Oni među nama, koje ponekad ne vidimo
O izložbi Borisa Cvjetanovića Društvo piše Franka Košta. Izložba je održana u Institutu za suvremenu umjetnost od 23. studenog do 17. prosinca 2022.
Institut za suvremenu umjetnost u Zagrebu, 23. 11. 2022. otvorio je izložbu Borisa Cvjetanovića Društvo. Organizacija izložbe potaknuta je izdavanjem Cvjetanovićeve monografije, čija se promocija održala u sklopu otvorenja kroz razgovor njezina urednika i dizajnera, Borisa Greinera te Darka Šimičića, suosnivača Instituta sa suvremenu umjetnost i Instituta Tomislav Gotovac. Dvojezična monografija, objavljena u izdanju umjetničke radionice raznolikih umjetnika PETIKAT, čiji je Boris bio predsjednik dugih 20 godina, donosi najcjelovitiji prikaz umjetnikova opusa dosad. Na 280 stranica reproducirano je 250 crno-bijelih fotografija podijeljenih u 11 serija, popraćenih tekstovima Branke Slijepčević i Leonide Kovač, te razgovorom Borisa Greinera sa samim umjetnikom. Fotografije, od kojih je najstarija iz 1982., a najrecentnija iz 2002. godine, autorova su osobna interpretacija i dokumentacija socijalnih situacija.
Boris Cvjetanović hrvatski je fotograf i umjetnik rođen 1953. u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. Pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost u Zagrebu nakon čega je planirao postati produkt-dizajner. Međutim, spletom okolnosti taj se plan izjalovio pa se Cvjetanović 1976. zaposlio kao kipar-restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu, gdje je radio do 1984. godine. Godine 1981., Cvjetanović je u prostoru SKUC-a u Zagrebu, imao svoju prvu izložbu pod nazivom Erotski grafiti, čime započinje njegova fotografska karijera. Već 1987. postaje urednikom fotografije Studentskoga lista i jedan od vodećih protagonista razvoja omladinske, često nazivane i Poletove generacije fotografa. Nakon ključne 1981., Cvjetanović počinje ostvarivati niz samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i u inozemstvu. Konačno, 2003. godine, zajedno s fotografkinjom Anom Opalić, predstavlja Hrvatsku na jubilarnom pedesetom Venecijanskom bijenalu, izlažući dio fotografija prikazanih upravo na izložbi Društvo. Danas se njegove fotografije nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Tokyo Metropolitan Museum of Photography, Hrvatskog povijesnog muzeja, Galerije Dante Marino Cettina, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Galerije umjetnina u Splitu te brojnim privatnim zbirkama. Svojim je profesionalnim djelovanjem obilježio posljednja četiri desetljeća hrvatske fotografije. Unatoč kontinuiranom izlaganju u domaćim i stranim galerijama, na velikim međunarodnim izložbama, u privatnim i javnim institucijama, unatoč brojnim osvojenim nagradama i tome što su mu radovi objavljivani u međunarodnim publikacijama te što je i sam autor nekoliko foto knjiga, njegovi su radovi dosad ostali pretežno nepublicirani. Upravo stoga, izložbom Društvo javnosti postaje dostupan niz publici nepoznatih serija.
Izložba predstavlja izbor od 40 crno-bijelih fotografija nastalih u vremenu od 1985. do 2002. godine. Jednostavan, ugodnim danjim svijetlom osvjetljen, galerijski prostor Instituta za suvremenu umjetnost, nudi nam uvid u 5 serija Borisa Cvjetanovića: Bolnica, Ljetovanje, Mesnička 6, Tvornica, i Zatvor.
Ulaskom u galeriju, prvo što plijeni pažnju gledatelja je fotografija većeg formata koja prikazuje trenutak skoka djevojčice pred zvonikom crkve. Iza nje se nastavljaju manje fotografije uokvirene jednakim, tankim srebrnastim okvirima, koji svojom suptilnošću fotografirane motive ostavljaju u centru pažnje. U prvoj izložbenoj prostoriji izložen je izbor iz poveće serije fotografija pod jednostavnim nazivom Ljetovanje. Serija je nastala između 1985. i 1995. godine, a dokumentira svakodnevne prizore na otoku Braču u Nerežišćima, odakle je Borisova supruga Markita Franulić, i Pelješcu u mjestu Žuljana, odakle je porijeklom Boris. Te su dvije destinacije bile njihova mjesta za odmor gdje su ljeti često odlazili sa svojom kćeri, Bugom, koja je danas profesionalna fotografkinja. Fotografije nastale Borisovim slobodnim i slučajnim zapažanjem društvenih događaja i rituala, odišu ležernošću i ugodom te bilježe simpatične, ljetne, i obiteljske trenutke.
