Zapis o fotografskom ciklusu “Briga” Matije Smuka

Matija Smuk: “Briga”

Galerija SC, Zagreb

28. 9. – 7. 10. 2023.

Fotografije: Matija Smuk

Fotografija je moćna, sveprisutna od trenutka kad je izumljena kasnih 1830-ih godina, uvijek u vezi s određenom simbolikom. Govorimo li o dokumentarnoj, reklamnoj, rodno ili na drugi način osviještenoj, amaterskoj ili umjetničkoj fotografiji ona je gotovo redovito medij za prenošenje izravnih poruka. Svojom jednostavnošću (koja proizlazi iz razvoja tehnike) i prividom stvarnosti koja joj je nerijetko u fokusu, fotografija gotovo bez zadrške ostvaruje komunikaciju sa svakime tko ju gleda. U 21. stoljeću ljudi su po prvi puta izloženi enormnom broju fotografija koje pristižu putem raznih medija. Specifičnost sadašnjice je brojnost zastrašujućih scena koje šokiraju javnost – ratna snimanja, tragedije i katastrofe koje neprekidno pristižu iz svijeta, snimke ljudi koji prolaze kroz veliku muku i jad. S vremenom, takav sadržaj otupljuje gledatelja, i čini se kao da postajemo sve otporniji na prizore nasilja. Radi toga, ovakve teme više ne izazivaju nevjericu, čak ni ne pobuđuju osjećaj empatije. U njih gledamo gotovo automatski, lišeni bilo kakve emocije.

Takve fotografije u galerijskom prostoru, pak, bitno drugačije djeluju na publiku i često izazivaju jače emocije. Biti nagnan na promatranje takvih fotografija otisnutih u velikom formatu, bez distrakcija novinskih naslova, potpuno je drugačije od gledanja u slike koje, u gotovo disocijativnom stanju, prelistavamo na ekranu. U izložbenoj okolini te fotografije djeluju intenzivnije. To je i jedan od ciljeva angažirane umjetnosti – suočiti promatrača s problemom, osvijestiti ga kod što većeg broja ljudi i izazvati čuđenje, kako bi se gledatelja na taj način potaklo da propita vlastite, ali i šire društvene vrijednosti. Angažirana socijalna umjetnost već je dugo prisutna i dobro poznata u fotografiji, kao u onoj koje su snimali Dorothea Lange, Lewis Hine, Mary Ellen Mark…, uz ostale. Želja za socijalnim osvješćivanjem zastupljena je i u slikarstvu, kiparstvu i drugim umjetničkim medijima, sve od razdoblja realizma u 19. stoljeću pa nadalje. Bez obzira što je nerijetko prisutna u umjetnosti, ovakva socijalna umjetnička praksa uvijek posjeduje moć da šokira. Na tom tragu realizirana je izložba otvorena krajem rujna u Galeriji SC. Riječ je o izložbi Briga Matije Smuka, studenta 2. godine diplomskog studija fotografije na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Na izložbi su prikazani radovi međusobno povezani temom siromaštva i teških životnih uvjeta u Hrvatskoj, specifično u selima Hrvatskog zagorja, otkud dolazi i sam autor. Naime, Smuk je bio aktivan u udruzi mladih koji su se angažirali pomažući siromašnim obiteljima. Donosili su im igračke, odjeću, hranu i ostale potrepštine, a susreti s ljudima na umjetnika su ostavili jak dojam. Stoga se s vremena na vrijeme samostalno vraćao kako bi ih bolje upoznao kroz razgovor i druženje te saznao njihove životne priče. Kako je sam spomenuo, nekada nije dovoljna materijalna pomoć, već je potrebnije društvo koje često izostaje u izoliranim krajevima.

Pozadinska priča o umjetnikovu angažmanu cijelom ciklusu pridodaje na značenju. Poznanstvo umjetnika i portretiranih osoba vidljiva je u radovima, te pridodaje osjećaju intimnosti i bliskosti. Osim toga, način fotografiranja iz niskog očišta ostavlja dojam privatnog doživljaja subjekata, te se doima kao da su fotografije napravljene za vrijeme razgovora. Na taj način umjetnik i promatrača uvodi u njegov trenutak komunikacije i prisiljava ga da osobnije doživi scene. Upravo zbog spomenute bliskosti, u ovim se radovima portretirane osobe ne doživljava samo kao pojedince unutar mase, već umjetnik stavlja naglasak na svakog portretiranog čovjeka kojeg tretira kao jedinstvenog. Ljudi su snimljeni u svom osobnom prostoru koji na neki način predstavlja dio šireg portreta njihova života. Na taj način interijeri postaju ključan dio portreta i alegorijski prikazuju situaciju u kojoj su likovi „zarobljeni“. Smuk uspijeva tamne, skučene prostore prikazati prozračnima zbog načina korištenja svjetla. Osvjetljenje djeluje gotovo inscenirano, čak filmski; ono na idealan način pada na subjekte i predmete oko njih, kao na uljanim platnima nizozemskih renesansnih majstora. Tako se stvara kompozicija s naglašenim kontrastom sjena i osvjetljenih ploha postignuta s gotovo slikarskim sfumatom.

Interijeri i eksterijeri na slikama doimaju se zapušteni i hladni. Ipak, umjetnik svojim fotografskim umijećem, potpomognut prisutnošću portretiranih, uspijeva prostoru podariti toplinu. Svaki detalj u prostorijama gdje su fotografije nastale upućuje na socijalnu nepravdu – od uništenih zidova i starih, istrošenih tkanina do samih lica ljudi. Na pojedinim portretima, u njihovim pogledima prepoznaje se očaj izazvan situacijom koju je lako shvatiti kao problem kojemu nema ni kraja ni rješenja. Zanimljivo je primijetiti kršćanke simbole koji se provlače kao upečatljiv lajtmotiv na fotografijama. Vjerojatno umjetnik zbog toga na jednom zidu galerije izdvaja jednu fotografiju raspela ukrašenog led lampicama, koje ga čine „svjetionikom“ sela. Slični simboli Krista, Bogorodice ili anđela prisutni su na gotovo svim portretima. Kršćanska ikonografija prenosi simboliku određenih moralnih vrijednosti koje su vezane uz tematiku izložbe. Ti simboli mogu poslužiti kao očita metafora muke i boli, a osim toga i kao metafora za nadu u neko bolje vrijeme i pravednost.

Ciklus fotografija Briga važan je iz više razloga. Prvenstveno jer autor ovim ciklusom predstavlja ozbiljan problem u današnjem društvu, koji se nerijetko zanemaruje i o kojemu se ne govori dovoljno. Također, on svojim umjetničkim djelovanjem izražava vlastita stajališta, bila ona sociološka, politička ili jednostavno iskazuje osobno žalovanje i suosjećanje prema rodnom kraju. Drugim riječima, on izražava brigu za stanje zajednice određenog kraja i njezinu budućnost. Fotografije na izvjestan način predstavljaju skupni portret zagorskog kraja i zajednice koja u njemu živi, a ujedno su oštar i zabrinjavajući portret društvenog sustava koji omogućava takve nepravde.

Ela Junaković