“(Post)potresna stvarnost kroz objektiv Davora Mezaka”

O izložbi “Potresna stvarnost” piše Ivana Završki. Izložba je otvorena u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu od 16. ožujka do 24. travnja 2022.

U prostoru Black Boxa u Muzeju suvremene umjetnosti privremeno su se nastanile fotografije i video instalacije multimedijskog umjetnika Davora Mezaka, svjedočeći o jednoj drugačijoj, uznemirujućoj privremenosti. Riječ je o aktualnoj slici Sisačko-moslavačke županije, koju je umjetnik aktivno slagao neposredno nakon potresa i tijekom 2021. godine, da bi ju publici predstavio dajući glas samim akterima. Fotografije su raspoređene po cijelome prostoru, na zidovima, po podu, jedna pokraj druge ili jedna na drugoj, u light-box objektima koji privlače pažnju i prizorima daju dodatnu snagu sjajeći u tami “crne kutije”, te su bilješka o jednoj potresnoj stvarnosti, kako i stoji u nazivu izložbe.

Obilazeći i snimajući “postpotresnu stvarnost urbanih i ruralnih dijelova Banovine”, [1] riječima kustosice Nataše Ivančević, umjetnik je zabilježio prirodne promjene uslijed katastrofe, tijek obnove te novu svakodnevicu koju su stanovnici bili prisiljeni prihvatiti, uz obećanje da je to privremeno rješenje, te koja je državnim tijelima trebala biti zvono za uzbunu i poziv na djelovanje. Period tog “privremenog” stanja, međutim, produljuje se te se ono svakim danom sve više čini kao “trajno”. Dodatno je problematična činjenica da istim intenzitetom u široj javnosti  pada zanimanje za ovu temu jer, kako navodi kustosica izložbe, medijski prostor pune nove uzbunjujuće vijesti koje svakodnevno pristižu iz drugih žarišta.[2] No, da je riječ o temi koja zahtijeva veliku pozornost, svjedoči izloženih 55 fotografija i pet velikih videoprojekcija koje su nastale “na terenu”, u razgovoru s ljudima i bilježenjem njihove svakodnevice, a predstavljaju samo mali dio sveukupno snimljenog materijala. [3]

Neposredan kontakt s ovim područjem i iskustvima kojima je umjetnik svjedočio, poput osjećaja nestabilnosti, straha i nesigurnosti, ocrtani su i postavom izložbe. Krećući se zamračenim prostorom, koračamo između fotografija u light-box objektima i videoradova koji se prikazuju na ekranima smještenima na podu, donoseći prizore razrušenih gradova i krajolika snimljenih dronom. U light-boxovima umjetnik kolažiranjem impostira fotografije pojedinih građevina ili njihovih fragmenata i onoga što je od njih ostalo, poput urušenih zidova ili šute, stvarajući tako dojam diskontinuiteta. Pojedinačni kadrovi su bez suvišnih detalja, snimljeni na danjem svjetlu pri čemu su ponekad uhvaćene zrake sunca ili čisto plavo nebo, čime dobivaju pomalo nadrealan karakter. Uz posljedice koje je potres ostavio na stambenim objektima, Davor Mezak fokusira se i na stanje povijesnih palača koje, poput priča lokalnih stanovnika, svjedoče o povijesti jednoga kraja. O tome možda najbolje govori serija fotografija gradskog središta Petrinje čije je stanje prije i poslije razornoga potresa umjetnik usporedio služeći se pritom snimkama s Google zemljopisnih karata iz 2011. godine na kojima je već tada vidljivo propadajuće stanje danas razrušenih građevina. [4] Na jednom zidu i jednom od ekrana na podu, susrećemo se s kadrovima velikih urušnih vrtača u selu Mečenčani, snimljenima iz zraka, koje su nepravilnim oblikom i prijetećom crninom potpuna suprotnost okolnim pravilno obrađenim parcelama, nastalima predanim ljudskim radom. Postupno se približavajući tim otvorima u tlu i kreirajući vertigo efekt, umjetnik uspijeva uvući promatrača u nepoznatu unutrašnjost koja ga, naposljetku, proguta. Gledajući te velike otvore, nameće se samo jedno pitanje: klizi li tako, urušava li se i konačno, nestaje li budućnost ovoga kraja?

Fotodokumentacija je popraćena s nekoliko snimki razgovora sa stanovnicima potresom pogođenih područja čiji su glasovi s videoprojekcija pomiješani u nerazgovijetno mrmljanje stvarajući tako bučnu, kaotičnu zvukovnu pozadinu, a koje uspijevamo odgonetnuti tek kada se zaustavimo na za to predviđenom mjestu u prostoru. Iz razgovora jasnije doznajemo o problemima s kojima se stanovnici suočavaju i neučinkovitosti, pa čak i nezainteresiranosti nadležnih tijela za provođenje obnove. Od neprimjerenih “kutija” za život kojima su “privremeno” nadomješteni izgubljeni domovi i u kojima nerijetko živi nekoliko generacija jedne obitelji, do problema s radnim mjestima i osiguravanjem prihoda za život. Razgovori sa stanovnicima potvrđuju dugogodišnju tešku ekonomsku situaciju ovoga područja, koju je prirodna katastrofa istjerala na površinu. Uz neulaganje u infrastrukturu i obnovu, velik je problem nerazumijevanje stila života ovdašnjeg stanovništva radi kojega najčešće ne žele napustiti svoj kraj. Međutim, nedostatak osnovnih životnih uvjeta na koncu dovodi do trajnog iseljavanja u potrazi za poslom i svjetlijom budućnošću koja se nalazi negdje drugdje.

I kako onda komentirati situaciju u kojoj sporost i efikasnost sustava najbolje opisuje natpis “Ne kradite u obnovi” ili zalijepljeni komad papira na prozoru stambenog objekta kojim se stanovnik obraća nadležnim službama neka ga kontaktiraju prije rušenja, jer unutra još ima važnih osobnih dokumenata? Polazeći od toga ključnog problema, Davor Mezak videoradovima i fotografijama banijskoga područja suprotstavlja kadrove iz filma San Francisco (1936.), [5] čiju tematiku potresa, koji je taj grad pogodio 1906. godine, i posljedica koje je ostavio na visoke slojeve društva, koristi kao metaforu odnosa domaće političke scene prema stradalome kraju. U crno-bijelome mjuziklu s elementima drame i filma katastrofe, protagonisti koje potres zatječe na zabavi u raskošnoj dvorani potpuna su suprotnost stvarnome stanju i ozbiljnosti koju uzrokuje prirodna katastrofa.

No iako ova kritički usmjerena izložba, u kojoj se isprepliću dokumentaristički i interpretacijski sloj, iznosi negativnu stranu pristupa rješavanju problema koja je prvenstveno vezana uz državne institucije, ona istovremeno svjedoči i o humanosti i empatiji zahvaljujući kojima Banijci nisu u potpunosti prepušteni zaboravu. Kritički propitujući suvremeno društvo, no nadilazeći razinu “fotoreportaže”, Davor Mezak postavlja važan podsjetnik na aktualnu temu koju je hitno potrebno ponovno osvijestiti i pristupiti joj oprezno i odgovorno.

Ivana Završki

Fotografije: Silvia Roberta Zaplatić

[1] http://www.msu.hr/dogadanja/davor-mezak-potresna-stvarnost/914.html, pristupljeno 4. travnja 2022.

[2] Isto.

[3] https://www.nacional.hr/umjetnicki-pogled-na-postapokalipticnu-stvarnost-banovine/, pristupljeno 4. travnja 2022.

[4] Isto.

[5] Režija W. S. Van Dyke