U procesu stvaranja

Ela Junaković piše o drugoj izložbi iz ciklusa izložbi ispitnih fotografija studenata ADU. Izložbu je bilo moguće pogledati u Galeriji f8 od 9. do 27. travnja, 2024.

Fotografije: Vid Redža, student 3. godine Odsjeka snimanja ADU

Razdoblje studiranja i općenito razdoblje mladosti koje uključuje naše dvadesete, ključan je period osobnog razvoja između djetinjstva i odrasle dobi. U toj dobi nalazimo se u prijelaznoj fazi kada, usprkos mnogim obavezama, imamo priliku istražiti vlastitu ličnost, dublje upoznati svoje interese i mogućnosti koje nam se pružaju. To vrijedi za svakog studenta i studenticu. No, poseban način otkrivanja svih čari tog kasno-adolescentnog razdoblja imaju oni koji se bave umjetnošću. Umjetnici imaju jedinstvenu mogućnost izraziti ono što riječi ne mogu. I dok svi mi „razbijamo glavu“ pokušavajući analitički i racionalno objasniti emocije i događaje koje proživljavamo, umjetnici se vraćaju prvotnoj ljudskoj potrebi – vizualnom i simboličkom izražavanju. Kroz stvaralački čin umjetnik u svoj rad unosi intimne, nekad i podsvjesne, emocije i iskustva. Na taj vrlo autentičan i intuitivan način, transformira vlastito iskustvo u vizualni oblik. Mladi umjetnici kroz svoj rad imaju priliku komunicirati ideje, misli i emocije sa širom javnošću, i to vrlo kompleksnim pristupom koji odgovara složenosti stvarnosti. Osim toga, kroz umjetnički proces sami sebi pružaju odgovor na nevjerojatan broj pitanja o vlastitoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Kao rezultat, umjetnost predstavlja nezamjenjiv oblik komunikacije autora sa samim sobom i s promatračem.

U posljednjih stotinjak godina, naglasak umjetničkog stvaralaštva je na procesu kreacije i samoj ideji, a ne toliko na finalnom djelu. Od Yvesa Kleina i njegovih „živih kistova“, preko Duchampove erotizirane Fontane do rayografa Mana Raya, povjesničari umjetnosti ističu važnost priče koja prethodi samom umjetničkom djelu. Upravo zato je danas važno obratiti pozornost ne samo na proces jednog rada, već na proces cjeloživotnog opusa umjetnika. Posebnu priliku za takvo praćenje napretka pružaju studentske izložbe. U travnju 2024., u Galeriji f8 Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, otvorena je izložba pod nazivom „U procesu 7“. Radi se o izložbi ispitne fotografije studenata 2. godine preddiplomskog studija snimanja. Predstavljeni radovi nastali su tijekom nastavnog procesa, naznačujući da su rezultat dugotrajnijeg umjetničkog rada i početnih faza razvitka svakog od umjetnika.

Izložbu na kojoj su predstavljeni radovi petnaestoro autora teško je opisati kroz samo nekoliko komentara. Razlog je tome različitost pristupa i umjetničkog izraza. Unatoč tome, postoje neke bliskosti koje gotovo svi radovi dijele. Tematski, fotografije se većinom ne razlikuju. Već na prvi pogled, vidjet ćemo mnoštvo portreta i autoportreta. Naravno, očekivano je da se mladi autori tematski bave svojom okolinom ili samima sobom. Pa tako nailazimo na fotografije članova obitelji, studentskih i srednjoškolskih kolega, partnera. Mnogi radovi bave se otkrivanjem vlastite prošlosti, u vidu uspomena iz djetinjstva, škole i obiteljskog života. Ovdje valja posebno istaknuti upečatljive radove dvoje autora – Reine Brabenec i Sebastijana Borovčaka. Svatko od njih na svoj način preispituje i promišlja medij fotografije. Ciklus portreta Reine Brabenec, pod nazivom Dekonstrukcija i izgradnja, kombinira fotografiju i dekolaž. Kroz takvu tehniku autorica dočarava vlastiti, subjektivan pogled na fotografirane pojedince, pritom kreirajući vizualno i ritmički zanimljivu kompoziciju. Drugi rad je dnevnička fotografija Sebastijana Borovčaka. Na prvi pogled, ovo djelo je misteriozna crna kutija, koja poziva da njeno blago bude otkriveno. Uvidom u unutrašnjost, nalazimo nešto poznato, kao kad otvaramo kutije sa starim obiteljskim uspomenama. Fotografije svakodnevnog života autora, njegove djevojke i zajedničkog psa tematiziraju dinamiku njihova odnosa. Način prezentiranja rada u kutiji daje mu poseban šarm, a promatrača s jedne strane intrigira, dok ga s druge strane stavlja u nelagodnu poziciju (doslovnog i figurativnog) kopanja po tuđem intimnom životu.

Osim preispitivanja okoline i sebe samih, čini se da su studenti posvećuju puno pažnje svjetlu kao važnom elementu koji fotografiji daje željenu dinamiku i atmosferu. Ta igra svjetlošću varira od prirodnog mekog svjetla do onog jakih reflektora. Naravno, osvjetljenje zavisi i o odabiru fotografa – od dokumentarističkog pristupa sve do insceniranog prostora. Ovdje valja izdvojiti fotografije Katarine Landeka, koja dokumentira liminalne prostore podzemne željeznice. Iako su hodnici prazni i pusti, jaka plava svjetlost je ono što u hodnicima i dalje naglašava dojam pokreta, užurbanosti i ritma grada. Tena Zupčić u svojoj kolekciji portreta, pak, također koristi svjetlost kako bi prenijela nadrealni doživljaj.

            Vodeći motiv koji se provlači kroz cijelu izložbu i  prisutan je u svim radovima studenata je istraživanje. Istraživanje sebe kao pojedinca i kao umjetnika. Istraživanje vlastitog izričaja i traženje poruke koju radovima žele komunicirati. Svaki rad dokaz je introspekcije umjetnika i na neki su način svi radovi vrsta autoportreta kreativnog razvitka. Teško je reći u trenutku koliko neko umjetničko djelo doprinosi suvremenoj kulturnoj sceni i umjetnosti. Pogotovo je to teško reći za radove koji nastaju u periodu kada umjetnik još uvijek traga za „svojim ja“, u periodu kada nastaju prvi eksperimentalni radovi. No, to je zapravo ono što je važno – eksperimentiranje i igranje s medijem i idejama, promišljanje umjetnosti kao vida komunikacije. Upravo to očekujemo od mladih umjetnika, od autora koji stvaraju budućnost umjetnosti.

Ela Junaković