Urbana džungla riječi

Zoe Šarlija

“Čitanje grada”

Fotoklub Split

10. 1. 2024. – 1. 2. 2024.

Fotografije snimio Igor Jakšić

 

Dozvolite da podijelim iskustvo koje sam nedavno doživjela u galeriji Fotokluba Split. Namjera je bila pogledati izložbu Čitanje grada autorice Zoe Šarlija. Silom prilika i slučajnosti, začudo, nisam u svom uobičajenom stilu zakasnila i propustila događaj.

Bilo je 17:58 sati – ušla sam u galeriju dvije minute prije početka radnog vremena. Inače sam osjetljiva na poštovanje radnog vremena drugih ljudi, ali ova slučajnost pokazala se presudnom za nastanak teksta koji upravo čitate. Galerijska radnica u Fotoklubu pomogla je da shvatim zašto imaju drugačije radno vrijeme od uobičajenog: tu večer održavala se Noć muzeja. U momentu kad me podsjetila na tu godišnju manifestaciju, koja privlači građane da masovno pohode prostore umjetnosti, shvatila sam da je moj dolazak bio savršeno tempiran. Jer, da sam došla i samo nekoliko minuta kasnije, vjerojatno bih se utopila u mnoštvu ljudi i ne bih mogla u miru i tišini proučiti postav izložbe.

Utkana među zidove i podove Fotokluba Split, izložba Čitanje grad Zoe Šarlije je multimedijalno putovanje kroz slojeve urbanih krajolika koje vas poziva da zaronite duboko u puls grada te se suočite s lavinom informacija koja vas okružuje. Zoe Šarlija vizualna je umjetnica koja uzima fotografiju, grafičko oblikovanje, tekst i riječ te oni u njenim rukama postaju alati koji hvataju svaki fragment riječi, simbola i poruka koji lebde u urbanom zraku. Rezultat? > Projekt > izložba > istraživanje > kritički osvrt na suvremeno društvo koje je preplavljeno bukom informacija, posebice vizualnom bukom.

Kako bismo razumjeli važnost Čitanja grada u kontekstu fotografskog stvaralaštva, trebamo se nakratko vratiti korijenima fotografije, koja je oduvijek bila više od pukog snimanja trenutka; ona je alat za istraživanje svijeta oko i unutar nas te za izražavanje impresija i ekspresija. Fotografski pioniri poput Henrija Cartiera-Bressona [1] nisu samo “hvatali” trenutke, već su se trudili uhvatiti duh vremena, trenutak koji odražava širi kontekst društvenih promjena i emocionalnih stanja. Upravo taj pristup, to traženje smisla između redaka, vidljiv je i u Šarlijinom radu, koji istražuje suvremene urbane pejzaže te na koji način riječi, simboli i poruke utječu na razumijevanje svijeta oko nas.

Cartier-Bresson koristi istančan senzibilitet za kompoziciju i trenutak te svoju sposobnost za hvatanje ključnog trenutka koji sadrži duboku emocionalnu i vizualnu snagu, a Šarlija pažljivo korištenjem višestruke ekspozicije te slojevitog preklapanja riječi i teksta, gradi svoje fotografije kako bi istaknula važnost pojedinih riječi, simbola ili poruka u urbanoj sredini.

Zaboravimo sada usporedbe i paralele, pa se vratimo elementima Šarlijine izložbe.

Pojedini izlošci progovaraju o statistikama. Brojke koje Zoe Šarlija bilježi su iznenađujuće: ona izračunava da čovjek, ako u prosjeku svaki dan provede 120 minuta u javnom prostoru, u tijeku jedne godine pročita preko 736,9 A4 stranica teksta. Taj “tekst” je sastavljen od reklamnih panoa, natpisa na vozilima, poruka stanara na zgradama i drugih simbola u urbanom prostoru, a Zoe to vrijeme koje potrošimo na iščitavanje poruka naziva „ukradenim“.

Koliko god one bile eksplicitne ili subliminalne, poruke oko nas postoje u našoj svjesnoj i nesvjesnoj razini. Proces blaziranja (otupljenja) dolazi nam u pomoć, stvarajući u nama stanje ravnodušnosti ili apatije prema nečemu što nas je ranije interesiralo. Ovo je rezultat općeg osjećaja zasićenja ili preopterećenja informacijama. Na nama ostaje odlučiti hoćemo li se blazirati i ignorirati poruke oko nas, ili ćemo ih dubinski analizirati sa Zoe?

