C neprofitna je umjetnička organizacija koju su osnovali Dina Karadžić, Nebojša Vukotić i Vedran Gligo, a njihove se ideje dobro uklapaju priču udruge siva)(zona. U svome se radu bave multimedijskom i medijskom umjetnosti, digitalnom tehnologijom i još mnogo toga, a vode se idejama besplatne edukacije, distribucije slobodnog znanja i transdisciplinarne suradnje.
Što se tiče rada #pivilion_dot_net, nastalog u kustoskoj suradnji udruge siva)(zona i Formata C na The Wrong Biennaleu, situacija postaje nešto zapetljanija. The Wrong Biennale globalni je događaj na kojem su predstavljeni radovi preko 2000 umjetnika, selektiranih od preko 180 kustosa u više od sto paviljona i ambasada diljem svijeta. Održava se od 2013. te je svojevrstan melting pot za „etablirane, one koji su tek u nastajanju i za one nedovoljno zastupljene“, a potiče kreativnost i konstruktivno i pozitivno djelovanje digitalne kulture. Ovaj Biennale nije standardan jer ne postoji jedna fizička lokacija za izlaganje, već se nalazi na World Wide Webu. Usprkos tome, uzima terminologiju fizičkih biennala kao što je Venecijanski, pa se tako na The Wrong Biennaleu prezentiraju radovi i paviljoni. Za razliku od radova čiji su autori individualne osobe, paviljone čine grupne izložbe. Osim toga, radovi koji se osim u online formatu predstavljaju i u fizičkom obliku, nazivaju se ambasade.
Na paviljonu #pivilion_dot_net Format C predstavlja program Wi-Fi galerije siva)(zona od 2021. godine. Po prvi su puta na jednome mjestu predstavljeni svi autori: Željko Badurina, Boris Cvjetanović, Mihael Giba, Iqra Iqbal, Nour Sokhon, Ivana Sovilj i Mirna Udovčić. Radovi na Pivilionu ne moraju nužno biti digitalni, ali se njihov oblik mora prilagoditi HTML formatu. #pivilion_dot_net galerija može se vidjeti na darknetu tijekom trajanja The Wrong Biennalea od 15. 12. 2023. do 1. 3. 2024. putem linka http://3xltxu7hbqt7sdrei2a4bf3mit3yivrdawiwdlvqugztwdr7tshs5cad.onion/, kojem se pristupa Tor browserom. Ambasadi Wi-Fi galerije, dakle fizičkom obliku, može se pristupiti ispred ili unutar multimedijalnog instituta kluba MaMa u Zagrebu. Nažalost, oni koji nemaju priliku radovima pristupiti ispred ili u prostoru MaMe primorani su, ako nemaju, preuzeti Tor browser te radovima pristupiti putem darkneta. Ti bi dodatni koraci mogli mnoge odbiti od pregledavanja radova, s obzirom na to da se brojnim ostalim radovima na The Wrong Biennaleu može direktno pristupiti na WWW-u.
Jedan od radova na izložbi je „Dva zalaska Sunca“ Željka Badurine, galerija digitalnih slika ranije objavljenih na društvenim mrežama. Te slike svojevrsni su pop art kolaži, digitalni ready-madei kojima autor na satiričan način komentira hrvatski turizam i globalizaciju. Na fotografije polugolih turista i slike Isusa nadodani su tekstualni oblačići, pri čemu autor proziva licemjerje hrvatske politike koja u korist turizma zanemaruje svoje građane i svoju baštinu. Jedna od ideja ovog rada je kritički razmotriti turizam kojeg siva)(zona zastupa u svom djelovanju, čime se razvija diskurs o njegovim negativnim stranama, a što je posebno relevantno na jadranskim otocima.
S druge strane, rad Mihaela Gibe Arheologija rada (Dalmacija) primjer je generativne umjetnosti te u potpunosti iskorištava potencijal digitalnog medija koji omogućava Pivilion infrastruktura. Generativnu umjetnost karakteriziraju djela koja nastaju automatski, predodređenim računalnim ili kakvim drugim sistemom, te je u nju najčešće uključen element slučaja. Giba uzima fotografije iz arhiva Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) na kojima su dokumentirane radničke borbe u Dalmaciji od 1990. godine nadalje. Sistem kojem upute daje autorov programski kod zatim generira foto kolaž koji se sastoji od slike podijeljene grafom u dva dijela. Nastale slike dokumentarne su i kreativne prirode.
Priča o #pivilion_dot_net, Wi-Fi galeriji i The Wrong Biennaleu možda se nekima čini prekompleksna, i moram priznati da čitav sustav nije jednostavan, ali dolaskom na lokaciju jednim se klikom može pristupiti umjetničkom sadržaju. Ovakve platforme suvremenim umjetnicima pružaju priliku da, neovisno o geografskoj lokaciji, sudjeluju u suvremenoj umjetničkoj sceni. S obzirom na otvorenost i necenzuriranost, The Wrong Biennale djeluje kao suvremeni Salon mladih, Salon odbijenih i Venecijanski bijenale digitalnog svijeta u jednom. Iako je prezentiranje radova u digitalnom formatu prisutno od 1990-ih, pokazalo se iznimno uspješnim za vrijeme pandemije kada posjetitelji nisu mogli fizički posjećivati institucije. Prednost online galerije je i obogaćivanje kulturnog života manjih i marginalnih zajednica, i ne nužno s fokusom na suvremenu umjetnost, kao što to radi Wi-Fi galerija siva)(zona. Zašto se u ovakvom formatu ne bi prezentirali stari gradski slojevi, umjetnine koje se zbog svoje dobi ili vrijednosti ne izlažu ili brojni drugi važni, a zaboravljeni dijelovi naše povijesti? Digitalizacija pruža brojne načine bilježenja i prezentiranja materijalne i nematerijalne baštine te omogućava širenje znanja i pružanje kulturnog sadržaja i kada zajednica nema adekvatan prostor ili resurse. Uspjeh ovakvih projekata može biti poticajan za osnivanje kulturnih ustanova u fizičkom obliku i za njihovu prilagodbu suvremenim tendencijama u umjetnosti. U slučaju Korčule, prostor Gradskog muzeja omogućava održavanje programa u fizičkom obliku, kao što je izložba Vice Tomasovića Resort-Entity-Utopia održana u rujnu 2023., također u organizaciji udruge siva)(zona.
Darko Fritz kao dugogodišnji voditelj udruge izuzetno je sretan da je ova forma prezentacije u suvremenoj umjetnosti omogućila u Korčuli permanentnu galeriju koja radi i izvan sezone. Za kraj izjavljuje da je „predstavljanje na The Wrong Biennaleu prvi korak da se taj sadržaj ponudi i ostalim zainteresiranima koji fizički ne mogu doći u Korčulu”. Pritom nadodaje da planira, kada se prikupi dovoljan broj radova, objaviti njihovu arhivu koja će svima biti dostupna online.
Dora Meštrović