U drugoj izložbenoj prostoriji, premda su izložene fotografije jednako diskretno opremljene i izložene jednakim ritmom, teški karakter njihova sadržaja, u kontrastu je s lagodnim sadržajem Ljetovanja kojim izložba dočekuje posjetitelje. Naime, gotovo su sve fotografije unutar tog prostora nastale u javnim institucijama. Serija nastala u periodu između 1985. i 1989. godine nosi ime Bolnica. Kako samo ime govori, Bolnica prikazuje nepoznate pacijente u njihovim bolničkim sobama i krevetima, koje je Cvjetanović uspio fotografirati zahvaljujući vremenu kada je to bilo dozvoljeno (za razliku od danas, kada je to gotovo nemoguće). Iako prikazane scene ne šokiraju, u promatraču bude osjećaj prolaznosti i brzine protoka vremena. Autor kao da je hvatanjem određenih trenutaka produžio neke živote. Sljedeća je serija priča izolirana u vremenu. Možda najzačudnija i najupečatljivija, Mesnička 6, nastala je sasvim slučajno, 1983. godine. Boris je jednom prilikom, šećući Zagrebom sa svojim velikim fotoaparatom u ruci, naišao na muškarca iz iznimne socijalne situacije ispred tadašnjega Kina Balkan (kasnije Kino Europa), koji ga je pozvao da se idućega dana sastanu kod njega. Čovjek je živio s majkom, ocem i psom bokserom, u malom suterenskom oronulom stanu u Mesničkoj 6, a bio je prepoznatljiv lik kojemu su gradske ulice bile poput dnevnoga boravka. Boris je u razgovoru na Radio Studentu rekao kako su ti prizori bili izrazito teško gledljivi pa si ne daje previše na važnosti zbog tih fotografija, jer – kako sam kaže – takav bi sadržaj svatko znao zabilježiti kada bi bio pred njim. Na veliku žalost, čitava je obitelj preminula otprilike godinu i pol nakon nastanka ove serije. Nevjerojatno je da je baš stan na adresi Mesnička 6 gorio na dan otvorenja ove Borisove izložbe.
Serija Radnici (1982.–2002.) predstavlja radnike u nekoliko zagrebačkih tvornica. Serija ponajbolje prikazuje društvenu važnost ove izložbe, a Cvjetanović, u razgovoru s Davorom Konjikušićem za portal Novosti, ove “modele” ističe kao najlakše za suradnju, jer ih smatra svojim prirodnim miljeom. Posljednja u nizu, serija Zatvor, po prvi je put predstavljena u Hrvatskoj baš na ovoj izložbi, a snimljena je 1999. godine. Dosad je bila izlagana samo u Italiji na Bijenalu 2003. i Francuskoj 2012. godine, jer Cvjetanović nije želio izložiti portrete maloljetnika u zatvoru neposredno nakon što ih je snimio, a što doznajemo iz razgovora s kustosicom Jankom Vukmir. Priliku za fotografiranjem takvih scena dobio je održavajući foto-radionice za zatvorenike, dok bi danas njihovo fotografiranje bez dozvole o objavljivanju fotografija ili otkrivanju identiteta zatvorenika bilo nemoguće.
Fotografije Borisa Cvjetanovića uglavnom se fokusiraju na marginalne dijelove urbanog društvenog konteksta. Pridajući veliku pažnju socijalnom i humanom aspektu, do danas je stvorio niz fotografskih serija posvećenih ljudima i njihovom egzistiranju u društvu čije promjene interpretira i dokumentira. Njegovo diskretno opažanje kreiralo je duhovite i zanimljive kompozicije koje gotovo nikada ne fotografira na temelju unaprijed pripremljenog projekta, već prepušta sve slučajnosti, uvjeren da u protivnom nestaje sloboda fotografije, a što također doznajemo iz njegovog intervjua Boris Cvjetanović i monografija “Društvo” u emisiji Kulturizacija na Radio Studentu. Većina njegovih motiva su sirovi detalji iz svakodnevice, ali Cvjetanovića kao da privlače i pozivaju ti apsurdni suodnosi oko nas. Fotografija je neodvojiva od njegova života i razvija se zajedno s njim, prenoseći njegovo viđenje svijeta.
Franka Košta
Hvala autoru izložbe, Borisu Cvjetanoviću na ustupljenim fotografijama.