Razmatranje grafita, tagova i ostale urbane komunikacije u usporedbi s reklamama, billboardima, političkim sloganima i drugim porukama pruža uvid u različite načine kako oni utječu na živi svijet i okoliš:

– utjecaj na estetiku i okoliš: različite forme urbane komunikacije mogu doprinijeti estetskoj raznolikosti prostora / reklame se često percipiraju kao invazivni elementi;

– utjecaj na emocije i percepciju: poticanje emocija poput divljenja, inspiracije ili povezanosti s lokalnom kulturom / poticanje konzumerizma ili političkih stavova, što može izazvati različite emocionalne reakcije, npr. otpor ili nelagodu;

– utjecaj na javni prostor: transformacija zabačenih i anonimnih urbanih prostora u mjesta s identitetom.

Općenito, nije lako jednoznačno odrediti koji su oblici urbane komunikacije štetniji ili poticajniji, jer to ovisi o kontekstu, sadržaju i individualnoj percepciji. Ipak, u doživljavanju izložbe Čitanje grada Zoe Šarlije, teško mi se bilo otrgnuti razmišljanju o negativnom utjecaju oceana informacija na pojedinca.

“Našla sam se nekidan u dolini Krke i sve što sam vidjela su zelenilo u blizini i zelenilo u daljini, a bistro nebo ispruženo iznad svega toga. Sve što sam čula bio je cvrkut amo, cvrkut tamo. Lavež psa.
Nitko mi nije rezbario nove rezove u ladicama pamćenja. Bez nepotrebnih informacija. Samo mir.
Taj mir narušila je kratka, neugodna misao o povratku Splitu, asfaltu, riječima lijevo – riječima desno.”

Zoe Šarlija shvaća da izloženost porukama može dovesti do preopterećenja i smanjene pažnje. Za ljude koji već imaju poteškoće sa zadržavanjem pozornosti, velika količina vizualnih i tekstualnih stimulansa može dodatno pogoršati njihove simptome. Poruke koje nas okružuju mogu imati dubok utjecaj na našu podsvijest i osjećaje, mogu rezultirati promjenom raspoloženja, pojačavanjem želja i potreba, ili čak stvaranjem osjećaja nezadovoljstva. Konstantno guranje određenih standarda ljepote, uspjeha ili sreće može negativno utjecati na samopouzdanje. Prekomjerna stimulacija, na koncu, može ometati unutarnji mir te izazvati stanje stalne napetosti i nemira.

Spomenuti pojam vizualne buke opisuje prekomjernu količinu vizualnih informacija i distrakcija u okolini, a može uključivati reklame, prometne znakove, natpise, izloge, svjetla i druge elemente koji dominiraju urbanim pejzažima. Ova buka može biti posebno izražena u gusto naseljenim područjima, trgovačkim centrima, (neplanski uređenim) turističkim odredištima ili prometnim središtima. Kako bi se ublažila vizualna buka i njezini negativni učinci, potrebno je reguliranje oglašavanja, promicanje estetskog urbanog dizajna, stvaranje zona bez reklama i promicanje svijesti o potrebi za uravnoteženim okolišem.

Svi smo mi mali dijelovi ove “urbane džungle riječi”. No, koliko često zastanemo i zapitamo se što nam ta džungla zapravo govori?

Uz humoristične elemente koji se provlače kroz izložbu, Šarlija nas poziva da se zamislimo nad vlastitim navikama i obrascima ponašanja. Ironične primjedbe o našoj opsjednutosti tehnologijom i preopterećenosti informacijama podsjećaju nas da je

ponekad

najbolje

usporiti.

 Katarina Duplančić

 

[1] Henri Cartier-Bresson, poznat i kao “otac ulične fotografije”, stvorio je neka od najutjecajnijih djela u povijesti fotografije. Njegova sposobnost hvatanja “odlučujućeg trenutka” izazvala je divljenje i inspirirala generacije fotografa širom svijeta. Jedno od njegovih najpoznatijih djela je knjiga L’instant décisif. Uz pomoć Cartier-Bressonove fotografije, svijet postaje pozornica na kojoj se igraju priče, a trenuci postaju vječni.